- 1 -              Rev-x 751/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 751/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Lj. P. iz V., 2. T. M. iz V., i 3. D. M. iz V., kao nasljednika, iza pok. N. M. iz V., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. & V. iz V., protiv tuženika 1. G. R. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik P. L., odvjetnik iz Z. i 2. tuženika 2. A. K. iz R., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-83/14-2 od 5. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-155/11-112 od 12. srpnja 2013., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-155/11-112 od 12. srpnja 2013. suđeno je:

 

„I Odbija se eventualno-kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tuženika od 13. 08.1999.godine.

 

Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13.08.1999.godine zaključenog između tuženika i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk.ul. ... k.o. R.-M., kako je bilo prije navedenog ugovora, tako da se briše pravo vlasništva drugotuženika A. K. na ... poslovni prostor ... na prvom katu sa 54,16 m2, koji se nalazi u objektu E sagrađenom na k.č. ... upisanom u zk.ul. „..." k.o. R.-M. uz istovremeni upis tih nekretnina na ime i kao vlasništvo G. R."

 

II Tužitelji-protutuženici su dužni prvotuženiku G. R. naknaditi troškove postupka u iznosu od 57.000,00 kuna (slovima: pedesetsedamtisuća kuna), u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 71.400,00 kuna (slovima: sedamdesetjednutisuću kuna) prvotuženik odbija.

 

III. Tužitelj i-protutuženici su dužni drugotuženiku-protutužitelju A. K. naknaditi troškove postupka u daljnjem iznosu od 169.530,30 kuna (slovima: stošesdesetdevettisućapetstotrideset kuna i 30/100 lipa), u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 23 1.009,10 kuna (slovima:dvijestotridesetjeđnutisućudevel kuna i 41/100 lipa) drugotuženik-protutužitelj odbija.“

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-83/14-2 od 5. veljače 2014. suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rabu posl. broj P-155/2011-112 od 12. srpnja 2013. godine potvrđuje u toč. I., dosuđujućem dijelu toč. II. izreke i u dosudujućem dijelu toč.. III izreke za iznos od 125.167,80 kuna.

 

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja - protutuženika preinačuje se citirana presuda u dosudujućem dijelu toč. III. izreke i sudi:

 

Odbija se zahtjev 2. tuženika - protutužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 44.362,50 kuna (od iznosa od 125.167,80 kuna do iznosa od 169.530,30 kuna) kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.“

 

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova tužiteljima odnosno prihvati reviziju kao osnovanu i ukine u cijelosti presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelji u reviziji upiru tvrdnjama da drugostupanjski sud, u bitnom, nije obrazložio niti se očitovao o njihovim prigovorima načinu na koji je prvostupanjski sud ocjenjivao dokaze, odnosno prigovorima utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i ocjenu, kao što je to učinio i u odnosu na sve ostale žalbene navode tužitelja relevantne za odluku o predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni  su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.

 

Kako u revizijskim navodima tužitelja koji se odnose na prigovore načinu na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze (iskaze pojedinih svjedoka i stranaka), ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže, to ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Istaknuti prigovor bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP tužitelji obrazlažu navodeći kako drugostupanjska (..) presuda proturječi sama sebi i razlozima presude jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i obrazloženja (…) posebice u dijelu kojim se obrazlaže "(…)zaključenje Ugovora o zamjeni i kupoprodaji nekretnina i primjeni propisa materijalnog prava zbog njegove simuliranosti (…)".

 

Svi navedeni, kao i preostali navodi revizija tužitelja (kojima se također prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze) zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13. kolovoza 1999. sklopljen između tuženika. Naime, tužitelji smatraju da je kupoprodajni ugovor od 13. kolovoza 1999. ništav budući se radi o fiktivnom (simuliranom) i nemoralnom pravnom poslu sklopljenim između tuženika isključivo sa ciljem kako bi se onemogućilo tužitelja u ostvarenju prava povrata zajma u iznosu od 850.000,00 kuna.

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je 13. kolovoza 1997. između prednika tužitelja sada pok. N. M. kao zajmodavca i M. R. kao zajmoprimca i po punomoći za 1. tuženika G. R. sklopljen Ugovor o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige za novčani iznos od 850.000,00 kuna a kao osiguranje predmetne tražbine ugovoren je prijenos vlasništva na zajmodavca nekretnine u vlasništvu tuženika i to poslovnog prostora broj ... u prizemlju i poslovnog prostora broj ... na prvom katu objekta oznake ... sagrađenoj na kč.br. ... k.o. R. - M., s rokom povrata do 13. kolovoza 1998.

 

- da je 18. rujna 1998. sklopljen Aneks predmetnog ugovora sa sporazumom kojim potvrđuju da je kao osiguranje povrata navedenog iznosa izvršen prijenos vlasništva na nekretnini u vlasništvu G. R. i to navedenih poslovnih prostora s time da se produžava rok povrata na jednu godinu odnosno do 13. kolovoza 1998.

 

- da je javna bilježnica Z. R.-K. iz V. objavila u Narodnim novinama Ugovor i Aneks da je provela osiguranje navedene novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišnoj knjizi

 

- da je u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora i Sporazuma od 13. kolovoza 1997. nekretnina bila upisana u zemljišnoj knjizi, time da objekt naknadno etažiran

 

- da su prvotuženik i drugotuženik 18. prosinca 1998. sklopili Ugovor o zamjeni nekretnina a predmet kojeg su bili navedeni poslovni prostori te nekretnina kč.br. ... u naravi kuća, oranica i livada zavrije površine 2 rala i 1394 hv upisana u zk. ul. ... k.o. K. u vlasništvu drugotuženika na temelju kojeg se drugotuženik upisao kao vlasnik predmetnih poslovnih prostora u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rabu.

 

- da je presudom na temelju priznanja poslovni broj P-147/99 od 23. srpnja 1999. koji se vodio po tužbi drugotuženika kao tužitelja protiv prvotuženika poništen predmetni ugovor o zamjeni i naložena uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na predmetnoj nekretnini u R.

 

- da su tuženici 18. kolovoza 1999. zaključili Ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora na temelju kojeg se kao zemljišno knjižne isprave drugotuženik upisao kao vlasnik poslovnih prostora

 

- da je pravomoćnim presudom i rješenjem prednik ovdje tužitelja odbijen sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina, odnosno da je odbačen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zamjeni nekretnina od 18. prosinca 1998. te je prihvaćen zahtjev za radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koju je pokrenuo prednik ovdje tužitelja protiv drugotuženika - radi predaje u posjed predmetnih nekretnina.

 

Nižestupanjski sudovi sud na temelju utvrđenih činjenica zaključuju da ugovor o kupoprodaji sklopljen između tuženika 18. kolovoza 1999. nije prividan (simulirani) ugovor u smislu čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO), jer pri zaključenju ugovora nije bilo namjere drugotuženika oštetiti i prevariti tužitelja već je Ugovor o kupoprodaji zaključen kao vid kompenzacije za imovinu drugotuženika koja je došla "pod udar" naplate prvotuženikovih (i njegovog prednika) dugovanja.

 

Za takvu svoju odluku drugostupanjski sud daje valjane i u svemu ovome sudu prihvatljive razloge, prema kojima je primarno utvrđenje da drugotuženik nije imao saznanje o zaključenom sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora na ime pok. prednika tužitelja. Naime, iz sadržaj izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora te predaje Ugovora o kupoprodaji (Z-21/99 od 6. rujna 1999.) nekretnina bila upisana na ime prvotuženika i da u zemljišnim knjigama nije bilo vidljivo postojanje Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini a koji prijedlog za zabilježbu je javni bilježnik dostavio sudu tek 20. rujna 1999. (Z-27/99). Nadalje, nižestupanjski sudovi valjano utvrđuju da je Ugovor o kupoprodaji zaključen iz razloga što je otac prvotuženika zapao u financijske probleme te je u dogovoru sa drugotuženikom prvo izvršio zamjenu nekretnine a potom zaključio Ugovor o kupoprodaji ne znajući za postojanje Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini posebice što u zemljišnoj knjizi nije bilo vidljivo postojanje Ugovora o zajmu sa Sporazumom od 13. kolovoza 1997. te Aneksa od 18. rujna 1998.

 

U smislu odredbi čl. 273. – 279. OZ-a sudsko i javnobilježničko fiducijarno osiguranje predstavlja institut dobrovoljnog osiguranja koje se ostvaruje sklapanjem sporazuma stranaka s učinkom sudske nagodbe u postupku pred sudom, odnosno u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, kojim se utvrđuje određena postojeća ili buduća novčana tražbina fiducijara (predlagatelja osiguranja, vjerovnika) prema fiducijantu (protivniku osiguranja, dužniku), te suglasnost fiducijanta (i eventualno trećega) da se radi osiguranja te tražbine prenese na fiducijara vlasništvo na određenoj stvari fiducijanta (ili trećega), s tim da do prijenosa vlasništva dolazi upisom u zemljišne knjige.

 

Nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da je u vrijeme zaključenja Ugovora o zajmu sa Sporazumom od 13. kolovoza 1997. te Aneksa od 18. rujna 1998. predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnoj knjizi pa da je radi ostvarenja učinaka fiducijarnog osiguranja bilo potrebno sklopiti sporazum o osiguranju novčane tražbine kako je to bilo propisano odredbom čl. 274. st. 1. OZ-a, a kako prednik tužitelja nije postupio na navedeni način to se izvrgnuo riziku slobodnog prometa te nekretnine i mogućnosti da treća osoba na temelju pravnog posla stekne vlasništvo prijepora. Ovo osobito zbog daljnjih utvrđenja da je prilikom sklapanja Aneksa sporazuma od 18. rujna 1998. objekt bio i etažiran i nije bilo zapreke za upis fiducijarnog vlasništva. Međutim ni Ugovor o zajmu sa sporazumom ni Aneks nisu u trenutku zaključenja (prije zaključenja spornog Ugovora o kupoprodaji) dostavljeni Zemljišnoknjižnom odjelu suda.

 

Odredbom čl. 275. st. 5. OZ određeno je da ako sporazumom iz stavka 1. tog članka nije drukčije propisano, predlagatelj osiguranja nije ovlašten otuđiti ni opteretiti preneseno pravo. Ako on ipak pravo otuđi ili optereti, takvo je otuđenje ili opterećenje valjano, ali predlagatelj osiguranja odgovara za štetu koju je time prouzročio protivniku osiguranja.

 

U konkretnoj situaciji odredbom čl. 3 Ugovora o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige od 13. kolovoza 1997. određeno je da se (,,,) kao osiguranje tražbine po tom Ugovoru vrši prijenos prava vlasništva na zajmodavca (…) odnosno čl. 4. da (…) zajmodavac može prenijeti vlasništvo na nekretninama ako zajmoprimac ne izvrši povrat pozajmljenih sredstava (..). Člankom 6. Ugovora o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige od 13. kolovoza 1997. određeno je da je (..) dužnik ovlašten nastaviti koristiti navedenu nekretninu a za vrijeme trajanja osiguranja vjerovnik nije ovlašten nekretninu otuđiti niti opteretiti (…).

 

Kako u konkretnom slučaju Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini nije bio zabilježen u zemljišnoj knjizi a tužitelji nisu dokazali da bi drugotuženik znao za postojanje navedenog sporazuma to se ne bi moglo govoriti o simuliranom (fiktivnom) pravnom poslu, u smislu odredbe čl. 66. ZOO, za koji je potrebno je utvrditi da je pravni posao zaključen samo da se stvori privid kako je zaključen bez namjere stranaka da izazovu predmetne učinke.

 

Isto tako treba navesti da bi zaključenje ugovora o kupoprodaji u konkretnom slučaju bilo je zabranjeno eventualno samo prvotuženiku (bez obzira da li je Ugovora o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini zabilježen u zemljišnoj knjizi ili ne), a Ovršnim zakonom iz 1996. godine koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige od 13. kolovoza 1997. i sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nije bila predviđena ništavost ugovora koji je zaključen unatoč postojanju Ugovora o zajmu sa Sporazumom.

 

Kako su pritom sudovi utvrdili da ne postoje ni drugi razlozi ništavosti ugovora u smislu čl. 103. ZOO, to je po ocjeni ovog suda odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavim ugovora o kupoprodaji pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Budući da, slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.