- 1 -              Rev 490/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 490/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud, članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz C. k., OIB: …, zastupanog po punomoćnici G. P. T., odvjetnici u O., protiv I. tuženika Z. B. iz S., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u S. i II. tuženice M. Ž. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-74/15-2 od 6. listopada 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-638/12-29 od 17. studenog 2014. i ispravljena rješenjem poslovni broj P-638/12-31 od 18. studenog 2014., na sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Obija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba I. tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ I. Utvrđuje se da je tužitelj I. B. OIB:… iz C. K. vlasnik nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišno knjižnog odjela u Otočcu z.k.ul. 300 k.o. H. p. k.č.br.65/2 livada polja i P. od 3 j i 166 hvati k.č.br. 65/4 livada polja i P. od 65 hvati i k.č.br. 65/5 livada polja i P. od 299 hvati što su mu tuženi Z. B. OIB:… iz S., i M. Ž. OIB:…iz Z., kao zakonski nasljednici iza pok. M. B., dužni priznati i izdati valjanju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige, sve u roku od 15 dana, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.“ (točka I. izreke).

 

Ujedno je odbijena žalba tužitelja protiv dijela presude kojom je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke) i naloženo tužitelju nadoknaditi I. tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.875,00 kn (točka III. izreke), kao i troškove žabe u iznosu 1.562,50 kn (točka IV. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj ističući tri pravna pitanja koja smatra važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

U odgovoru na reviziju I. tuženik se u cijelosti protivi svim navodima revizije tužitelja. Predlaže istu odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju I. tuženiku.

 

Revizija nije osnovana.

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu po pravilima iz odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pa je u ovoj pravnoj stvari, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovna revizija).

 

Revizijski sud je stoga ispitao presudu po čl. 392.a st. 2. ZPP u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident prvenstveno sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja se ogleda u činjenici da je drugostupanjski sud, postupajući po žalbi I. tuženika preinačio presudu suda prvog stupnja i u odnosu na II. tuženicu, iako ona nije podnijela žalbu, pri čemu apostrofira pravno shvaćanje da tuženici nisu jedinstveni suparničari pa da žalba koju je izjavio I. tuženik ne utječe na pravnu poziciju II. tuženice. Poziva se pri tome na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1882/10-2 od 9. siječnja 2012. pa smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 201. ZPP, što je dovelo do nezakonite presude.

 

Nije ostvaren revizijski razlog na koji ukazuje tužitelj. Naime, tijekom postupka koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je ranije tuženica M. B. umrla tijekom trajanja postupka, a da su njeni zakonski nasljednici I. i II. tuženici, s time da nije vođen ostavinski postupak iza pok. M. B. pa nije utvrđeno da I. i II. tuženici nasljeđuju njenu imovinu u točno određenim suvlasničkim omjerima. Dakle, I. i II. tuženici su stupili u pravnu poziciju pok. M. B. u ovoj parnici i nalaze se u nasljedničkoj zajednici iz čega proizlazi da su u ovom postupku jedinstveni suparničari i tretiraju se kao jedna parnična stranka.

 

To iz razloga što se u ovoj situaciji zakonski nasljednici nalaze se u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova. Ovo stoga što se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, časom smrti umrle fizičke osobe. Rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete. Međutim, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima.

 

U tom smislu nije niti primjenjiva praksa revizijskog suda na koju se poziva revident, budući da se u tom slučaju radilo o različitoj pravnoj situaciji, odnosno o utvrđenim naslijeđenim suvlasničkim dijelovima nekretnine koja je bila predmet postupka.

 

Prema tome, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 201. ZPP kada je, u situaciji neulaganja žalbe II. tuženice, učinak žalbe I. tuženika protegao i na nju.

 

Drugostupanjski sud je nadalje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

Odredbom čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije pravilno primijenio odredbe bivšeg OGZ, a trebao je to učiniti i na temelju istih tužbeni zahtjev prihvatiti.

 

Točan je revizijski navod da prema pravnom shvaćanju ovog suda, ako je nekretnina stečena u vrijeme primjene odredbi Austrijskog općeg građanskog zakonika, čija se pravna pravila primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), a u vezi sa odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 140/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen i izvršen, temelj je za stjecanje prava vlasništva bez obzira na nedostatak upisa u zemljišne knjige. Jedina pretpostavka je da je ugovor u cijelosti izvršen. Međutim, to u konkretnom predmetu nije slučaj jer, je u obrazloženju pobijane presude navedeno da nije dokazano da je tužitelj na temelju usmene kupoprodaje od pravnih prednika tuženika kupio nekretnine koje su predmet ovog spora i da je taj ugovor izvršen. Naprotiv, utvrđenje je drugostupanjskog suda da se u pogledu predmetnih nekretnina već više od dvadeset godina vode sudski sporovi po tužbama pravih prednika sadašnjih tuženika protiv tužitelja, a radi predaje u posjed isti nekretnina, kao i drugi sporovi upravo u vezi tih nekretnina s osnove prava na posjed. Kako je revizijski sud vezan činjeničnim utvrđenjima suda u pobijanoj presudi, a koja u revizijskoj fazi nije dopušteno preispitivati, u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni pravnog shvaćanja iz odluke revizijskog suda Rev-x-1973/1995-2 od 4. prosinca 1996., a koje tužitelj ističe u reviziji, iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi usmeni ugovor o kupoprodaji na koji se poziva bio u cijelosti izvršen.

 

Preostali dio revizijskih navoda koji se odnosi se na obrazlaganje tvrdnje o nevaljanosti ugovora o darovanju zaključenog između pravnih prednika tuženika, u situaciji kada tužitelj nije dokazao svoje stjecanje prava vlasništva navedenih nekretnina, nisu odlučni.

 

Zbog sveg navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev I. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.