Gž-168/2020-2

1

                                         

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S. O. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 Pn-1103/19-14 od 17. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 Pn-1103/19-14 od 17. siječnja 2020.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik S. O., glavni urednik "HINA-e", iz Z., dužan je u prvoj sljedećoj objavi na portal u HINA-e, ako stigne prekasno, u drugoj sljedećoj objavi na portalu HINA-e, po primitku ove Presude, na istom ili istovrijednom mjestu, istom veličinom slova, naslova i teksta, ili na istovrijedan način, kako je objavljen članak pod nazivom »Š. b. s. z. g. M. B. o. u t. a. G., u p. s. n. z. Ž. s. n. o. n. u. k. z. m. s. z. u. p. i. 2007. g.», objaviti ispravak sljedećeg sadržaja:

 

"Poštovani gospodine Glavni uredniče,

 

obraćam Vam se u zastupanju svoje stranke, gospođe mr.sc. M. B., dipl.ing.građ.,
stalnog sudskog vještaka građevinske struke, te Vas molim da sukladno Vašoj obvezi iz čl. 41. Zakona o medijima, OBJAVITE ISPRAVAK INFORMACIJA objavljenih na Vašem portalu dana 22. veljače 2019. godine, u članku pod nazivom »Š. b. s. z. g. M. B. o. u t. a. G., u. p. s. n. z. Ž. s. n. o. n. u. k. z. m. s. z. u. p. i. 2007. g. ».

Prvenstveno ističem kako je u cijelosti neistinit navod kako je u kaznenom postupku koji je predmet članka na početku tog postupka potencijalna imovinska korist za investitore prema ocjeni vještakinje M. B. iznosila oko 68 milijuna kuna, no da je na kraju suđenja ta korist nalazom iste vještakinje iznosila tek 360.000,00 kuna, zbog čega je USKOK morao mijenjati činjenični opis optužnice.

 

Naime, Vaš novinar je u naprijed navedenom naslovu i članku iznio citiranu tvrdnju zanemarujući lako javno dostupne podatke o sadržaju i tijeku predmetnog postupka, u koje je očito imao uvid, a napose činjenicu da su tijekom predmetnog sudskog postupka, kao i istrage koja mu je prethodila, provedena različita vještačenja, u svrhu utvrđivanja različitih činjenica i po nalogu različitih tijela.

Pa je tako prvi nalaz i mišljenje sačinjen po nalogu USKOK-a kao tijela progona u fazi istrage, prema zadatku (cilju vještačenja) koji je mojoj stranci određen pisanim nalogom od 7. travnja 2014. godine po zamjenici ravnatelja USKOKA K. K., i to radi utvrđenja PRETPOSTAVKI relevantnih za podizanje optužnice.

Suprotno tome, drugi nalaz i mišljenje citiran u predmetnom članku sačinjen je u sudskom postupku, prema zadatku koji je mojoj stranci odredio predsjednik vijeća Županijskog suda u
Zagrebu, pisanim nalogom od 9. srpnja 2018. godine, te joj kao vještakinji građevinske struke
naložio izraditi nalaz i dati mišljenje o BITNO RAZLIČITIM ČINJENICAMA u odnosu na činjenice koje su bile predmet prvobitno prvospomenutog vještačenja po nalogu USKOK-a u predsudskom postupku.

Slijedi kako se radi o dva nalaza koji su neovisno o identitetu osobe vještaka sačinjeni u različite svrhe i temeljem različitih zadataka koje određuje isključivo državno tijelo, odnosno sud koji vodi postupak kako bi utvrdio činjenice relevantne za primjenu prava, pa vještak u odnosu na predmet svojeg vještačenja ne samo da ne može, nego niti ne smije utjecati.

Drugim riječima, posve je očito kako gđa mr.sc. M. B., dipl.ing.građ., kao stalni sudski vještak građevinske struke nije sama sebi odredila zadatak vještačenja koji izravno utječe i na njegov rezultat, već je isključivo u okvirima istog savjesno i prema pravilima građevinske struke postupila, sve uz napomenu da vještak prilikom izrade nalaza nema izravnih saznanja, a niti utjecaja na predmet istrage odnosno kasnije optužbe.

Stoga nije teško izvesti zaključak da gospođa B. nije znatno promijenila svoj nalaz i
mišljenje, kako to posve tendenciozno, neistinito i površno navodi Vaš novinar, već je sačinila posve dva različita nalaza i mišljenja, sve u skladu s nalozima izdanima od strane USKOK-a i Županijskog suda tijekom postupka.

Naprijed iznesene činjenice i tvrdnje moje stranke vrlo su jednostavno provjerljive u predmetnom sudskom spisu Županijskog suda u Zagrebu kao i kod Predsjednice vijeća pred kojim je vođen predmetni kazneni postupak.

Slijedom gore navedenog, jasno je da je svojim neetičnim postupanjem Vaša novinarka mojoj
stranci nanijela neprocjenjivu štetu, te prouzročila čitav niz neugodnosti u poslovnom i privatnom životu.

Pri navedenom smatram potrebnim naglasiti kako tijekom 32 (slovima: trideset dvije) godine profesionalnog iskustva stalnog sudskog vještaka i procjenitelja stručnost i etičnost moje stranke nikada nije bila dovedena u pitanje, a njezino znanje potvrđuje i odluka Centra za rješavanje investicijskih sporova u W. (ICSID), kojom je 2016. godine temeljem njezinog nalaza na zahtjev hrvatskih zastupnika u arbitražnom sporu američko-belgijskog investitora obitelji V.R. protiv Republike Hrvatske u cijelosti odbijen zahtjev naknadu štete u iznosu od 32 milijuna USD.

Radi prethodno iznesenog, pridržavajući pravo pokrenuti odgovarajuće sudske postupke radi zaštite prava i interesa moje stranke, ovime od Vas zahtijevam da sukladno č1.41. i 42. Zakona o medijima, u prvoj sljedećoj objavi na portal u HINA-e, objavite ovaj ispravak, uz ispriku mojoj stranci na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji je objavljen predmetni članak.

M. B. zastupana po punomoćniku: odvjetniku J. M."

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka, na koji teče
zatezna kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čI.29.st.2. i 8. ZOO-a, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici M. B., OIB …, da tuženiku S. O., OIB …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud  usvoji žalbu na način da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu parničnog i žalbenog troška tužiteljici.

Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik koji u odgovodu osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice te predlaže da se njena žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu tuženiku.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Dakle, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13. 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), na koju ukazuje tužiteljica, a ovo iz razloga jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama koji se temelje na dokazima provedenim u postupku, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, tako da nije došlo do povrede tužiteljičinog Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava na zaštitu časti i ugleda.

Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za objavu ispravka članka pod naslovom "Š. b. s. z. g. M. B., o. u t. a. G., u p. s. n. Z. ž. s. n. o. n. u. k. z. m. s. z. u. p. i. 2007.", a koji članak je objavljen na portalu www… dana 22. veljače 2019.

U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

Naime, tužiteljica smatra da su u navedenom članku objavljene neistinite informacije koje se na nju odnose slijedom čega je 21. ožujka 2019. uputila tuženiku zahtjev za objavljivanje ispravka informacije, a koji zahtjev je tuženik odbio iz razloga što predmetni zahtjev nije udovoljavao uvjetima za objavu ispravka, te iz razloga što je tuženik objavio istinitu informaciju tj. informaciju koja je autorizirana od strane zamjenice ravnateljice USKOK-a M. G. Š., koja je dala izjavu pred nekoliko okupljenih novinara.

Odredbom članka 40. stavak 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika, kako je to propisano odredbom članka 46. stavak 1. ZM.

Nadalje, iz odredbe članka 48. stavak 1. ZM proizlazi da je u sudskom postupku rasprava ograničena isključivo na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku pripada pravo dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije kao razlog neobjavljivanja ispravka, time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka  (stavak 3. istog članka).

Isto tako, odredbom članka 42. stavak 4. al.5. ZM propisano je da je glavni urednik dužan objaviti ispravak izuzev ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode.

U konkretnom slučaju sud je utvrdio da se radi o članku dužine 36 redaka teksta pri čemu su informacije koje se odnose na tužiteljicu sadržane u deset redaka teksta pri čemu je u odnosu na tužiteljicu navedeno slijedeće: „Na početku sudskog postupka potencijalna imovinska korist za investitore je prema ocjeni vještakinje M. B. iznosila oko 68 milijuna kuna, no, na kraju suđenja ta je korist nalazom iste vještakinje iznosila tek 360 tisuća kuna. Zbog toga je USKOK morao mijenjati činjenični opis optužnice“, te se citira izjava zamjenice ravnateljice USKOKA: „provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je izmjenama GUP-a bila pribavljena korist od 60 milijuna kuna. No, nakon što je tijekom rasprave ispitana vještakinja, ona je dopunom svog nalaza i mišljenja promijenila svoj prvotni nalaz. Nakon toga je ustanovljeno da se u tom slučaju ne bi radilo o znatnoj materijalnoj koristi već neimovinskoj koristi za investitore, čime je na koncu promijenjen činjenični opis kaznenog djela pa se svi optuženi terete za zlouporabu položaja i ovlasti“.

U postupku je utvrđeno da je zahtijevani ispravak dužine 57 redaka teksta i da se taj zatraženi ispravak u manjem dijelu odnosi na ispravak netočnih informacija, a u većem dijelu se bavi analizom kaznenog postupka i tvrdnjom da je objavom nanesena neprocjenjiva šteta tužiteljici, odnosno da je narušen njen poslovni ugled, a što u svakom pogledu po mišljenju prvostupanjskog suda prelazi svrhu ispravka informacije u smislu odredbe članka 40. stavak 1. ZM.

Također je utvrđeno da tužiteljica tvrdi, a što je ponovila i u svom iskazu da su objavljene neistinite informacije jer se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji da bi ona nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja isti dopunila, već je tijekom kaznenog postupka izradila dva nalaza i mišljenja, prvi po nalogu i u skladu sa zadatkom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a drugi po nalogu i u skladu sa zadatkom suda.

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud uzimajući u obzir informacije koje se u predmetnom članku odnose na tužiteljicu zauzeo je stajalište da bez obzira na tvrdnju tužiteljice i dojam kojeg je kod nje tekst članka stvorio, da se ne radi o uvredljivim i klevetničkim navodima, a niti informacijama koje su podobne povrijediti pravo ili interes tužiteljice.

Pored toga, sud je imao u vidu i činjenicu da je zahtijevani ispravak nerazmjerno duži od dijela objavljene informacije, a kako se ne radi o uvredljivim i klevetničkim navodima, to niti ne postoji dužnost glavnog urednika za objavu ispravka u smislu odredbi članka 40. stavak 1. i članka 42. stavak 4. al.5. ZM-a, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Ovako utvrđeno činjenično stanje i primjenom materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, po mišljenju ovog suda žalbeni navodi tužiteljice u bitnom predstavljaju osobnu i subjektivnu interpretaciju zakonskih normi pa nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Točno je da je tuženik dana 22. veljače 2019. objavio članak pod nazivom „b. B. s. i. a. G. u. k.“, time da su u predmetnom tekstu objavljene informacije istinite, a s druge pak strane iz navoda zahtjeva za ispravkom podnesenim od strane tužiteljice, a kao niti iz navoda tužbe nije razvidno koje su to netočne informacije koje su objavljene.

U spornom tekstu tužiteljicu se nigdje ne proziva za bilo kakvu nečasnu radnju, nesavjesno ili nečasno postupanje ili pak pogodavanje okrivljenicima, a niti se objektivnom ocjenom predmetnog teksta takvo što o tužiteljici može zaključiti na temelju navoda iz teksta.

U tekstu se navode činjenice i okolnosti koje su prethodile donošenju uvjetne osude, a među kojima je okolnost da se vještak očitovao o utvrđenoj visini štete, a što je dovelo do izmjene opisa kaznenog djela. Ti navodi utemeljeni su na autoriziranoj izjavi zamjenice ravnateljice USKOK-a koja je izjavila „Nakon što je ispitana vještakinja i nakon što je dopunila svoj nalaz i mišljenje, ona je zapravo promijenila svoje prvotno utvrđenje, a nakon čega se ispostavilo da se tu ne bi radilo o znatnoj materijalnoj šteti, već samo o neimovinskoj koristi investitorima“.

Slijedom toga u tom dijelu u smislu odredbe članka 21. stavak 4. podstavak 2. ZM-a ne postoji odgovornost nakladnika, a samim tim niti obveza objave ispravka.

Dakle, suprotno svim žalbenim navodima i razlozima prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge u obrazloženju pobijane presude koje kao takve prihvaća i ovaj sud, jer iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata dokaznog postupka te ih žalbeni navodi u kojima tužiteljica daje svoju subjektivnu ocjenu u postupku provedenih dokaza nisu doveli u sumnju, pa stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (članak 154. stavak 1. i 155. ZPP-a).

Radi svega izloženog žalbu tužiteljice valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna ni nužna za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću 14. svibnja 2020.

Predsjednica vijeća

 

Alenka Laptalo, v.r.