Poslovni broj: Gž R-83/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-83/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. L. iz S., OIB: .... koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i p. iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 12-Pr-3511/18-24 od 29. studenoga 2019., 14. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 12-Pr-3511/18-24 od 29. studenoga 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 21.566,07 kuna bruto, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, a kako je to specificirano u izreci presude, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke),. Istom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice s djelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kao neosnovan (točka III. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka nalaženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 29. studenoga 2019. do isplate (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što je pobija i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - rješenje USRH i 89/14; dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinače na način da se odbijen tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od listopada 2013. do studenoga 2016. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13; dalje u tekstu: KU/2013), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

 

Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15.; dalje u tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

 

Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18; dalje u tekstu: KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba članka 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013, dok je odredba članka 58. KU/2018 sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a  KU/2013 te Dodatka I. i odredbe članka 55. i 58. KU/2018.

 

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

 

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju od 1. listopada 2013. pa nadalje, kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta prvostupnik sestrinstva-instrumentarka u Klinici za ženske bolesti i porode,

- da tuženik, tužiteljici nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je tužiteljica radila prekovremeno,

- da tuženik, tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu,

- da je tuženik, tužiteljici navedene dodatke isplatio samo za sate određene unutar redovnog radnog vremena, a ne i za prekovremeni rad,

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka T. d.o.o.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Pravilno je prvostupanjski sud i prema shvaćanju ovoga suda, zaključio da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, a posljedično tome i uvećanje naknade za korištenje godišnjeg odmora, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

 

Iz podataka dostavljenih od strane tuženika i provedenog vještačenja proizlazi da je obračun tih dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću, ali je tuženik kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatke na sate provedene i na prekovremenom radu, a što je tuženik propustio.

 

Pri tome valja istaknuti da tužiteljica (jer joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi odredbi članaka 57. i 59. KU/2013., i članka 55. i 58. KU/2018., zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

 

Naime, radnici u djelatnosti zdravstva u pravilu ne obavljaju rad u jednoj smjeni već rade u smjenama, turnusima, dežurstvima ili sl., pa je moguća i dopuštena odredba KU prema kojoj nakon rada subotom, nedjeljom i blagdanom, ostvaruju pravo na plaćeni slobodni dan zbog tog rada, a koji slobodni dan ne ulazi u satnicu rada u tekućem mjesecu ali se plaća.

 

Stoga se u odnosu na žalbene navode i pozivanje na zaključak Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, u kojemu je navedeno da se za slobodan dan nakon dežurstva vikendom i blagdanom ne evidentira i ne obračunava osam plaćenih slobodnih sati, dodatno, ističe da zaključak treba tumačiti na način da se taj slobodni dan ne evidentira u mjesečnu satnicu, niti se ne obračunava u prekovremene sate, ali se plaća.

 

Posebno se ukazuje da je na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje:

 

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15; dalje u tekstu: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

 

Dakle, suprotno tvrdnji tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tuženika obvezao da tužiteljici isplati neisplaćene sporne dodatke na sate prekovremenog rada, a koji iznos u dosuđenoj visini među strankama nije sporan.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

S obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

 

Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, zahtjev tuženika nije osnovan iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu 14. svibnja 2020.