1              Poslovni broj: 22 Gž R-24/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-24/2020-2

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. E., iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o., Z., protiv tuženika K. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama E. K. B. i M. B.-P., odvjetnicama u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj Pr-46/19-15 od 4. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pr-46/19-15 od 4. studenog 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom               odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrditi nedopuštenim otkaz što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, broj: 305-1/17-378 od 20. prosinca 2017., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te vraćanje na rad na radno mjesto Šef računovodstva, odnosno na druge odgovarajuće poslove u punom radnom vremenu sukladno stručnoj spremi i iskustvu tužiteljice, a koji poslovi u najvećoj mjeri odgovaraju poslovima šefa računovodstva, uz naknadu parničnog troška (točka I. izreke).

 

Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu (s ponudom izmijenjenog ugovora) te vraćanje na rad.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 115. stavak 1. i 2. i članka 141. i 160. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14; dalje: ZR).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šef računovodstva temeljem Ugovora o radu od 1. prosinca 2006. i Dodatka od 20. srpnja 2016. time da je Aneksom Ugovora  o radu od 1. listopada 2013. raspoređena na radno mjesto šefa računovodstva a dodatkom od 20. srpnja 2016. joj je osnovna plaća šefa računovodstva umanjena za 5% zbog lošeg financijskog stanja društva;

- da je poslovanje tuženika bilo otežano usljed čega su se smanjivale plaće, odnosno šefici računovodstva za 5% 2016. godine, pa da je zbog potrebe promjena u poslovanju tuženik promijenio unutarnju organizaciju rada te u studenom 2017. godine donio novi Pravilnik o radu kojim je ukinuto radno mjesto šefa računovodstva a poslovi tog radnog mjesta su inkorporirani u okvir drugih radnih mjesta, ponajviše mjesto financijskog direktora koje mjesto je veće stručne spreme od spreme potrebne za šefa računovodstva;

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici proveden postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem tuženika, i koje se usprotivilo otkazu;

- da je Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, broj: 305-1/17-378 od 20. prosinca 2017. s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto referent obračuna i naplate na pola radnog vremena utemeljio na organizacijskim razlozima; da tužiteljica nije prihvatila ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu;

- da poslodavac prilikom otkazivanja, odnosno ponude drugog radnog mjesta nije bio dužan voditi računa o socijalnim kriterijima tužiteljice i drugih djelatnika tuženika, a i da jest, da takvi kriteriji ne bi bili na strani tužiteljice.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu od 1. prosinca 2006. te da je dodatkom od 20. srpnja 2016. izmijenjeno radno mjesto na šefa računovodstva što ukazuje da je otkazan važeći ugovor o radu.

 

Neutemeljeni su žalbeni navodi da je tužiteljici otkazan nepostojeći ugovor o radu jer iz izreke odluke o otkazu nedvojbeno i jasno proizlazi da se otkazuje ugovor o radu za radno mjesto šefa računovodstva pa stoga ni za ovaj sud nema nikakvih nejasnoća s tim u vezi.

 

Sud utvrđuje da se radničko vijeće tuženika sastoji od jednog člana - M. D. kako to proizlazi iz Zapisnika o konačnim rezultatima izbora za Radničko vijeće od 18. listopada 2017. dok pismeno od 30. listopada 2017. „Odluka za jednoglasno odlučivanje u radničkom vijeću K. d.o.o., V. potpisana od strane devet radnika tuženika kojom isti određuju da su se sastali da donesu odluku o radu Radničkog vijeća koja bi se odnosila na, između ostalog jednoglasno donošenje svih odluka, nema pravnog učinka jer nije došlo do proširenja radničkog vijeća sukladno odredbi članka 142. ZR zbog protivljenja poslodavca (odredba članka 161. ZR). Stoga da je valjano provedeno savjetovanje.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je valjano proveden postupak savjetovanja jer je odredbom članka 142. stavak 1. točka 1. ZR propisano da se broj članova radničkog vijeća utvrđuje prema broju radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, i to: 1) do sedamdeset pet radnika, jedan predstavnik, a što je ovdje slučaj (27-28 radnika).

 

Nadalje je pravilno utvrdio da nije došlo do povećanja broja članova radničkog vijeća jer je za to potreban sporazum poslodavca i radničkog vijeća a prema odredbi članka 161. stavak 1. ZR kojom je propisano da se sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca može povećati broj članova radničkog vijeća preko broja određenog ovim Zakonom, a može se povećati i opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće. Kako je navedeni sporazum izostao, istoga ne može nadomjestiti navedeno pismeno od 30. listopada 2017.

 

Pravilno žaliteljica navodi da je ovdje primijeniti i Zakon o izmjeni Zakona o radu („Narodne novine“, broj 127/17) ali kako istim nije došlo do izmjene pravno relevantnih odredaba koje je potrebno primijeniti u ovoj pravnoj stvari, to nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda.

 

Glede razloga otkaza, prvostupanjski sud utvrđuje da Pravilnikom o radu K. d.o.o., V. (dalje: Pravilnik) od 16. studenog 2017. (glede kojega je također provedeno savjetovanje s radničkim vijećem) nije predviđeno radno mjesto šefa računovodstva, ali jeste radno mjesto financijskog direktora za koje je, za razliku od dosadašnjeg šefa računovodstva (VŠS) potrebna VSS, opseg poslova financijskog direktora da je širi u odnosu na opseg poslova šefa računovodstva pa tako da isto obuhvaća i poslove provođenja postupaka javne nabave, praćenja i kontrole zaključivanja polica osiguranja, prijavu šteta i naplatu istih, sudjelovanje u izradi planova poslovanja tuženika i dr.

 

Stoga da izmjena u Pravilniku nije bila samo „kozmetičke“ naravi niti usmjerena ka otkazivanju Ugovora o radu tužiteljici ili njenoj degradaciji, da se radilo autonomnoj odluci poslodavca da kreira poslovnu politiku i organizaciju rada, uključujući i određivanje i razine stručne spreme za pojedino radno mjesto kada smatra da je to potrebno radi znanja, složenosti poslova i slično.

 

U suprotnom bi gospodarskim subjektima bilo bitno otežano poslovanje, a da je promjena bila potrebna da proizlazi i iz nesporne okolnosti da je tužiteljici smanjena plaća zbog lošeg poslovanja na što je ista pristala.

 

Pritom je taj sud naveo da je odredbom članka 115. stavak 1. i 2. ZR propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Pravilan je i taj zaključak prvostupanjskog suda, kao i primjena materijalnog prava.

 

Dakle, proizlazi da su postojali organizacijski razlozi jer je ukinuto radno mjesto šefa računovodstva koji poslovi su prešli u ingerenciju novog radnog mjesta financijskog direktora koje mjesto međutim, obuhvaća poslove i radne zadatke daleko obimnije od poslova radnog mjesta šefa računovodstva kako to pravilno sud navodi i zbog čega se ukazala i potreba za većom stručnom spremom (naime, npr. općepoznato je da se za postupka javne nabave mora prolaziti i dodatna edukacija i polagati ispiti).

 

Stoga pravilno sud navodi da je autonomno pravo poslodavca organizirati posao na način da reorganizacijom ostvaruje veću dobit uz manje troškove, kao i brže i efikasnije poslovanje; dok iz samog opisa poslova oba radna mjesta proizlazi utvrđena razlika.

 

Žaliteljica neosnovano upire na dio odredbe članka 115. stavak 1. ZR navodeći da nije prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga pritom ne uviđajući da je prestala potreba za obavljanjem poslova u okviru radnog mjesta šefa računovodstva, da se javila potreba za većim opsegom obavljanja poslova iz domene financijskog poslovanja za što je bilo potrebno organizacijski predvidjeti sasma novo radno mjesto i stručnu spremu a kojemu radnom mjestu tužiteljica ne udovoljava.

 

Obzirom da je utvrđeno da je postojalo samo jedno mjesto šefa računovodstva koje je u cijelosti ukinuto, a i da su druge dvije djelatnice računovodstva bile znatno duljeg radnog staža i znatno starije životne dobi od tužiteljice te da nije bilo drugih radnih mjesta na kojima bi se tužiteljica po svojoj struci mogla rasporediti, to sud prvog stupnja pravilno ne nalazi da bi tuženik morao u promjeni poslovne organizacije primijeniti socijalne kriterije.

 

Sud je prvog stupnja dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno obvezi iz odredbe članka 8. ZPP i njegova odluka nije arbitrarna.

 

Stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno te je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, pa tako nije došlo do povrede prava stranke.

 

U odnosu na ostale žalbene navode pa tako i da je sud prvog stupnja neosnovano skratio rok za žalbu sa 15 na 8 dana, za navesti je da se odredba članka 89. ZID ZPP kojom je brisana odredba o roku za žalbu od 8 dana primjenjuje samo na postupke pokrenute nakon 1. rujna 2019. pa je žalbeni navod neutemeljen.

 

Pravilna je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i jer je isti pravilno obračunat.

 

Slijedom navedenog kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 13. svibnja 2020.