- 1 -              Revr 399/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 399/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. S. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-372/16 od 19. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 2 Pr-1589/15-17 od 26. veljače 2016., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužiteljice kojom se pobija odluka o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i suđeno:

 

"I.              Utvrđuje se da nije dopušten otkaz kojeg je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 4. svibnja 2015. i Odlukom od 26. svibnja 2015. tuženik dao tužiteljici, te da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika zasnovan Ugovorom o radu od 1. siječnja 2015.

 

II.              Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto suradnik u prodajnoj mreži u Odjelu za administraciju i tehnologiju, Podružnica Z. Z. u roku od 8 dana.

 

III.              Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2016. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

IV.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena tako što je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

 

Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s time da se žali i na odluku o parničnom trošku.

 

Smatra odluku suda nezakonitom pa predlaže da se ona preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložilo naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno s troškom revizije, odnosno podredno predlaže da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

U odgovoru na reviziju tuženik se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom pa je predložio da se ona odbije. Traži i troškove odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.

 

I materijalno je pravo pravilno primijenjeno kada je drugostupanjski sud našao da je tužbeni zahtjev neosnovan i preinačio prvostupanjsku presudu.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nezakonitom i otkaz nedopuštenim.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je otkaz tužiteljici dat zbog skrivljenog ponašanja od 17. prosinca 2014. kada je tužiteljica u obavljanju poslova svog radnog mjesta prilikom izlaska iz sobe, propustila zatvoriti ladicu u kojoj je držala novac tuženika, u konkretnom slučaju 22.127,02 kn, te je prilikom povratka u sobu utvrdila da je novac otuđen.

 

Utvrđeno je da je tužiteljica odbila potpisati suglasnost o namirenju štete tuženiku jer nije utvrđeno koja je osoba u konkretnom slučaju otuđila novac iz ladice tužiteljice.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao da je postupak otkazivanja pravilno proveden ali da navedeni učin ne predstavlja opravdani razlog za otkazivanje tužiteljici budući da se radi o izoliranom slučaju i ne predstavlja redovito ponašanje tužiteljice jer da je do tada bila uzorna radnica.

 

Nasuprot tome drugostupanjski sud prihvaćajući ostale zaključke prvostupanjskog suda i njegova utvrđenja nalazi da navedeni propust tužiteljice koja je bila zadužena za primitak novca i čuvanje novca radi predaje zaštitarskoj tvrtki, predstavlja skrivljeno ponašanje i povredu radne obveze upravo iz razloga što se od tužiteljice tražilo postupanje s povećanom pažnjom, a što je ona propustila učiniti kada nije zaključala ladicu pa niti ured iz kojeg je izašla, čime je tuženiku prouzročena imovinska šteta. Samim time drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik zbog takvog postupanja tužiteljice izgubio povjerenje u njezin rad i time smatra da je postojao opravdani razlog da tuženik redovitim otkazom otkaže ugovor o radu tužiteljici.

 

Revizijskim navodima zaključci drugostupanjskog suda ničim nisu dovedeni u sumnju.

 

Utoliko se u svemu prihvaćaju razlozi drugostupanjskog suda izneseni u prilog neosnovanosti tužbenoga zahtjeva pa se tužiteljicu upućuje na te razloge sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

Ujedno će se u smislu iste zakonske odredbe i st. 2. ZPP sa revizijskom odlukom objaviti na internetskim stranicama suda i razlozi drugostupanjske presude na čije se razloge pozvao ovaj sud.

 

Iz navedenih je razloga zato valjalo u svemu odbiti reviziju tužiteljice i presuditi kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da protiv odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija jer se ne radi o odluci kojom se završava spor.

 

Valjalo je stoga u smislu odredbe iz čl. 400. st. 1. u vezi s čl. 392. st. 1. ZPP reviziju u tom dijelu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci.

 

Trošak odgovora na reviziju, kao nepotreban, nije dosuđen (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.