- 1 -              Rev-x 293/2014-2

 

 

 

 

Broj: Rev-x 293/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać - Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Ž. p. J. iz P., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u P., protiv tuženika H. d.o.o. Z., kojeg kao punomoćnica zastupa dipl. pravnica M. S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1541/13 od 8. siječnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-185/13 od 5. rujna 2013., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja R. Ž., kao neosnovana.

 

r i j e š i o    je:

 

Revizija tužitelja R. Ž. protiv rješenja o parničnim troškovima, odbacuje se kao nedopuštena

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-185/13 od 5. rujna 2013. suđeno je:

 

„1. Utvrđuje se da je tužitelj R. Ž. pok. J. iz P. izvanknjižni vlasnik dijela nekretnine označene kao dio kat. čest. zem. br. ... k.o. P. u površni od 1821m2 kako je to prikazano na geodetsko-katastarskom vještačenju omeđeno točkama ABCDEFGHI koji nalaz čini sastavni dio ove presude, što mu je tuženik dužan priznati i u roku od 15 dana, izdati tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 12.525,00 kuna sa zateznom kamatom čija se stopa određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena od presuđenja pa do isplate."

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-1541/13 od 8. siječnja 2014., prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti i tužitelju naloženo nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.314,50 kn.

Protiv drugostupanjske presude s obzirom na to da je drugostupanjska presuda donesena temeljem odredbe čl. 373a Zakona o parničnom postupku, tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno navodima revizije odnosno predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija protiv drugostupanjske presude nije osnovana.

 

Revizija protiv odluke o parničnim troškovima nije dopuštena.

 

U odnosu na dio revizije protiv drugostupanjske presude:

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

 

Tužitelj podnosi reviziju i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U konkretnom slučaju nije ostvaren ni ovaj revizijski razlog.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini - dijelu kat. čest. zem. br. ... k.o. P. u površni od 1821m2 kako je to prikazano na geodetsko-katastarskom vještačenju omeđeno točkama ABCDEFGHI (dalje: sporna nekretnina) - koja nije upisana u zemljišnoj knjizi i za koju tvrdi da je stekao temeljem kupoprodajnih ugovora od 12. lipnja 1981.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

 

- da je u provedbi eksproprijacije radi izgradnje „J." u 1965.godini formirana čest. zem. ... k.o. P., te su u sastav te parcele ušli dijelovi više čestica zemlje koje su bile u vlasništvu fizičkih osoba, a da ranijim vlasnicima i evidentiranim posjednicima prijepornog dijela predmetne nekretnine M. Ž. pok. N. i N. Ž. pok. A. nije nikad isplaćena naknada za eksproprirane nekretnine;

 

- da eksproprijacija nije nikad dovršena;

 

- da je predmetna nekretnina u katastru evidentirana kao put, a kao njezin posjednik su upisane H. d.d., Z.;

 

- da predmetna nekretnina nije upisana u zemljišnim knjigama, jer za k.o. P. ne postoje zemljišne knjige,

 

-da je tužitelj na temelju dva kupoprodajna ugovora od 12. lipnja 1981., od D. Ž. pok. M. i M. Ž. pok. N. kupio nekretninu zvanu J., koja se nalazi na području naselja Č. ispod J. na području G. P., koja je smještena između puta uz jarugu do magistrale, u čijem je sastavu i prijeporni dio čest, zem. ... k.o. P.,

 

- da je tužitelj ranije - na temelju presude Općinskog suda u Pločama P-53/01 od 10. travnja 2002. - utvrđen vlasnikom nekretnine koja se nalazi na području Č., ispod magistrale, u ukupnoj površini od 1739 m2, označene kao čest. zem. ..., dio čest. zem ... i dio čest. zem. ..., sve k.o. P.,

 

- da je tužitelj temeljem kupoprodajnih ugovora sklopljenih s prodavateljima D. Ž. pok. M. i M. Ž. pok. N. kupio i ušao u posjed zemljišta zv. J. koji se nalazi između puta uz jarugu do magistrale;

 

- da je riječ o području koje je područje veće od površine zemljišta obuhvaćenog u navedenoj presudi Općinskog suda u Pločama P. 53/01 od 10. travnja 2002. i predstavlja upravo prijeporni dio čest. zem. ... k.o. P.

Na temelju ovih činjenica prvostupanjski sud zaključuje kako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini, sukladno odredbi čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZVDSP), s obzirom na to da je, prema njegovom mišljenju/ocjeni, i sporna nekretnina obuhvaćena kupoprodajnim ugovorima sklopljenim 1981. s prodavateljima D. Ž. pok. M. i M. Ž. pok. N.

 

Protivno takvom zaključku prvostupanjskog suda, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud utvrđuje kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini upravo u „(…) površini, položaju i obliku dijela čkbr. ... k.o. P. koje je kupio (…) sve sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP te 115. st. .1 i čl. 159. st. 1. ZVDSP.

 

Takav svoj zaključak obrazlaže navodeći:

 

- da iz dokaza ne proizlazi da su prodavatelji D. Ž. pok. M. i M. Ž. pok. N. bili vlasnici spornog dijela predmetne nekretnine u ukupnoj površini od 1.821 m2, koja se traži tužbenim zahtjevom, niti da su taj dio prodali tužitelju;

 

- da iz priloženog prijavnog lista "Dopunske eksproprijacije J." P.R: ... zaprimljenog kod Ureda za katastar P. dana 31. ožujka 1969.g. (list spisa 51 do 55) proizlazi da je od dvojice tužiteljevih pravnih prednika/prodavatelja (na koje se on poziva u tužbi) samo M. Ž. pok. N. bio upisan kao posjednik dijela čest. zem. ... k.o. P. u površini od 832 m2, od koje je površina od 588 m2 ušla u površinu puta novoformirane čest zem. ... k.o. P.

 

- da drugi prodavatelj D. Ž. pok. M., s kojim je tužitelj također sklopio kupoprodajni ugovor, prema navedenom prijavnom listu nije bio evidentiran kao posjednik nekretnine koja je ušla u površinu novoformirane čest. zem. ... k.o. P.,

 

- da tužitelj tijekom postupka ovu činjenicu ne obrazlaže niti tog prodavatelja dovodi u vezu s nekim od upisanih posjednika;

 

- da nitko od saslušanih svjedoka, na čijim je svjedočenjima je prvostupanjski sud temeljio pobijanu odluku, nije u svom iskazu bio decidiran o površini, položaju i obliku dijela čest zem. ... k.o. P. koji je tužitelj kupio od M. Ž. pok. N. i D. Ž. pok. M.;

 

- da iz podataka u katastru „(…)koji su odlučni utoliko što za k.o. P. ne postoje zemljišne knjige“ proizlazi da je predmetna nekretnina eksproprirana radi izgradnje „J. “, pa je u navedenom razdoblju bila u režimu društvenog vlasništva. Na to upućuju podaci iz katastra.

 

Nadalje, drugostupanjski sud otklanja i mogućnost stjecanja vlasništva na spornoj nekretnini navodeći kako „(…) tužitelj nije stekao pravo vlasništva prijepornog dijela čest. zem, ... k.o. P. ni dosjelošću, jer se vrijeme posjedovanja u razdoblju od 1981. godine, kad su sklopljeni naprijed navedeni kupoprodajni ugovori, pa do 8. listopada 1991. godine (dan stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) ne može računati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, s obzirom da je predmetna nekretnina eksproprirana radi izgradnje „J.", pa je u navedenom razdoblju bila u režimu društvenog vlasništva (...)“

 

Polazeći od svega navedenog te imajući u vidu, naročito, činjenice: da je upravo tuženik u katastru upisan kao posjednik sukladno parcelacijskom elaboratu i prijavi eksproprijacije  nekretnina povedene 1965., a da su kupoprodajni ugovori na koje se tužitelj poziva sklopljeni 12. lipnja 1981., ovaj sud je suglasan sa zaključcima drugostupanjskog suda koji neosnovanim revizijskim tvrdnjama tužitelja (o tome da je dokazao vlasništvo utuženih nekretnina) nisu  dovedeni u pitanje.

 

U svom pretežitom dijelu revizijski prigovori kojima tužitelj osporava utvrđenja i zaključke drugostupanjskog suda predstavljaju prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, koji su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke, jer ih u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati (čl. 385. ZPP).

 

S obzirom na sve izloženo, revizijski prigovori nisu osnovani, pa je valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

U odnosu na dio revizije protiv odluke o troškovima postupka:

 

Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

 

Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, kao i rješenje o odbacivanju žalbe kao nepravovremene, prije svega, potrebno ocijeniti imaju li takva rješenja karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

 

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.