1                             Poslovni broj: 22 Gž-1446/19-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-1446/19-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., pok. S., OIB: ..., iz S. D., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., protiv tuženice A. S., pok. S., ž. A., rođ. B., OIB: ... iz K. K., zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 55 P-6830/2015-67 od 26. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja dok se žalba tuženice uvažava i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 55 P-6830/2015-67 od 26. travnja 2019.:

a) potvrđuje u točki II. izreke;

 

b) ukida u točki I. i III. izreke i predmet se u tom pobijanom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3016/6 upisane u ZU 239 K.O. T. za cijelo, pa je naloženo brisanje prava vlasništva na čest. zem. 3016/6 K.O. T. sa imena tuženice i uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo (točka I. izreke). Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva glede nekretnina označenih kao čest. zem. 3016/7 i čest. zem. 3016/13 obje K.O. T. (točka II. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.591,83 kn (točka III. izreke).

 

Protiv ove presude u odbijajućem dijelu, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje u tekstu: ZID ZPP) s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine.

 

Žalbu protiv presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev podnosi tuženica zbog istih žalbenih razloga i s istim prijedlogom glede načina rješavanja u drugom stupnju.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode iste i predlaže žalbu odbiti.

 

Žalba tužitelja je neosnovana a žalba tuženice je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva glede nekretnina označenih kao 3016/6, čest. zem. 3016/7 i čest. zem. 3016/13, sve ZU 239 K.O. T., a temeljem nasljeđivanja i dosjelosti.

 

Prvostupanjski je sud u odnosu na čest. zem. 3016/6 prihvatio zahtjev uz obrazloženje da je tužitelj istu stekao nasljeđivanjem iza svoje majke a potom diobom i dosjelošću u odnosu na tuženicu; dok je u odnosu na čest. zem. 3016/7 i čest. zem. 3016/13 isti odbio uz obrazloženje da su te nekretnine danas u naravi cesta i na njima stoga ne može egzistirati pravo vlasništva fizičke osobe.

 

Pritom se taj sud pozvao na odredbu članka 159. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 46/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten. Nadalje, odredbu članka 160. stavak 1. ZV po kojoj vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geometra T. Č., a nakon provedenog očevida na licu mjesta, proizlazi da je čest. zem. 3016/1 K.O. T. do 1988. godine u zemljišniku imala površinu od 4.760 m2 i da je ista položajem i oblikom odgovarala kat. čest. 1316 površine 4.584 m2 koja razlika da je unutar dopuštenog odstupanja; da se 1988. godine od strane Katastra provodi uplana magistralne ceste „T. zaobilaznice“ i čest. zem. 3016/1 se cijepa na čest. zem. 3016/1 u površini od 1.571 m2, čest. zem. 3016/6 površine 2.480 m2, i na čest. zem. 3016/7 površine 709 m2; da je čest. zem. 3016/6 odgovarala kat. čest. 1316/1 a koja parcelacija je provedena u zemljišnim knjigama tek djelomičnim rješenjem broj Z-58/81 od 27. studenog 2006.;

 

- nadalje, da je 2014. godine kroz katastar i zemljišnik provedena parcelacija čestica preko kojih ide predviđena pristupna cesta prema novom mostu tako da je čest. zem. 3016/1 cijepana na čest. zem. 3016/1 površine 1.073 m2 i čest. zem. 3016/10 površine 498 m2 time da današnja čest. zem. 3016/1 odgovara kat. čest. 1316/2; te tako da je čest. zem. 3016/6 cijepana na čest. zem. 3016/6 u površini od 1.134 m2 i čest. zem. 3016/13 u površini od 1.346 m2 time da današnja 3016/6 odgovara kat. čest. 1316/1 sve K.O. T.;

 

- da u trenutku očevida 2016. godine čest. zem. 3016/7, 3016/10 i 3016/13 u naravi predstavljaju t. cestu i gradilište pristupne ceste prema novom mostu u T., a čest. zem. 3016/1 i 3016/6 u naravi predstavljaju neobrađeno zemljište;

 

- da je u Z.U. 239 K.O. T. na čest. zem. 3016/6, 3016/7, 3016/10 i 3016/13 upisano pravo vlasništva na ime tuženice za cijelo:

 

- da je presudom na temelju priznanja broj P-703/10 od 1. listopada 2010. utvrđeno da je A. S. suvlasnica na čest. zem. 2176/1 i 2176/3 K.O. T., i naloženo je brisanje tog prava za 1/2 dijela sa imena tuženika D. B. uz upis tog prava na ime tužiteljice;

 

- da je presudom na temelju priznanja broj P-125/10 od 9. ožujka 2010. utvrđeno da je A. S. suvlasnica na čest. zem. 2190 K.O. T., i naloženo je brisanje tog prava za 1/2 dijela sa imena I. B. pok. J. time da je tuženik u toj parnici bio D. B., te upis tog prava na ime tužiteljice;

 

- da je presudom broj P-288/92 od 3. studenog 1993. po tužbi tužitelja D. B. utvrđeno da tuženicima V. i R. D. ne pripada pravo prolaza preko čest. zem. 1316/1 (stari broj 3011/6) K.O. T.;

 

- da iz uvjerenja Odjela za katastar nekretnina T. proizlazi da kat. čest. 1316/1 odgovara čest. zem. 3016/6, kat. čest. 1316/2 odgovara čest. zem. 3016/1, kat. čest. 1316/3 odgovara čest. zem. 3016/7, a da čest. zem. 3016/7 koja je formirana kao put više nije predmet postupka jer je u odnosu na istu tužba povučena;

 

- da je u predmetu istog suda broj Z-1816/19 (ranije Z-2941/14 i Z-2546/15) tužitelj dana 25. srpnja 2014. stavio prijedlog protiv predloženice A. S. radi ispravka pogrešnog upisa u Z.U. 239 K.O. T. na način da je zatraženo poništenje upisa provedenog pod brojem Z-235/95 u odnosu na čest. zem. 3016/6 i 3016/7 sve K.O. T. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-117/91 od 5. studenog 1991. te upis na njegovo ime u cijelosti; da je predlagatelj upućen na pokretanje parnice radi pogrešnog upisa na nekretninama čest. zem. 3016/6 i 3016/7 K.O. T. Z. 239, koja parnica se po tužbi za ispravak vodi pod brojem P-2243/17 i koji postupak je prekinut rješenjem od 3. siječnja 2018. do pravomoćnog okončanja ovog postupka;

 

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je pod brojem Z-58/81 zaprimljen parcelacijski elaborat glede čest. zem. 3016/1 K.O. T. na novoformirane čestice 3016/1, 3016/6  i 3016/7 K.O. T.;

 

- da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-117/91 od 5. studenog 1991. iza smrti I. B. ud. S. nasljednicima proglašeni A. S. na čest. zem. 3016/1, čest. zem. 1443 i čest. zem. 1332/1 sve K.O. T., a D. B. na svoj preostaloj pokretnoj i  nepokretnoj imovini;

 

- da je pod brojem Z-253/95 zaprimljeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. knjižne prednice stranaka I. B. broj O-117/91 od 5. studenog 1991. koja je pak, uknjižena na čest. zem. 3016/1 K.O. T. na temelju rješenja o nasljeđivanju O-1181/80 Općinskog suda u Splitu iza ostavitelja S. B. pok. M. koji je bio uknjižen na temelju Dosudnice iz 1944. godine za 1/2 dijela iza pok. I. B. M., dok su S. B. i I. B. bili uknjiženi na temelju Pogodbe vitalicija T. 25. ožujka 1941. svaki za po 1/2 dijela;

 

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je do pogrešnog upisa došlo isključivo pogreškom postupanja suda u zemljišnoknjižnom postupku jer je provedeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. I. B. ud. S. u predmetu broj Z-253/95 prije nego što je provedena ranije dostavljena i zaprimljena pod brojem Z-58/81 parcelacija nekretnine koja je nosila oznaku čest. zem. 3016/1 K.O. T. od koje su nastale nove čestice 3016/1/6/7 sve K.O. T.; da su se on i sestra dogovorili da njemu pripadnu nekretnine zv. K. iznad magistrale a njoj ispod (što potvrđuje i svjedok I. D. kao i da je tužitelj iza smrti oca čistio bagerom nekretninu kako bi joj pristupio traktorom radi obrade maslina);

 

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je ona naslijedila zemlju zvanu K. time da je na dijelu parcele K. poviše zaobilaznice sa djecom dolazila i brala masline u periodu od 1995.-1996. koje masline da je sadio otac S. (što su potvrdili i njeni sinovi I. i N. S., te svjedokinje M. T. i N. S.), a na donjoj parceli da je brala smokve, da su ranije prije izgradnje obilaznice donja i gornja parcela bile jedna cjelina, da iz financijskih razloga nije mogla obrađivati zemlju, da joj nije poznato da bi tužitelj čistio gornji dio parcele bagerima i kamionima.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da, iako se u rješenju o nasljeđivanju iza majke stranaka spominje samo čest. zem. 3016/1 K.O. T., stranke mogle uvidom u zemljišnu knjigu vidjeti da je 1981. godine zaprimljen parcelacijski elaborat (a koja parcelacija je provedena u zemljišnim knjigama 2006. godine) glede iste nekretnine površine 4.760 m2 pa da su tako znale da tuženici pripada novonastala čest. zem. 3016/1 u površini od 1.571 m2 a ne i ostale novonastale čest. zem. 3016/6 površine 2.480 m2, i čest. zem. 3016/7 površine 709 m2 (koja je danas u cijelosti magistralna cesta pa je u odnosu na nju tužitelj povukao tužbu čemu se tuženica protivila pa je moralo biti meritorno suđeno).

 

Nadalje, sud smatra da je tužitelj dokazao da je današnju čest. zem. 3016/6 površine 1.134 m2 obrađivao i čistio masline koje je još sadio njegov otac i u odnosu na koju je nekretninu vodio postupak protiv V. i R. D. u odnosu na služnost puta, pa da je isti nasljeđivanjem i dosjelošću (a da je posjed pošten, zakonit i istinit) stekao vlasništvo iste.

 

S druge strane, smatra da isti nije dokazao pravo vlasništva u odnosu na čest. zem. 3016/13 površine 1.346 m2, a koja zajedno sa čes. zem. 3016/7 i 3016/10 čini t. cestu i gradilište pristupne ceste, jer kako se nedvojbeno radi o putu to da je zahtjev neosnovan.

 

Ovaj sud prihvaća utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda glede čest. zem. 3016/7 i 3016/13 jer se radi o nekretninama koje u naravi predstavljaju t. cestu i gradilište pristupne ceste prema novom mostu u T., pa se u tom dijelu upućuje na razloge odluke.

 

Dodatno je za navesti da je odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZJC) određen status javnih cesta na način da one predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, te se prema stavku 2. istog članka ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

 

Javna cesta prema odredbi članka 3. stavak 2. ZJC postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, nakon čega se u smislu stavka 3. upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, s pravom upravljanja Hrvatskih autocesta d.o.o. na autocesti, Hrvatskih cesta d.o.o. na državnoj cesti, Županijske uprave za ceste na županijskoj i lokalnoj cesti odnosno, upravnog tijela Grada Z. na županijskoj i lokalnoj cesti na području Z.

 

Odredba članka 35. stavak 4. ZV propisuje da su javna dobra u općoj uporabi namijenjena za uporabu svih i svatko se ima pravo njima služiti na način koji je radi ostvarenja njihove namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dana na upravljanje odnosno, tijelo nadležno za određivanje njihove namjene koje njima neposredno upravlja. Izgradnjom trase državne ceste preko nekretnine i pravomoćnošću uporabne dozvole taj dio postaje javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske u kom slučaju na navedenom dijelu nekretnina prestaje biti eventualno vlasništvo.

 

Kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje vlasništva u odnosu na te nekretnine, to je u točki II. izreke valjalo potvrditi pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP.

 

Međutim, u odnosu na čest. zem. 3016/6 za sada se činjenično stanje ukazuje nedovoljno utvrđenim. Ovo prije svega stoga jer predmetu spisa nije priložen spis O-117/91 iza smrti I. B. ud. S. pa nije razvidno jesu li u tom predmetu bili priloženi zemljišnoknjižni izvadci ili posjedovni listovi odnosno, na temelju kojih isprava i podataka je utvrđeno što čini ostavinsku masu ostaviteljice.

 

Navedeno ovaj sud smatra relevantnim jer iz priloženog preslika povijesnog izvatka iz zemljišne knjige bi proizlazilo da je parcelacijski elaborat pod brojem Z-58/81 upisan tek nakon upisa provedenih 1988. godine i 1995. godine (list 29 spisa) iz čega bi pak, proizlazilo da u trenutku vođenja ostavinskog postupka u zemljišnoj knjizi nije bilo vidljivo da je zemljišnoknjižni sud zaprimio elaborat iz 1981. godine. Je li tomu tako, za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi a prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je do provedbe rješenja o nasljeđivanju došlo prije parcelacije glede koje je već formiran spis broj Z-58/81 što da je strankama moglo biti poznato uvidom u zemljišnu knjigu ali nije sa sigurnošću utvrđeno je li ta plomba doista bila stavljena 1981. godine ili ne.

 

Iz obrazloženja presude na temelju priznanja broj P-125/10 od 9. ožujka 2010. proizlazi da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-117/91 od 5. studenog 1991. tužiteljici A. S. pripala čest. zem. 1443 ali da se radi o katastarskoj oznaci nekretnine dok je zemljišnoknjižna oznaka iste čest. zem. 2190 K.O. T. I navedena okolnost upućuje da nasljednici nisu u rješenju o nasljeđivanju bili precizni glede točne zemljišnoknjižne oznake naslijeđenih nekretnina. Nadalje, iz spisa broj P-703/10 proizlazi da su stranke sklopile izvansudsku nagodbu glede naslijeđenih čest. zem. 2176/1 i 2176/3 K.O. T., pa je donesena presuda na temelju priznanja što ukazuje da je dolazilo do promjena i dogovora u odnosu na rješenje o nasljeđivanju.

 

Prema odredbi članka 228. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje u tekstu: ZN), ako u postupku za ostavinsku raspravu svi nasljednici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. U toj situaciji osnov stjecanja vlasništva je nasljeđivanje i razvrgnuće.

 

Uostalom, sve kada bi se i imala u vidu dosjelost, tužitelj nije dokazao pretpostavke. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, a isti je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja. Poštenje se predmnjeva prema odredbi članka 18. stavak 5. ZV.

 

Glede zakonitosti posjeda tužitelj se poziva na sporazum sadržan u rješenju o nasljeđivanju ali to je samostalni, i dovoljan sam za sebe osnov stjecanja vlasništva kako je to naprijed navedeno. U odnosu na vrijeme posjedovanja, tužitelj i u žalbi tvrdi da je u posjed čest. zem. 3016/6 tada površine 2.480 m2 (a današnje stanje je da je čest. zem. 3016/6 cijepana na čest. zem. 3016/6 u površini od 1.134 m2 i na čest. zem. 3016/13 u površini od 1.346 m2), stupio nakon smrti svoje majke a onog dana kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju tj. dakle 5. studenog 1991. pa je u smislu odredbe članka 388. stavak 2, ZV a prema pravilima o vremenskom važenju zakona, bilo potrebno imati u vidu i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, dalje u tekstu: ZOVO). Glede poštenja pak, navodi da je tražio zaštitu od uznemiravanja u predmetu broj P-288/92.

 

Međutim, između sunasljednika nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer nema poštenja posjeda. Ovo stoga jer postoji svijest o sunasljedniku. Dakle, u konkretnim okolnostima slučaja tužitelj je jedino mogao steći vlasništvo čest. zem. 3016/6 nasljeđivanjem i sporazumom o diobi a što sud prvog stupnja treba dodatno razjasniti.

 

Po mnijenju ovog suda, iako to u ovom trenutku nije relevantno, svrsishodnije je bilo prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja parnice po tužbi za ispravak (kako bi se razjasnilo je li došlo do povrede reda prvenstva) nego obrnuto.

 

Iz navedenog proizlazi da zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava nije potpuno razjašnjeno (članak 355. ZPP), pa se stoga ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, slijedom čega je valjalo uvažiti žalbu tuženice i ukinuti presudu u točki I. izreke temeljem odredbe članka 370. ZPP.

 

U nastavku postupka, sud će prvog stupnja postupiti kako je naprijed upućen te potom donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku kojom će odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu ali i o troškovima cijelog postupka.

 

U Splitu, 13. svibnja 2020.