- 1 -              Revr 575/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 575/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz M. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. r. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. G., odvjetnici u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-9/2017-3 od 20. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-828/13 od 30. rujna 2016., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi M. r. d.o.o. iz S., OIB ... dužan isplatiti tužitelju M. F., M. S., OIB ... iznos od 13.152,50 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi zatezne kamate iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15) (dalje ZOO) koja se do 31.07.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem razdoblju uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje zatezne kamate" i na pojedinačno navedene iznose i sa tijekom sve pobliže označeno u toj toč. izreke. Nadalje je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženi isplati iznos od 18.000,00 kn bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose i sa tijekom uz taj dio tužbenog zahtjeva.

 

Odbijen je i sa tužbenim zahtjevom da mu tuženik naknadi troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 8 dana.

 

U toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn u roku od 8 dana. Presudom suda drugog stupanja u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja pa je gore navedene presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

U toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

 

Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, a tuženiku naložilo naknaditi parnični trošak tužitelju, a podredno da se ona ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP-a samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U podnesenoj reviziji tužitelj postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

"1. Da li je dozvoljeno dodatke na plaću za rad nedjeljom kao i dodatke za rad u otežanim uvjetima rada uključiti u osnovnu plaću, odnosno satnicu?

 

2. Da li je dozvoljeno Kolektivnim ugovorom i/ili Pravilnikom u radu ugovoriti da radniku ne pripada pravo na povećanje plaže za otežane uvjete rada, te za rad nedjeljom?

 

3. Da li je poslodavac obvezan radniku uvijek isplatiti dodat na plaću za rad nedjeljom, odnosno dodatak na plaću ra rad pod otežanim uvjetima rada?".

 

Postavljena pitanja tužitelj smatra važnima za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da drugostupanjski sudovi različito sude po navedenim pravnim pitanjima pa se tako poziva na rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžr-527/2016 od 17. svibnja 2017. zatim na presudu Revr-333/05-2 od 27. listopada 2005. Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1157/95 od 29. travnja 1998.

 

Postavljena pitanja zapravo se svode na to ima li pirotehničar koji radi u režimu terenskog rada pravo na uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i rada nedjeljom prema Zakonu o radu.

 

Naime, predmet spora u konkretnom slučaju predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu uvećane plaće s osnove otežanih uvjeta rada te za rad nedjeljom, a sve za rad na radnom mjestu pirotehničara u režimu terenskog rada od rujna 2010. do kolovoza 2013.

 

Prema tome u konkretnom slučaju tužitelj ne traži naknadu s osnove uvećane plaće za rad noću i za prekovremeni rad jer se u pogledu tih zahtjeva vode drugi postupci.

 

Nižestupanjski su sudovi našli tužbeni zahtjev neosnovanim i odbili ga jer su zaključili da je pirotehničarima koji rade u režimu terenskog rada već u startu uvećana plaća tako što se obračun plaće za 5 sati rada dnevno računa kao da je radio 8 sati.

 

Slijedom toga, bruto plaća pirotehničaru koji radi u režimu terenskog rada viša je od ostalih plaća kada radi 14 dana ili više neprekinuto.

 

Naime, po čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 – dalje: ZR/09) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Zakon ne utvrđuje visinu povećane plaće već se povećanje po ovoj osnovi utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ova je odredba općeg značenja i ne može se neposredno primijeniti. Zakon prepušta kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu utvrđivanje visine povećanja plaće po osnovi iz čl. 86. ZR/09. U konkretnom slučaju kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja pa tako i sud drugog stupnja, tužitelju je povećanje plaće po osnovi iz čl.86. ZR/09 zbog specifične naravi njegovog posla (terenski rad u smjenama od po 14 dana i dulje koji podrazumijeva rad nedjeljom i subotom te drugo) uređeno na način da mu je bruto plaća viša od drugih kategorija radnika (čl. 48. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost humanitarnog razminiranja od 11. prosinca 2006 – dalje: KU).

 

Kako se odredba čl. 51. KU i čl. 69. Pravilnika o povećanju plaće za rad subotom i nedjeljom odnosi na druge kategorije radnika tuženika, a ne i za one koji rade u režimu terenskog radnog vremena, a kako izrijekom popisuje čl. 51. st. 3. KU i čl. 69. st. 3. Pravilnika o radu tuženika od 9. studenog 2009. (dalje: Pravilnik).

 

Kako to smatra pravilno i sud u pobijanoj odluci tužitelj bi po čl. 51 KU i čl. 69. Pravilnika imao pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog i noćnog rada, ali takav rad u konkretnom slučaju nije predmet spora. Nije sporno da je tužitelj radio dnevno po pet sati koji su mu računati kao puno radno vrijeme od osam sati sukladno propisu iz čl. 27. st. 5. Zakona o humanitarnom razminiranja („Narodne novine“ broj 153/05, 63/07, 152/08, 110/15 – dalje: ZHR).

 

Upravo je iz odredbi čl. 51. st. 3. KU i čl. 69. st. 3. Pravilnika, kako to pravilno zaključuje sud drugog stupnja, vidljivo kako je naknada radnicima koji rade u režimu terenskog radnog vremena za rad subotom i nedjeljom uređena drugačije, ne u postotku, već mu je odmah na početku obračuna uvećan bruto iznos plaće.

 

Odredbom čl. 61. st. 3. Pravilnika o varijabilnom dijelu plaće propisana je za pirotehničara mnogo viša satnica od drugih kategorija radnika pa je za zaključiti da je razlog tome u posebnim uvjetima rada pirotehničara. Stoga se drugačija interpretacija u reviziji ne može se prihvatiti.

 

U konkretnom se slučaju zato ne radi o načelu povoljnije primjene prava kako se to postavljenim pravnim pitanjima pod 2. i 3., sugerira u reviziji.

 

Radi se, naime, s obzirom na predmet spora, kao i na premete spora koji se vode pred drugim sudovima, pa tako i Općinskog suda u Sisku u odnosu na koju je presudu Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gžr-527/16 ukinuo presudu tog suda, o pitanju ima li pirotehničar koji radi u režimu terenskog rada pravo na uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i rada nedjeljom.

 

Na takvo pitanje zato valja odgovoriti da pirotehničar nema pravo na uvećanje plaće po toj osnovi jer je već to uključeno u povećanu bruto plaću i u to što mu se za dnevni rad od pet sati računa kao da radi osam sati zbog čega ima uvećan varijabilni dio temeljem KU, ZHM i Pravilnika.

 

Kako je stoga drugostupanjski sud u pobijanoj presudi odlučio upravo shodno navedenom pravnom stajalištu iz ove presude valjalo je u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.