- 1 -              Rev 2299/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2299/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz S., zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika D. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1239/15-2 od 19. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-859/14-21 od 21. travnja 2015., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1239/15-2 od 22. listopada 2015. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-859/14-21 od 21. travnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 450.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.375,00 kn.

 

Presudom drugostupanjskog suda je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena presuda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Predložila je preinačiti pobijanu presudu, a podredno da se prihvati revizija, ukine u cijelosti presuda drugostupanjskog suda te se predmet vrati sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je isplata novčanog iznosa od 450.000,00 kn.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je Ugovorom o namjenskom kreditu od 10. ožujka 2003. Z. d.d. odobrila kredit tuženiku kao korisniku kredita

 

- da je tužiteljica za osiguranje tražbine iz tog kredita u iznosu od 39.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti dozvolila uknjižbu založnog prava na nekretnini upisanoj u zk.ul. ... k.o. S.

 

- da tuženik nije uredno podmirivao obveze kredita te je protiv tužiteljice kao založnog dužnika pokrenut ovršni postupak

 

- da nekretnine tužiteljice do trenutka zaključena glavne rasprave nisu bile prodane u ovršnom postupku

 

- da je tuženik pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 12. siječnja 2012. broj K-566/10 proglašen krivim što je počinio kazneno djelo prijevare na način da je lažnim prikazivanjem da se Ugovor o kreditu podiže za uređenje kuće koju je tužiteljica dobila darovanjem od svojih roditelja istu nagovorio da dozvoli zasnivanje založnog prava na toj nekretnini iako nije imao namjeru vraćati taj kredit (kupio je novi automobil za dio tog novca, a ostatak novaca je potrošio na osobne potrebe).

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer nije došlo do štete za tužiteljicu.

 

Naime, sud smatra da nije došlo do umanjenja imovine tužiteljice iz razloga što je nekretnina kojom je osigurano potraživanje banke još uvijek na tužiteljici te da nekretnina još uvijek nije prodana u ovršnom postupku pa tako da nije došlo do namirenja potraživanja banke.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i njegov pravni stav ocijenio pravilnim. Naime čl. 155. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 43/91 - dalje: ZOO) po novom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05 - dalje: novi ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužiteljica još uvijek vlasnica nekretnine, dakle da nije došlo do umanjenja njezine imovine time što je na toj nekretnini uknjiženo založno pravo i tek namirenjem vjerovnika iz vrijednosti zaloga dolazi do umanjenja vrijednosti tužiteljice odnosno do štete. Tužiteljica je radi utvrđenja točnog opsega i visine štete koja je nastala kaznenim djelom protiv imovine - prijevarom upućena na redovni parnični postupak.

 

Osporavajući pravilnost takvih zaključaka nižestupanjskih sudova, tužiteljica u reviziji navodi da je pravni osnov tužbe pravomoćna kaznena presuda kojom je sud pravomoćno vezan sukladno čl. 12. st. 3. ZPP, a kojom je prema njenim navodima utvrđen uzrok štete bez obzira što utvrđena njezina visina. Slijedom toga tužiteljica je upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja visine štete te navodi da je visina štete utvrđena u ovršnom postupku provedenim vještačenjem kojim je utvrđena vrijednost nekretnine u visini tužbenog zahtjeva.

 

Slijedom navedenog pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nije došlo do umanjenja imovine tužiteljice iz razloga što nekretnina kojom je osigurano potraživanje banke još uvijek nije prodana u ovršnom postupku pa nije ni došlo namirenja potraživanja, a nakon čega bi tužiteljica mogla potraživati od tuženika naknadu štete u visini kako je naznačeno u tužbi. Naime, tužiteljici je nastala šteta samim osnivanjem založnog prava na njenoj nekretnini jer ne može njome raspolagati, a niti je novac iz dobivenog kredita uložen u obnovu te nekretnine kako je dogovorila s tuženikom prije zasnivanja založnog prava a sve zbog prijevare tuženika čija je odgovornost utvrđena u kaznenom postupku i čime je tužiteljici nastala šteta.

 

Sud je u parničnom postupku sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Sudovi su u nižestupanjskom postupku pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zanemarili tu pravomoćnu presudu kojom je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo prijevare a čime je posljedično nastala šteta tužiteljici.

 

U nastavku postupka treba, imajući u vidu sve izloženo pravilnom primjenom materijalnog prava utvrditi i sve odlučne činjenice koje zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu utvrđene i donijeti zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Odluka o troškovima revizije donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a (stavak II izreke).

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.