Poslovni broj: 10 Gž-209/2020-2.            

 

 

 

 

 

                        REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                  SLAVONSKI BROD                             

                                                                                      Poslovni broj: 10 Gž-209/2020-2.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E 

 

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz D. K., (OIB: …), zastupan po punomoćniku V. K. odvjetniku iz S.,  protiv I. tuženika I. C. iz T. (OIB: …), II. tuženika I. C. iz D. K., III. tuženice L. V. iz S., (OIB: …), IV. tuženice L. G. iz S., (OIB: …), V. tuženice M. Š. iz S., VI. tuženika S. M. iz S., VII. tuženika J. M. iz S., (OIB: …), VIII. tuženice M. C. iz K. D., IX. tuženika I. C. iz K. D., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, rješavajući žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini od 4. veljače 2020., poslovni broj: 20 SS GL P-176/2018-24. i od 18. veljače 2020., poslovni broj: 20 SS GL  P-176/2018-27., 14. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o       j e

 

 

                            Žalbe tužitelja I. C. se prihvaćaju, ukidaju se rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini od 4. veljače 2020., poslovni broj: 20 SS GL P-176/2018-24. i od 18. veljače 2020., poslovni broj: 20 SS GL  P-176/2018-27. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka.

                           

             

Obrazloženje

 

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja od 4. veljače 2020., poslovni broj: 20 SS GL P-176/2018-24. (dalje: rješenje od 4. veljače 2020.) odbačena je tužba tužitelja u odnosu na III. – VI., VIII. i IX. tuženike. 

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja od 18. veljače 2020., poslovni broj: 20 SS GL  P-176/2018-27. (dalje: rješenje od 18. veljače 2020.) odbačena je tužba tužitelja u odnosu na II. tuženika.

                                         

                            Protiv rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se pobijana rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

                            Žalbe su osnovane.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbama da su pobijana rješenja donesena pogrešnom primjenom odredbe članka 109. stavka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

 

                            Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da tužitelj tužbom protiv tuženika I. – IX. traži utvrđenje prava vlasništva nekretnina upisanih u z.k. ul. 2046 k.o. D. K..

 

                            Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su kao suvlasnici na utuženim nekretninama u zemljišnoj knjizi upisani C. J., čiji je zakonski nasljednik I. tuženik I. C., koji je ujedno i sam suvlasnik tih nekretnina, II. tuženik I. C., J. N., čiji su zakonski nasljednici III. – VI. tuženici, M. C., čiji su zakonski nasljednici IV. – VII. tuženici, te VIII. I IX. tuženici, da je tužba dostavljena na odgovor tuženicima, da su IV. i V. tuženice u odgovoru na tužbu učinile nespornim da je J. N. njihova baka koju je naslijedila njezina kći K. H., njihova majka, a koju su naslijedile one, njezine kćerke, da je rješenjem prvostupanjskog suda od 5. kolovoza 2018., poslovni broj: P-176/2018-14. tuženicima M. C. (VIII.) i I. C. (IX.) postavljen privremeni zastupnik u ovom predmetu jer su nepoznatog boravišta i prebivališta, da je rješenjima prvostupanjskog suda i to  3. rujna 2019. tužba vraćena tužitelju radi ispravka i dopune, na način da dostavi dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su III. – VI. tuženice nasljednice J. N., III. – VII tuženici nasljednice M. C., a I. tuženik nasljednik J. C., kao i da dostavi osobne podatke za VIII. I IX. tuženike po kojima bi ih se moglo identificirati, a od 4. veljače 2020. na način da kao tuženike označi zakonske nasljednike II. tuženika budući je isti umro 29. rujna 2019., jer će u protivnom tužba biti odbačena temeljem članka 109. stavka 4. ZPP-a, da je tužitelj po zaprimanju rješenja od 3. rujna 2019. izvijestio sud da ostavinski postupak iza J. N. nije proveden, ali da su njezina zakonske nasljednice kćerke i to tuženica L. V. (III.), pok. K. H., čiji su zakonske nasljednice njezine kćerke, a unuke J. N., tuženice M. Š. (V.) i L. G. (IV.), te pok. M. M., čiji je zakonski nasljednik njezin sin, a unuk J. N., tuženik S. M. (VI.), pa se rodoslovlje može utvrditi njihovim saslušanjem, kao i da ne raspolaže daljnjim osobnim podacima za VIII. I IX. tuženice, ali da je njima postavljen privremeni zastupnik radi zastupanja njihovih prava i interesa, pa dostavljanje tih podataka nije potrebno, da je tužitelj po zaprimanju rješenja od 4. veljače 2020. izvijestio sud da su zakonski nasljednici pok. I. C., koji je umro tijekom postupka, K. C. i M. H., a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. C., koje je priložio kao dokaz, kao i da je prvostupanjski sud nakon toga donio pobijana rješenja.

 

                            U obrazloženju rješenja od 4. veljače 2020., kojim je tužba odbačena u odnosu na III. – VI. i VIII. i IX. tuženike, prvostupanjski sud navodi da tužitelj u odnosu na III. – VI. tuženike nije udovoljio rješenju kojim je pozvan na ispravak/dopunu tužbe, jer se pravo nasljeđivanja dokazuje samo pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a u odnosu na VIII. i IX. tuženike da zbog nedovoljnih osobnih podataka te tuženike nije moguće identificirati.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom, a što je tužitelj isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je navedeno pravno stajalište prvostupanjskog suda pogrešno, te da nije bilo mjesta odbačaju tužbe u odnosu na navedene tuženike pozivom na članak 109. ZPP-a.

 

                            Prema odredbi članka 109. stavka 1. ZPP-a, ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da se po njemu moglo postupati, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili vratiti podnesak radi ispravka.

                           

                            Obzirom da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud zaključio da se pravo nasljeđivanja dokazuje samo pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, proizlazilo bi da smatra da III. – VI. tuženici ne mogu biti stranke u postupku jer tužitelj ne raspolaže rješenjem o nasljeđivanju iza njihovih pravnih prednika.

 

                            Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan.

 

                            Rješenje o nasljeđivanju je najpouzdaniji dokaz o tome tko je nasljednik neke osobe, međutim kad takvo rješenje ne postoji o tome treba odlučiti u parničnom postupku (članak 12. ZPP-a), pa okolnost da tužitelj nije priložio rješenje o nasljeđivanju iza pravnih prednika III. – VI. tuženika nije razlog za odbacivanje tužbe u odnosu na te tuženike, pozivom na članak 109. stavak 1. ZPP-a.

 

                            Tužba tužitelja, u odnosu na tuženike III. – VI., sadržava sve da bi se po njoj moglo postupati, a o tome da li će tužitelj tijekom postupka dokazati da su tuženici pravni slijednici upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika utuženih nekretnina ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a ne podobnost tužbe za postupanje.

 

                            Također, iz izloženog stanja stvari proizlazi da se po tužbi tužitelja u odnosu na VIII. i IX. tuženike moglo postupati jer je istima postavljen privremeni zastupnik koji štiti njihova prava i interese u ovom postupku, pa je odbacivanje tužbe u odnosu na te tuženike nepravilno.

 

                            U obrazloženju rješenja od 18. veljače 2020. prvostupanjski sud navodi da je tužba u odnosu na tuženika I. C. (II.) odbačena jer tužitelj nije tužbu ispravio na način da bi se moglo po njoj postupati obzirom da je dostavio samo rješenje o nasljeđivanju iza tog tuženika, što nije valjano ispravljena tužba.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom, a što je tužitelj isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je tuženik I. C. umro 29. rujna 2019., dakle nakon pokretanja ovog postupka u kojem je označen kao II. tuženik, da mu je tužba uredno dostavljena na odgovor 9. srpnja 2018. (vidljivo iz dostavnice), da je tužitelj nakon zaprimanja rješenja, kojim je pozvan na ispravak tužbe u odnosu na tog tuženika, izvijestio sud da je isti umro i kao dokaz dostavio rješenje o nasljeđivanju, pa obzirom na sve navedeno nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja.

 

                            Prvostupanjski sud je, nakon što ga je tužitelj izvijestio da je II. tuženik umro, i o toj činjenici dostavio valjan dokaz, trebao postupati sukladno članku 221. stavku 1. ZPP-a i odrediti prekid postupka u odnosu na tog tuženika, a ne odbaciti tužbu, kako je to nepravilno učinio pobijanim rješenje.

 

                            Zbog navedenog, žalbe su prihvaćene i prvostupanjska rješenja ukinuta, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka po tužbi tužitelja.                           

 

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                                                 

Slavonski Brod, 14. svibnja 2020.

 

                                                                                                                             Sutkinja

 

                                                                                                                        Dubravka Šimić