Poslovni broj: 2. Kv-299/20-3
K-1169/18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: 2. Kv-299/20-3
K-1169/18
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tamare Pleše, kao predsjednika vijeća, te Ivančice Cvitanović i Ane Kovačević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Ivane Milički kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B.1 P.1, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; u daljnjem tekstu : KZ/11), povodom optužnice ODO-a Zagreb broj K-DO-1292/16 od 30. lipnja 2016. godine, odlučujući o zahtjevu za obnovu postupka u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2020. godine,
r i j e š i o j e
Temeljem članka 505. stavak 1. u vezi s člankom 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; u daljnjem tekstu: ZKP/08) odbacuje se zahtjev osuđenog B.1 P.1 za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1169/18-9 od 06. prosinca 2018. godine, preinačenom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-141/19-4 od 19. travnja 2019. godine, a koji zahtjev je podnesen dana 17. veljače 2020. godine.
Obrazloženje
Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1169/18-9 od 06. prosinca 2018. godine, preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-141/19-4 od 19. travnja 2019. godine, osuđeni B.1 P.1 je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 58. stavak 8. KZ/11 opozvana je uvjetna osuda izrečena ovosudnom presudom broj K-1838/15, te je uzeta utvrđenom kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pa je osuđeni B.1 P.1 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. lipnja 2016. godine do 14. rujna 2016. godine.
Dana 17. veljače 2020. godine osuđeni je osobno ovome sudu podnio zahtjev za obnovu postupka, u kojem u bitnome navodi da smatra da odluka suda u Osijeku nije valjana niti u skladu sa ljudskim pravima, time da je u Zagrebu, kad je održana rasprava, njegova supruga par puta rekla da što da učini da on ne ide u zatvor. Potom navodi da je ona shvatila da je pogriješila i krivo prezentirala značenje poruke, a on je objašnjavao da ta poruka nije zlonamjerna, a kamoli prijeteća. Ističe da je bivša supruga u par navrata pisala sudu žalbu da on ne ide u zatvor, ali su sudovi odbijali iste i provode zakon nad njima, malim ljudima i sirotinjom, tako da smatra da se postupak mora obnoviti jer nije ništa loše učinio i ima pisani trag, koji sad šalje sudu, što je bivša supruga napisala i htjela poslati sudu, a sud to nije htio uvažiti. Nadalje moli da se obnovi i stornira presuda jer on opet ostaje po drugi put bez posla i egzistencije za sebe i djecu jer ne bude mogao plaćati alimentaciju i mora se 07. ožujka 2020. godine javiti u … radi izvršavanja zatvorske kazne. Zaključno navodi da je primoran da ponovno obnovi postupak i da dokaže svoju nevinost makar i odslužio kaznu, ali će pisati čak do Strasbourga kako radi pravosuđe u Republici Hrvatskoj i kako krši ljudska prava i osuđuje. Uz zahtjev je priložena preslika žalbe oštećene B.2 P.2 protiv rješenja suca izvršenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-691/19.
Budući osuđeni nije naveo zakonsku osnovu po kojoj traži obnovu postupka, vijeće je po službenoj dužnosti utvrdilo da podneseni zahtjev sadržajno odgovara zahtjevu po zakonskoj osnovi iz članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
Odredbom članka 506. stavak 1. ZKP/08 propisano je da će sud rješenjem odbaciti zahtjev ako činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, kao i u slučaju ako se utvrdi da ne postoje zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka. Nadalje, odredbom članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08 propisano je da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenog ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi sa prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu.
Rješavajući o zahtjevu osuđenog, nakon izvršene analize cjelokupnog predmeta, vijeće je utvrdilo da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka, odnosno, utvrdilo je da iznesene činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.
Naime, svi navodi iz zahtjeva za obnovu su navodi koje je osuđeni već naveo u žalbi protiv presude, tako da su isti bili poznati sudu i stoga se ne radi o novim dokazima niti novim činjenicama u smislu odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
U zahtjevu osuđeni navodi da je oštećena pisala sudu da je pogriješila i krivo prezentirala poruku, ali da sud to nije htio uvažiti, u prilog čemu je dostavio presliku njene žalbe sucu izvršenja u kojoj u bitnome oštećena navodi da su ona i osuđeni imali nerazriješene situacije koje su loše utjecale na njihove živote, da je on bio frustriran, a ona se htjela zaštiti i morala je potražiti pomoć nadležnih institucija, ali da su se u ove četiri godine okolnosti promijenile i da je on sada divan i dobar otac i prema njoj dobar prijatelj, te sada shvaća da je krivo procijenila situaciju i da njegove namjere nisu bile loše. Međutim, valja istaknuti da je oštećena na raspravi dana 06. prosinca 2018. godine, kad je donesena presuda, navela da ostaje kod svega što je iskazivala do tada u ovom postupku u vezi svega što se ranije događalo između nje i osuđenog, ali da su to bile stvari koje su se tada događale, a da danas može reći da ima jako dobar odnos s njim i oni normalno komuniciraju jer žive odvojeno na različitim adresama, on viđa djecu i ona se s njim oko svega dogovara, više joj ne prijeti i zapravo nema nikakav interes za njegov kazneni progon. Dakle, sve okolnosti koje osuđeni navodi u svojem zahtjevu nisu nove i sudu su već bile poznate u vrijeme donošenja presude jer je oštećena već tada rekla da nije više zainteresirana za kazneni progon, tako da se ne radi o novoj činjenici koja sudu do sada nije bila poznata, uz naglasak da je oštećena ostala kod svega što je do tada iskazivala u postupku, a što se odnosi na inkriminirani događaj te je sud donio presudu za konkretni inkriminirani događaj, koji je bio optužen, a predmet postupka nije kasniji odnos između oštećene i osuđenog, a o kojem je oštećena već u vrijeme donošenja presude sudu iskazivala, koje navode i sada ponavlja, a na čemu osuđeni temelji svoj zahtjev za obnovu postupka. Vezano za navode osuđenog o tome da će odlaskom u zatvor izgubiti posao i da će patiti njegova egzistencija i njegove djece, valja istaknuti da se niti tu ne radi o novim činjenicama jer je oštećena u završnom govoru navela da smatra da je između nje i osuđenog sada normalan odnos i da zbog djece ne bi bilo svrsishodno da se njemu izrekne kazna zatvora obzirom da ga djeca sada trebaju, a kazna zatvora nije izrečena onda kada je trebalo i to je sada potpuno izgubilo svoju svrhu, dok je osuđeni u završnom govoru naveo da će, ukoliko mu bude izrečena kazna zatvora, biti uništena njegova djeca, time da je tijekom cijelog postupka navodio da nije kriv za ono za što je optužen pa isticanjem sada u zahtjevu da je nevin zapravo ponavlja svoju obranu koju je sud već cijenio prilikom donošenja presude. Dakle, sve ove okolnosti i činjenice su bile poznate sudu prilikom donošenja presude, i sve te okolnosti je sud već razmatrao, a drugostupanjski sud je na temelju istih odlučio preinačiti prvostupanjsku presudu i umjesto uvjetne osude osuđenom izreći kaznu zatvora, tako da se ne radi o novim činjenicama niti novim dokazima koji bi mogli dovesti do drugačije odluke suda, već osuđeni komentira rad hrvatskog pravosuđa u cjelini i izražava svoje nezadovoljstvo osuđujućom presudom kojom mu je u konačnici izrečena kazna zatvora.
Sve zaključke prvostupanjskog suda prihvaća ovo vijeće, te je iz svega navedenog razvidno da osuđeni u svojem zahtjevu nije iznio nikakve nove činjenice i dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke suda, iz čega slijedi da nisu zadovoljeni uvjeti iz odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08 za dopuštanje obnove.
Dakle, vijeće je ocijenilo da navodima osuđenog nije dovedena u pitanje pravilnost ocjene izvedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.
Obzirom na sve navedeno, a budući da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka u korist osuđenog, odnosno, iznesene činjenice i dokazi nisu očito prikladni da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka, valjalo je zahtjev odbaciti, slijedom čega je riješeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 13. svibnja 2020. godine
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Ivana Milički, v.r. Tamara Pleše, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 3 (tri) dana računajući od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu, a podnosi se pisanim putem u 3 (tri) istovjetna primjerka ovome sudu.
DNA:
1. ODO-u Zagreb na broj K-DO-1292/16
2. osuđenom - K.
