- 1 -              Rev 3289/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3289/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz R. A., W., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika J. P. iz L., OIB: …, i drugotuženice D. S. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2235/15-2 od 6. rujna 2016., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6758/09 od 10. prosinca 2014., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se ništetnim:

 

1. Ugovor o zajmu sklopljen 04. prosinca 2008. između I tuženika kao zajmoprimca i II tužene kao zajmodavca, ovjeren po javnom bilježniku E. P. iz Z. 04. prosinca 2008. godine pod brojem Ov-4521/08 sastavljen u obliku ovršnog javnobilježničkog akta, u cijelosti,

 

2. po I tuženiku potpisana Izjava od 08. prosinca 2008. godine pod nazivom «Suglasnost» kojom neopozivo ovlašćuje II tuženu da radi namirenja tražbine iz Ugovora o zajmu kao zajmodavac zaplijeni od pravnih i fizičkih osoba kod kojih I tuženi ostvaruje plaću, ½ njegove plaće do potpunog namirenja tražbine iz navedenog ugovora o zajmu uplatom tih iznosa na tekući račun II tužene koji se vodi kod R. A. d.d., Z., broj …,

 

3. po javnom bilježniku E. P. iz Z. sastavljena i potpisna potvrda od 04. prosinca 2008. godine broj: Ov-4521/2008 Ugovora o zajmu sklopljenog i potpisanog po I tuženom i II tuženoj datiranog s 04. prosincem 2008. godine proviđena s klauzulom izvršnosti po istom javnom bilježniku s datumom 08. prosinca 2008. godine.

 

II. Nalaže se I i II tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u roku od 15 dana.“, kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi I i II tuženiku solidarno, trošak parničnog postupka u iznosu od 83.875,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6758/09 od 10. prosinca 2014. u dijelu pod točkom I.3. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim po javnom bilježniku E. P. iz Z. sastavljena i potpisana potvrda od 4. prosinca 2008. broj Ov-4521/2008. Ugovora o zajmu sklopljenog i potpisanog po I tuženom i II tuženoj datiranog s 4. prosincem 2008. godine potvrđena s klauzulom izvršnosti po istom javnom bilježniku s datumom 8. prosinca 2008.

 

II. Preinačava se gore citirana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6758/09 od 10. prosinca 2014. u dijelu pod točkom I.1, I.2. i II. izreke i sudi:

 

Utvrđuje se ništetnim:

 

1. Ugovor o zajmu sklopljen 4. prosinca 2008. između I tuženika kao zajmoprimca i II tužene kao zajmodavca, ovjeren po javnom bilježniku E. P. iz Z. 4. prosinca 2008. pod brojem Ov-4521/08 sastavljen u obliku javnobilježničkog akta i

 

2. Po I tuženiku potpisana Izjava od 8. prosinca 2008. pod nazivom „Suglasnost“ kojom neopozivo ovlašćuje II tuženu da radi namirenja tražbine iz Ugovora o zajmu kao zajmodavac zaplijeni od pravnih i fizičkih osoba kod kojih I tuženik ostvaruje plaću, ½ njegove plaće do potpunog namirenja tražbine iz navedenog ugovora o zajmu uplatom tih iznosa na tekući račun II tužene koji se vodi kod R. A. d.d. Z., broj ….

 

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 100.625,00 kn u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 15.625,00 kn u roku 15 dana.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude, kojim je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženici su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su reviziju prihvatiti i preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika je neosnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu sklopljenog 4. prosinca 2008. između prvotuženika kao zajmoprimca i drugotuženice kao zajmodavca, kao i Suglasnosti o zapljeni kojom prvotuženik ovlašćuje drugotuženicu da radi namirenja tražbine temeljem navedenog Ugovora provede pljenidbu 1/2 dijela njegove plaće.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3349/91 prvotuženik dužan tužitelju na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 285.000,00 kuna, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.698.010,76 ATS u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 54.307,00 kuna,

 

- da prvotuženik nije dobrovoljno isplatio tužitelju pravomoćno mu dosuđenu naknadu štete, zbog čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Zaprešiću koji je 20. lipnja 2008. donio rješenje o privremenoj pljenidbi novčanih tražbina ovršenika (prvotuženika) te je 24 veljače 2009. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-140/09 odredivši ovrhu na 1/2 plaće ovršenika (prvotuženika),

 

- da je između prvotuženika i drugotuženice 4. prosinca 2008. zaključen Ugovor o zajmu, koji je istog dana ovjeren i potvrđen kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ov-4521/08, a prema kojem su prvotuženik kao zajmoprimac i drugotuženica kao zajmodavac regulirali svoj ugovorni odnos kojeg su u usmenom obliku zaključili 10. siječnja 2003., a predmetom kojeg je bila pozajmica u iznosu od 750.000,00 kn sa ugovorenom kamatom od 10% godišnje tekućom od primitka zajma do isplate odnosno do 5. prosinca 2008.,

 

- da je prvotuženik ovlastio drugotuženicu da se u slučaju da prvotuženik ne vrati pozajmljeni iznos naplati na njegovoj plaći na temelju Suglasnosti od 8. prosinca 2008.,

 

- da je radi navedene Suglasnosti o zapljeni, poslodavac prvotuženika P. d.o.o. obavijestio Općinski sud u Zaprešiću 31. ožujka 2009. o nemogućnosti postupanja po rješenju o ovrsi od 18. ožujka 2009. broj Ovr-140/09 koje je doneseno po prijedlogu ovdje tužitelja,

 

- da iz iskaza saslušanog svjedoka R. V. proizlazi da je on dao drugotuženici kao posredniku između njega kao kupca i prodavatelja iznos od 55.000,00 CHF još tijekom 2002. godine radi kupnje nekretnine za odmor na moru, a koji novac drugotužena nije utrošila za kupnju nekretnine već ga je dala prvotuženiku, o čemu su sačinili i Potvrdu od 10. siječnja 2003. koju je potpisao i svjedok.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je drugotuženica pozajmila prvotuženiku novac, a koji novac je primila od svjedoka i to u razdoblju prije 10. siječnja 2003., odnosno da je između tuženika postojao ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 557. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), slijedom čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim potvrde javnog bilježnika E. P. od 4. prosinca 2008. broj Ov-4521/2008 sklopljenog Ugovora o zajmu od 4. prosinca 2008., dok je u preostalom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP i prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrdio ništetnim Ugovor o zajmu sklopljen 4. prosinca 2008. između tuženika te Izjavu od 8. prosinca 2008. pod nazivom „Suglasnost“ o zapljeni kojom prvotuženik ovlašćuje drugotuženicu da radi namirenja tražbine temeljem navedenog Ugovora provede pljenidbu 1/2 dijela njegove plaće, s obzirom da je riječ o simuliranom pravnom poslu, u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08).

 

Tuženici u reviziji osporavaju zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj i dalje ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i sporne Suglasnosti i to sve do potpunog namirenja svog potraživanja, iako je drugotuženica 28. lipnja 2011. uputila dopis poslodavcu prvotuženika kojim povlači predmetnu Suglasnost o zapljeni plaće i Ugovor o zajmu, te zatražila da se obustavi pljenidba i prijenos dijela plaće J. P.

 

Suprotno navodima tuženika, u konkretnom slučaju pravni interes tužitelja da se u parničnom postupku utvrdi ništetnim pravni posao sklopljen između prvo i drugotuženika isključivo radi izbjegavanja ispunjenja obveze prema tužitelju kao vjerovniku, odnosno simuliranjem postojanja ugovornog odnosa kako bi se tužitelja omogućilo u naplati, ne prestaje otklanjanjem jedne od zapreka u ovršnom postupku, koja djelomično olakšava prisilno ostvarenje tražbine. Stoga je u pravu drugostupanjski sud da pravni interes tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pravnog posla tuženika postoji sve dok se njegova tražbina ne namiri.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revidenti ukazuju na primjenu odredbe čl. 178. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ), kojom je propisano da zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja. Prema stavu revidenata primjenom navedene odredbe ne može se osujetiti naplata tražbine ovrhovoditelja u ovršnom postupku budući da potraživanje tužitelja s osnove narušenja zdravlja ima prednost pri provedbi ovrhe.

 

Tuženiku valja napomenuti, da neovisno o citiranoj odredbi, olakšavanje pozicije tužitelja kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku ne oduzima tužitelju pravni interes da u parničnom postupku traži utvrđenje ništetnim pravnog posla, sklopljenog između tuženika isključivo radi izbjegavanja ispunjenja tužiteljeve tražbine.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.