- 1 -              Rev 1608/2016-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1608/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. E. iz S., BIH, kojeg zastupa I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1846/16-2 od 15. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-241/15 od 29. prosinca 2015., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 440.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2015. do isplate te nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 28.350,00 kn.

 

Odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 260.000,00 kn a naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.770,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena navedena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev a odbijena je i žalba tuženice u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen do iznosa od 328.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tužitelja u iznosu od 21.150,00 kn.

 

Navedenom drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 111.500,00 kn te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tužitelja za iznos od 7.200,00 kn pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od daljnjih 111.500,00 kn te dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.200,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom također je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 1.565,50 kn a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njegova žalba i prihvaćena žalba tuženice tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se u pobijanom dijelu drugostupanjska presuda preinači.

 

U odgovoru na reviziju tuženica osporava osnovanost revizije.

 

Revizija nije osnovana.

 

Nije sporno da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak zbog kaznenog dijela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97 i dr.), da je taj postupak obustavljen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-33/07 od 3. veljače 2014., te da je tužitelj proveo u pritvoru vrijeme od 7. kolovoza 2007. do 6. kolovoza 2010.

 

Utvrđeno je i to da tužitelj prije pritvaranja nije bio osuđivan te da nije konzumirao narkotike, da je u to vrijeme bio oženjen i imao dijete u dobi od 3 godine, da ga je za vrijeme pritvora supruga napustila te da je njihov brak razveden, da je zbog pritvora imao probleme u komunikaciji s djetetom te da je zbog njegovog pritvaranja došlo i do problema u poslovanju njegovog trgovačkog društva.

 

Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je i to da su uvjeti u pritvoru bili loši te da su nakon izlaska iz pritvora prijatelji i obitelj prema njemu bili podozrivi smatrajući da je on bio na izdržavanju kazne.

 

Primjenjujući odredbu čl. 498. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 62/03) i odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 32/05, 41/08 i dr. – dalje: ZOO), prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na novčanu naknadu zbog povrede prava na ugled i slobodu te da pravična novčana naknada u ovom slučaju iznosi 328.500,00 kn.

 

U reviziji tužitelj ponavlja činjenice koje su utvrđene u postupku koji je prethodio reviziji navodeći da „se ne može uzeti kao odgovarajući iznos naknade šablonski 300,00 kn po danu trajanja pritvora“, osnovano smatrajući da nije zakonito naknadu štete u ovakvim slučajevima utvrđivati na temelju matematiziranih tarifa već da naknadu štete treba utvrđivati u skladu sa svim okolnostima konkretnog slučaja.

 

Međutim, iako je drugostupanjski sud nepotrebno u razlozima svoje presude iznio, između ostalog, da je tužbeni zahtjev osnovan „po 300,00 kn za svaki dan neosnovanog pritvora“, ovaj revizijski sud ocjenjuje da je, s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) primjerena novčana naknada za povredu prava tužitelja na slobodu i ugled, uzrokovanu neosnovanim pritvaranjem, upravo dosuđeni iznos od 328.500,00 kn.

 

Dakle, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) revizija odbijena.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.