- 1 -              Rev-x 971/2014-5

 

 

 

 

Broj: Rev-x 971/2014-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika 1. B. B. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R. i 2. N. B. iz O., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženika 1. B. B. protiv presude Županijskog suda Rijeci poslovni broj Gž-691/2011-2 od 7. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-356/03-87 od 28. listopada 2010., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika B. B. protiv presude Županijskog suda Rijeci poslovni broj Gž-691/2011-2 od 7. svibnja 2014., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-356/03-87 od 28. listopada 2010., u odnosu na glavnu stvar (u toč. II., III. i IV. njene izreke), kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tuženika B. B. protiv presude Županijskog suda Rijeci poslovni broj Gž-691/2011-2 od 7. svibnja 2014., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-356/03-87 od 28. listopada 2010., u odnosu na troškove postupka (u toč. I., V. i VI. njene izreke), kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-356/03-87 od 28. listopada 2010., naloženo je tuženicima (toč. I. izreke) da predaju tužiteljici u neposredan samoposjed slobodan od osoba i stvari, poslovni prostor površine i to: 195,74 m2 zatvorenog prostora i 360,75 m2 otvorenog prostora koji se nalazi u zgradi u O., ..., sagrađenog na grč. ... zk.ul.br. ... k.o. O., kao i nekretnini oznake k.č.br. ... zk.ul.br. ... k.o. O.

 

U toč. II. izreke utvrđeno je da postoji potraživanja tužiteljice prema tuženicima solidarno, i to s naslova korištenja nekretnine iz st. 1. za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i dio 2010. godine (siječanj-svibanj) u ukupnom iznosu od 806.300,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

 

U toč. III. izreke utvrđeno je da postoji potraživanje tuženika s osnove ulaganja prema tužiteljici u iznosu od 343.035,64 kn, dok u preostalom iznosu do 883.937,35 kn potraživanje tuženih nije osnovano.

 

U toč. IV. izreke prebijeno je potraživanja tužiteljice (utvrđeno u toč. II. izreke) s tražbinom tuženika  (utvrđeno u toč. III. izreke)  presude te je tuženicima naloženo da isplate tužiteljici nekompenzirani dio t tražbine u iznosu od 463.264,92 kn i kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos kao što je navedeno u toč. II. izreke presude dok je za kompenzirani dio u iznosu od 343.035,64 kn tužbeni zahtjev odbijen.

 

U toč. V. izreke naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 16.280,52 kn, dok je u preostalom dijelu do ukupno 188.463,52 kn zahtjev odbijen.

 

U toč. VI. izreke odbijen je prigovor retencije (zadržanja) kao neosnovan.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-691/2011-2 od 7. svibnja 2014. odbijena je žalba tuženika 1. B. B. i potvrđena je presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-356/03-87 od 28. listopada 2010.

 

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik 1. B. B. (dalje: prvotuženik) zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu u cijelosti kao i prvostupanjsku presudu u toč. I., II., VI. u cijelosti i djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu u toč. III. u dijelu u kojem je utvrđeno kako je potraživanje tuženika neosnovano, u toč. IV. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima plaćanje iznosa od 463.264,92 kuna i kamata te u toč. V. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima plaćanje troškova postupka.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je djelomično dopuštena, ali nije osnovana, dok djelomično nije dopuštena.

 

U ovoj parnici predmet spora su nenovčani zahtjev (predaja  u posjed te osnovanost prigovora retencije) i novčani zahtjevi (isplata s naslova korištenja nekretnine, osnovanost prigovora istaknutog radi prijeboja).

 

 

U odnosu na reviziju na nenovčani dio tužbenog zahtjeva:

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 , 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti reviziju pod pretpostavkom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ili da je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

U postupcima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), dok se u postupcima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema visini svote naznačene u glavnom zahtjevu (čl. 40. st. 1. ZPP).

 

Tužiteljica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora iznosom od 10.000,00 kn, a kako proizlazi iz stanja spisa i pobijane drugostupanjske odluke, visina novčane svote istaknute kao glavni zahtjev iznosi 806.300,56 kuna.

 

Uzimajući da je iznosom od 10.000,00 kn navedenim u tužbi tužiteljica označila vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva, valja zaključiti kako u odnosu na navedeni zahtjev vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn.

 

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa(čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP), pa s obzirom na to da vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, to u ovoj parnici u odnosu na nenovčani zahtjev nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija).

 

Kad protiv drugostupanjske presude (u odnosu na nenovčani zahtjev) nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, pod pretpostavkom da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Odluka o prigovoru retencije koji su istaknuli tuženici, također je po svojoj naravi odluka o nenovčanom zahtjevu čija vrijednost nije određena, pa je u skladu s presumpcijom iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP, i ovdje dopuštena samo revizija propisana odredbom čl. 382. st. 2. ZPP.

 

 

Predmetna revizija u odnosu na nenovčane zahtjeve ne sadrži osnovne elemente takve (izvanredne revizije), pa ovaj sud ocjenjuje kako se ne radi se o izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

S obzirom na to da u ovoj pravnoj stvari u odnosu na nenovčane zahtjeve nije dopuštena (redovna) revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija prvotuženika ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, to valjalo je reviziju protiv presude drugostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na nenovčani zahtjev (kojim su potvrđene toč. I. i VI. izreke prvostupanjske presude) odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP).

 

U odnosu na reviziju na novčane zahtjeve:

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tuženika, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

 

Navodi revizije kojima tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke su činjenični prigovori koji nisu od značaja u ovom postupku s obzirom da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

Nakon gornje odluke o reviziji tuženika protiv dijela nižestupanjskih odluka kojima je presuđeno o zakonitosti posjeda te, posljedično tome, pravomoćnosti odluke kojom se nalaže vraćanje nekretnina u posjed tužiteljici, preostalo je odlučiti o dijelu revizije koji se odnosi na novčani zahtjev.

 

Novčani zahtjev tužiteljice predstavlja zahtjev za isplatom naknade koristi koju tuženici imaju od korištenja poslovnog prostora (smještenog u zgradi u O. koji su tuženici držali u posjedu bez valjane pravne osnove i čije vraćanje u posjed je pravomoćno naloženo tuženicima) kojemu su tuženici suprotstavili (prigovor radi prijeboja) zahtjev za utvrđenje osnovanosti novčane tražbine prema tužiteljici - na ime vrijednosti ulaganja koja su izvršili u taj poslovni prostor.

 

Nakon što su, na temelju utvrđenih činjenica, nižestupanjski sudovi (sada pravomoćno) presudili da je  tužiteljica (Republika Hrvatska), koja sukladno odredbi čl. 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 141/06, 38/09 i 123/11 - dalje ZPDML) upravlja pomorskim dobrom, osnovano tražila predaju u posjed predmetne nekretnine (čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje ZV) s obzirom na to da su ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora (odnosno da je istekao ugovor o zakupu) sukladno odredbi čl. 27. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 91/96, 124/97, 174/04), sudovi su zaključili da su tuženici, kao solidarni dužnici, koristili poslovni prostor bez valjane pravne osnove od 1. ožujka 2003.

 

Posljedično tome su obvezani, nakon što su oduzeti (prebijeni) iznosi koje su uložili na ime nužnih i korisnih troškova u predmetnu nekretninu, isplatiti tužiteljici iznos od 463.264,92 kuna, sukladno odredbi čl. 214. i 219. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO).

 

Revizijski prigovori u cjelini (a tako i u odnosu na ovaj dio pobijane presude) ponovljeni su žalbeni prigovori o kojima se drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno izjasnio.

 

Stoga, razloge drugostupanjske presude u svemu ostalom u cijelosti prihvaća i ovaj, pa se tuženik (umjesto ponavljanja razloga u ovom obrazloženju) upućuje na razloge drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

 

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-691/2011 od 7. svibnja 2014.

 

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u presudi na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Međutim, s obzirom na da se revizijom osporava i zahtjeva ukidanje i odluke o troškovima parnice, ovdje u odnosu na taj dio revizije (protiv odluke o troškovima postupka) treba navesti rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: „Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.“

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika i u dijelu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.