- 1 -              Rev 2956/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2956/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. p. b. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. C., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-252/2017-3 od 4. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1686/15-18 od 8. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu sa ponudom izmijenjenog ugovora br. UB-150513-15 od 13. svibnja 2015.g. te da radni odnos tužiteljice nije prestao Odlukom o otkazu sa ponudom izmijenjenog ugovora br. UB-150513-15 od 13.05.2015.g.

 

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 13.10.2014.g. raskida se odlukom suda sa dano, 02.11.2015.g. te radni odnos između tužiteljice i tuženika prestaje sa danom 02.11.2015.g.

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 27.413,72 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 03. studenog 2015.g. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od osam dana."

 

III/ Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, s zateznim kamatama tekućim od 08. ožujka 2017.g. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od osam dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1686/15-18 od 8. ožujka 2017. potvrđuje u točkama I. i II. izreke.

 

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke citirane presude i sudi:

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka i troška sastava odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te preinačiti pobijane presude na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, odnosno, podredno ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljice tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu. Tuženik je zatražio trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome zbog čega su sudovi odbili zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom njezina ugovora o radu s danom 2. studenoga 2015. i posljedično tome zahtjev za naknadu štete u iznosu od 27.413,72 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj UB-150513-15 od 13. svibnja 2015., sudski raskid ugovora o radu s danom 2. studenoga 2015. te naknada štete u iznosu od 27.413,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da nije dopušten otkaz tužiteljičina ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu kojim se traži sudski raskid ugovora o radu s danom 2. studeni 2015. i u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva naknadu štete u utuženom iznosu.

 

U revizijskom stupnju postupka i nadalje je sporno je li u okolnostima konkretnog slučaja osnovan zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom njezina ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 2. studeni 2015. i posljedično tome zahtjev za naknadu štete u utuženom iznosu.

 

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji da su tužiteljica i tuženik 13. listopada 2014. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, da je taj ugovor o radu prestao istekom vremena na koji je sklopljen – 29. veljače 2016. u skladu s čl. 112. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 94/14 i 127/17 – dalje: ZR), da je tužiteljica zahtjev za sudski raskid s danom 2. studeni 2015. (i zahtjev za naknadu štete u utuženom iznosu) istaknula u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom podneskom od 23. prosinca 2016., (dakle, u vrijeme kada je njezin ugovor o radu na određeno vrijeme prestao po samom zakonu), to su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi pravilno odbili zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom njezina ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 2. studeni 2015. i posljedično tome zahtjev za naknadu štete u utuženom iznosu jer, iako je otkaz njezina ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 125. ZR. Naime, kada je tužiteljičin ugovor o radu prestao po samom zakonu 29. veljače 2016. u smislu odredbe čl. 112. toč. 3. ZR, to nije bilo moguće prihvatiti njezin zahtjev za sudski ugovor o radu s danom 2. studeni 2015. i posljedično tome zahtjev za naknadu štete u smislu odredbe čl. 125. ZR koji je istaknut 23. prosinca 2016., dakle u trenutku kada je njezin ugovor o radu na određeno vrijeme već prestao po samom zakonu (u tom smislu i ovaj sud u Revr 462/04 od 11. svibnja 2005.).

 

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (st. I. izreke).

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.