- 1 -              Rev 79/2016-2

 

 

 

 

Broj: Rev 79/2016-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv I-tuženika S. P. iz J., II-tuženika L. B. iz J., III-tuženika Š. Š. iz N. B., IV-tuženika L. M. iz N. B., V-tuženika Š. A. iz N. B., VI-tuženika S. P. iz L., VII-tuženika B. M. iz L., VIII-tuženika R. T. iz U., IX-tuženika Z. I. iz J., X-tuženika S. P. iz L., i XI-tuženika Ž. J. iz B., koje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u B. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2371/2014-2 od 22. listopada 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-422/11-19 od 30. travnja 2014., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2371/2014-2 od 22. listopada 2015. i presuda i rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-422/11-19 od 30. travnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Republika Hrvatska – Ministarstvo koji glasi:

"Nalaže se II-tuženiku L. B., III-tuženiku Š. Š., IV-tuženiku L. M., V-tuženiku Š. A., VI-tuženiku S. P., VII-tuženiku B. M. i XI-tuženiku Ž. J. kao solidarnim dužnicima da tužitelju Republika Hrvatska-Ministarstvo solidarno s ostalim članovima zadruge naknade iznos od 1.665.142,20 kn zajedno sa zateznom kamatom počam od dana 16. veljače 2004. godine pa do isplate, a ista se za razdoblje od dana 16. veljače 2004. godine pa do dana 31. prosinca 2007. godine obračunava po stopi propisanoj u članku 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje počam od dana 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena te naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska-Ministarstvo da II-tuženiku L. B., III-tuženiku Š. Š., IV-tuženiku L. M., V-tuženiku Š. A., VI-tuženiku S. P., VII-tuženiku B. M. i XI-tuženiku Ž. J. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 74.925,00 kn u roku 15 dana.

III/ Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na I-tuženika S. P., VIII-tuženika R. T., IX-tuženika Z. I. i X-tuženika S. P. u ovoj pravnoj stvari.

IV/ Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska-Ministarstvo da I-tuženiku S. P., VIII-tuženiku R. T., IX-tuženiku Z. I. i X-tuženiku S. P. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 43.290,00 kn u roku 15 dana."

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru, broj: P-422/11-19 od 30. travnja 2014. godine:

 

a) potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (toč. I/),

 

b) preinačuje u odluci o parničnom trošku pod toč. II/, tako da se nalaže tužiteljici da II, III, IV, V, VI, VII i XI tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 49.950,00 kn u roku od 15 dana,

 

c) preinačuje u odluci o parničnom trošku pod toč. IV/, tako da se zahtjev I, VIII, IX i X tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži II-, III-, IV-, V-, VI-, VII- i XI- tuženiku kao članovima zadruge i solidarnim dužnicima da solidarno s ostalim članovima zadruge naknade tužiteljici iznos od 1.665.142,20 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. veljače 2004. do isplate.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je ukupno 106 osoba bilo osnivačem zadruge M. iz B. M., među njima i tuženici te da je osnivački ulog svakog zadrugara bio 200,00 kuna,

 

- da je tužiteljica navedenoj zadruzi u razdoblju od mjeseca siječnja do mjeseca listopada 2003. isplatila nepripadajući iznos od 1.665.142,20 kuna na ime poticaja za proizvodnju kravljeg mlijeka,

 

- da je u upravnom postupku rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 16. veljače 2004. naloženo zadruzi M. B. M. da u roku od 15 dana od dana primitka rješenja izvrši povrat poticaja u iznosu od 1.665.142,20 kuna ostvarenog za kravlje mlijeko koje nije proizvela, prodala, niti isporučila ovlaštenim objektima za preradu mlijeka,

 

- da je tužiteljica radi ostvarenja navedene tražbine protiv zadruge M. 7. travnja 2004. pokrenula ovršni postupak koji je vođen pod brojem Ovr-659/04 na novčanim sredstvima, kao i na pokretninama zadruge, ali da se tužiteljica nije uspjela namiriti tako da je sud obustavio ovršni postupak rješenjem od 15. ožujka 2007.,

 

- da je protiv G. B. koji je u 2003. obavljao funkciju upravitelja zadruge podignuta optužnica zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju kojim je tužiteljici prouzrokovao štetu u iznosu od 1.665.142,20 kuna.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da zadrugari ne odgovaraju za obveze zadruge svom svojom imovinom, već da u smislu odredbe čl. 28. Ugovora o osnivanju zadruge M. za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi, dakle, ne cijelom svojom imovinom, već samo do visine članskog uloga i to supsidijarno.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja u odnosu na odluku o glavnoj stvari s obrazloženjem da je čl. 28. Ugovora o osnivanju zadruge M. od 15. listopada 2000. određeno da je zadruga u pravnom prometu odgovorna za svoje obveze svom svojom imovinom te da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi, a da u provedenom postupku nije utvrđeno da je utuženi nepripadajući iznos zadruga M. zadržala na temelju odluke skupštine zadruge koja sukladno odredbi čl. 14. Ugovora o osnivanju odlučuje o raspodjeli i uporabi dobiti i pokriću gubitaka. Zbog navedenog da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge, ne postoji odgovornost zadrugara, niti do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi. Pored navedenog, sud drugog stupnja nalazi osnovanim prigovor zastare kojeg su tuženici istaknuli u odgovoru na tužbu, kao i u podnesku od 17. ožujka 2014., a koji sud prvog stupnja nije obrazložio.

 

Naime, odredbom čl. 1019. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) propisano je da obveza jamca u slučaju kad je rok zastarijevanja obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, zastarijeva nakon isteka roka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, izuzev kad jamac odgovara solidarno s dužnikom. Kako se u konkretnom slučaju, prema ocjeni suda drugog stupnja, ne radi o solidarnom već supsidijarnom jamstvu, a od dana obustave ovršnog postupka koji je vođen protiv glavnog dužnika zadruge M., a kojim je zastarijevanje prekinuto (15. ožujka 2007.), pa do 21. kolovoza 2009., kad je pokrenut predmetni postupak, je protekao rok od dvije godine, to je potraživanje tužiteljice prema tuženicima zastarjelo. Iz navedenih razloga, sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice i  potvrdio odluku prvostupanjskog suda u dijelu odluke o glavnoj stvari.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužiteljica ukazuje u podnesenoj reviziji.

 

Naime, pobijanu presudu nije moguće ispitati u odnosu na obrazloženje da u provedenom postupku nije utvrđeno da je utuženi nepripadajući iznos zadruga zadržala na temelju odluke skupštine zadruge koja sukladno ugovoru o osnivanju zadruge odlučuje o raspodjeli i uporabi dobiti zbog čega da zadrugari za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge ne odgovaraju niti do visine članskog uloga kojeg imaju u zadruzi, u situaciji kada je odredbom čl. 22. Zakona o zadrugama ("Narodne novine", broj 36/95, 67/01 i 12/02) propisano da zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svom svojom imovinom, a da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari.

 

Nadalje, drugostupanjski sud obrazlažući prigovor zastare tražbine tužiteljice ocjenjuje da je od dana kada je obustavljen ovršni postupak koji je vođen protiv glavnog dužnika (kojim je prekinuto zastarijevanje) pa do pokretanja predmetnog postupka protekao zastarni rok od dvije godine.

 

Međutim, iz stanja spisa priloženog predmeta Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-659/04 razvidno je da je tužiteljica 7. travnja 2004. podnijela ovršni prijedlog radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika zadruge M. koje ovršenik ima na žiroračunu kod S. d.d. O., temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-659/04-01 od 27. travnja 2004., pljenidbom novčanih sredstava na računu ovršenika (list 21-22 spisa). Obzirom da naplatu nije bilo moguće provesti jer na računu ovršenika nije bilo novčanih sredstava, tužiteljica je 1. ožujka 2006. podnijela prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je 10. ožujka 2006. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-659/04, kojim je određena ovrha pljenidbom, procjenom i prodajom ovršenikovih pokretnina (list 23-24 spisa).

 

Dana 15. ožujka 2007. doneseno je rješenje poslovni broj Ovr-659/04-9 (list 25 spisa), kojim je riješeno da se obustavlja ovršni postupak u ovršnoj stvari vođenoj radi pljenidbe pokretnina, uz obrazloženje da je ovrhovoditelj predložio ponovnu pljenidbu pokretnina, ali da kod ovršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet ovrhe, radi čega da je valjalo obustaviti ovrhu iz razloga propisanih odredbom čl. 136. st. 3. Ovršnog zakona.

 

Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijanu presudu nije moguće ispitati (u odnosu na ocjenu suda da zadrugari ne odgovaraju za obveze zadruge) te jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima drugostupanjske presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (rješenja o obustavi ovrhe od 15. ožujka 2007.) u odnosu na zastaru tražbine tužiteljice (u tom smislu i ovaj sud u Rev-129/2019-2 od 12. veljače 2019.).

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

 

O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.