- 1 -              Rev 2315/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2315/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Marine Paulić člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice K. S. iz I.-G., OIB: ..., drugotužiteljice A. M. iz K. I., OIB: ... i trećetužiteljice M. V. iz I.-G., OIB: ..., sve zastupane po punomoćniku G. S., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice D. V. iz K. I., OIB: ... i drugotuženika V.-P. d.o.o., I.-G., OIB: ..., zastupanih po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji svih tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-476/16-2 od 4. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj P-857/15-3 od 22. siječnja 2016., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija prvotužiteljice, drugotužiteljice i trećetužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev  tužiteljica koji glasi:

 

              I. Utvrđuje se da zajedničku imovinu F. V. iz I.-G., rođene ... a umrle ... i I. V., sina M., iz I.-G., rođenog ..., a umrlog ... u suvlasničkim omjerima ½ dijela svakog od njih u odnosu na cijelo, predstavljaju nekretnine

-              zk.č.br. 1125/1, kuća i dvor površine 399 m2, upisano u zk. ul. br.  1426 k.o. I.-G. i

-              zk.č.br. 1125/2 dvije zgrade i dvor površine 454 m2, upisano u zk. ul. br. 3123 k.o. I.-G.,

koje nekretnine su njih oboje stekli  tijekom bračne i gospodarske zajednice, a koje nekretnine su formirane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu od nekretnina prvobitno upisanih u zk ul. 1426 k.o. I.-G. kao zk.č.br. 1125, zemljište bez kuće sa 651 m2, upisano kao zk. tijelo A I i stambena zgrada u I.-G. u ulici ... sagrađena na zk.č.br.1125, upisano kao zk. tijelo A II, sve temeljem pravnog slijeda po Prijavnom listu od 10.08.1979. godine provedenim pod br. Z-1171/80 kojim je u zk ul. 1426 k.o. I.-G. upisana zk.č.br. 1125, kuća, zgrada i dvorište površine 853 m2 i po Prijavnom listu od 15.04.2002.godine provedenim pod br. Z-636/02 kojim su u zk ul. 1426 k.o. I.-G. formirane predmetne zk.č.br. 1125/1, kuća i dvor površina 399 m2  k.o. I.-G. i zk.č.br. 1125/2, dvije zgrade i dvor površine 454 m2 k.o. I.-G., a od kojih nekretnina  je vezano za potonju nekretninu pod br. Z-638/02 izvršen otpis te zk.č.br. 1125/2, dvije zgrade i dvor površine 454 m2 k.o. I.-G. iz zk ul. 1426 k.o. I.-G. u novi zk ul. 3123 k.o. I.-G., te se utvrđuje da je F. V. iz I.-G., rođena ... godine, a umrla ... godine, suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela u odnosu na cijelo.

 

              II. Utvrđuje se ništavim Darovni ugovor od 06.09.1978., Kupoprodajni ugovor od 10.06.2002. i Aneks istom od 17.06.2002. te Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Ivanić-Gradu br. O-288/08 od 06.11.2008. u odnosu na ½ dijela nekretnina koje su bile predmet tih pravnih poslova i te odluke suda, koje nekretnine su prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju i po cijelom pravnom slijedu formiranja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu navedene i opisane u točki I. ove presude.

 

              III. Utvrđuje se da I tužiteljici K. S. iz I.-G., OIB ..., II tužiteljici A. M. iz K. I., . OIB ..., III tužiteljici M. V. iz I.-G., OIB ..., i I. V. sinu I. iz K. I., rođenom ..., a umrlom .... kao zakonskim nasljednicima iza smrti F. V. iz I.-G., rođene ..., a umrle ..., svakome od njih pripada u suvlasništvo 1/8 dijela nekretnina opisanih u točki I. ove presude u odnosu na cijelo.

 

              IV. I tužena D. V. iz K. I., OIB ... i II tuženi V.-P. d.o.o., I.-G., OIB ... dužni su trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu, a po utvrđenom pravnom slijedu po ovoj presudi, izvrši uknjižba prava suvlasništva I tužiteljice K. S. iz I.-G., OIB ..., II tužiteljice A. M. iz K. I., OIB ..., III tužiteljice M. V. iz I.-G., OIB ..., svake od njih u 1/8 dijela, na predmetnim nekretninama iz točke I. ove presude u odnosu na cijelo, a sve uz istodobno brisanje prava suvlasništva tuženika  na predmetnim nekretninama opisanih u točki I. ove presude u tim prethodno navedenim suvlasničkim omjerima.

 

              V. Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužiteljicama troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

 

I Odbija se također kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

              I. Utvrđuje se da zajedničku imovinu F. V. iz I.-G., rođene ..., a umrle ... i I. V., sina M., iz I.-G., rođenog ..., a umrlog ... u suvlasničkim omjerima ½ dijela svakog od njih u odnosu na cijelo, predstavljaju nekretnine

-              zk.č.br. 1125/1, kuća i dvor površine 399 m2, upisano u zk. ul. br.  1426 k.o. I.-G. i

-              zk.č.br. 1125/2 dvije zgrade i dvor površine 454 m2, upisano u zk. ul. br. 3123 k.o. I.-G.,

 

koje nekretnine su njih oboje stekli  tijekom bračne i gospodarske zajednice, a koje nekretnine su formirane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu od nekretnina prvobitno upisanih u zk ul. 1426 k.o. I.-G. kao zk.č.br. 1125, zemljište bez kuće sa 651 m2, upisano kao zk. tijelo A I i stambena zgrada u I.-G. sagrađena na zk.č.br.1125, upisano kao zk. tijelo A II, sve temeljem pravnog slijeda po Prijavnom listu od 10.08.1979. godine provedenim pod br. Z-1171/80 kojim je u zk ul. 1426 k.o. I.-G. upisana zk.č.br. 1125, kuća, zgrada i dvorište površine 853 m2 i po Prijavnom listu od 15.04.2002.godine provedenim pod br. Z-636/02 kojim su u zk ul. 1426 k.o. I.-G. formirane predmetne zk.č.br. 1125/1, kuća i dvor površina 399 m2  k.o. I.-G. i zk.č.br. 1125/2, dvije zgrade i dvor površine 454 m2 k.o. I.-G., a od kojih nekretnina  je vezano za potonju nekretninu pod br. Z-638/02 izvršen otpis te zk.č.br. 1125/2, dvije zgrade i dvor površine 454 m2 k.o. I.-G. iz zk ul. 1426 k.o. I.-G. u novi zk ul. 3123 k.o. I.-G., te se utvrđuje da je F. V. iz I.-G., rođena ..., a umrla ..., suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela u odnosu na cijelo.

 

              II. Utvrđuje se ništavim Darovni ugovor od 06.09.1978., Kupoprodajni ugovor od 10.06.2002. i Aneks istom od 17.06.2002. te Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Ivanić-Gradu br. O-288/08 od 06.11.2008. u odnosu na ½ dijela nekretnina koje su bile predmet tih pravnih poslova i te odluke suda, koje nekretnine su prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju i po cijelom pravnom slijedu formiranja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu navedene i opisane u točki I. ove presude.

 

              III. I tužena D. V. iz K. I., OIB ... i II tuženi V.-P. d.o.o., I.-G., OIB ... dužni su trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu na predmetnim nekretninama iz točke I. ove presude izvrši uknjižba prava suvlasništva za korist F. V. iz I.-G., rođene ..., a umrle ... u ½ dijela u odnosu na cijelo, a sve uz istodobno brisanje prava suvlasništva tuženika na predmetnim nekretninama opisanim u točki I. ove presude u tim prethodno navedenim suvlasničkim omjerima.

 

              IV. Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužiteljicama troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

 

              III Nalaže se tužiteljicama da u roku od 15 dana tuženicima naknade trošak postupka u iznosu od 10.875,00 kn.“

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele sve tri tužiteljice, navodeći da istu podnose na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu suštinski ukazuju u reviziji da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se njihov tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP (dakle ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 369. st. 1. ZPP na koju se ukazuje revizijom. Naime, suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud može u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a st. 1. ZPP istu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući je to propisano st. 3. čl. 373.a ZPP. Prema tome, drugostupanjski sud je donoseći pobijanu presudu u okolnostima konkretnog slučaja postupio sasvim u skladu s odredbama čl. 373.a ZPP. Stoga, neosnovano revidentice ističu da je drugostupanjski sud, kada je ocijenio da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, morao postupiti sukladno odredbi čl. 369. ZPP te rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istom prvostupanjskom sudu (ili ga ustupiti nadležnom prvostupanjskom sudu) radi održavanja nove glavne rasprave.

 

Navod tužiteljica da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP ovaj sud je ocijenio neosnovanim jer iz spisa proizlazi da u postupanju nižestupanjskih sudova nije bilo nikakvih nezakonitosti zbog kojih bi tužiteljice bile onemogućene raspravljati pred sudom.

 

Isto tako, u odnosu na revizijske navode kojima revidentice suštinski ističu da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu sa čl. 8. ZPP (povezujući ga sa čl. 2., 5. i 7. ZPP), valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i iznimno u ovom konkretnom slučaju i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a. ZPP, a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.

 

Predmet spora je zahtjev sve tri tužiteljice za utvrđenjem njihovog prava suvlasništva, svake u 1/8 dijela na gore opisanim nekretninama s osnova nasljeđivanja po majci, te utvrđenja ništetnim darovnog ugovora iz 1978., jer da su iste nekretnine bile zajednička imovina njihovih pok. roditelja stečena radom za vrijeme trajanja braka, ali da je, unatoč tome, njihov pok. otac samostalno, odnosno bez suglasnosti pok. majke, raspolagao tim nekretninama, kada ih je 1978. darovao sada pokojnom sinu – bratu tužiteljica, a koje nekretnine je iza smrti pok. brata tužiteljica, dijelom naslijedila prvotuženica, a dijelom su prodane drugotuženiku.

 

U nižestupanjskom postupku je utvrđeno

 

- da je otac tužiteljica, pok. I. V., u zemljišnim knjigama bio upisan kao nositelj prava korištenja zemljišta te kao vlasnik kuće i gospodarske zgrade sagrađenih na kč.br. 1125 upisane u zk.ul.br. 1426 k.o. I. G.,

 

- da je darovnim ugovorom 1978. darovao kuću i zgrade svojem sinu, sada pokojnom I. V. ml., na kojeg je u skladu s ugovorom preneseno i pravo korištenja zemljišta, a što je bilo odraz prave volje oba roditelja tužiteljica,

 

- da je iza pokojne F. V., majke tužiteljica, proveden ostavinski postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-307/90 u kojem je utvrđeno da ista nije imala imovine koja bi se raspravljala te je 19. prosinca 1990. doneseno rješenje da se ostavina neće raspraviti, koje rješenje je dostavljeno tužiteljicama, a iste nisu izjavile žalbu pa je navedeno postalo pravomoćno 6. siječnja 1991.,

 

- da je iza pokojnog oca tužiteljica I. V. proveden ostavinski postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-17/2000 u kojem je utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjavaju neisplaćeni iznosi mirovine, koju imovinu su tužiteljice ustupile svojem bratu I. V. ml. i koje rješenje je također postalo pravomoćno,

 

- da je 2002. došlo do cijepanja kč.br. 1125 na kč.br. 1125/1 i kč.br. 1125/2,

 

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2002. vlasnikom kč.br. 1125/2 postao drugotuženik V.-P. d.o.o.,

 

- da je iza I. V. ml. proveden ostavinski postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-288/2008 u kojemu su tužiteljice također sudjelovale i nisu upućene na pokretanje parničnog postupka te je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 6. studenog 2008. tužena D. V. proglašena nasljednicom u pogledu kč.br. 1125/1 upisane u zk.ul.br. 1426 k.o. I. G.,

 

- da tužiteljice nisu dokazale da su predmetne nekretnine njihovi roditelji stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice, odnosno da nisu dokazale koliki bi bio majčin udio u stjecanju predmetne imovine.

 

Na temelju tih utvrđenja, nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovanim, obrazlažući da tužiteljice nisu dokazale da su predmetne nekretnine njihovi roditelji stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice, odnosno da nisu dokazale koliki bi bio majčin udio u stjecanju predmetne imovine, u smislu čl. 10. Osnovnog zakona o braku (Službeni list SFRJ br. 28/65 i Narodne novine broj 52/71 i 52/73, dalje: Ozb) te čl. 1., 2. i 3. Zakona o imovinskim odnosima između bračnih drugova (Službeni list SFRJ broj 23/50, dalje: Zibd). Drugostupanjski sud obrazlaže da okolnost što se kao darovatelj u darovnom ugovoru iz 1978. ne navodi i majka tužiteljica (iz možebitno tradicionalnih razloga) sama za sebe ne predstavlja razlog za ništavost ugovor, imajući u vidu da je to darovanje predstavljalo zajedničku odluku roditelja, što je bilo poznato tužiteljicama.

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

Odredba st. 1. čl. 232.  Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05), koji je bio na snazi u vrijeme provođenja ostavinskog postupka iza pok. I. V. ml., a kojom je bio uređen institut učinka pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, propisivala je da se smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. Prema st. 2. istog čl. što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju.

 

Jednako je tako i prijašnji Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine broj Službeni list FNRJ 20/55, Službeni list SFRJ 12/65, Narodne novine 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00, dalje: ZN/71) koji je vrijedio u trenutku smrti oca i majke tužiteljica, u čl. 234. određivao da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.

 

Imajući to na umu, revidenticama valja odgovoriti da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Tako stranke koje su sudjelovale u ostavinskim postupcima i koje nisu podnosile žalbe na rješenja o nasljeđivanju u tim postupcima, a niti ih je sud uputio u parnicu radi, eventualnog, dokazivanja da je sastav ostavine ili njen opseg drukčiji od onoga kako je navedeno u tim rješenjima o nasljeđivanju, ne mogu osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju utvrđeno (konkretno, što je bio predmet ostavinske imovine). Takvo shvaćanje je ovaj revizijski sud već izrazio u odluci broj Rev 1324/14-2 od 11. srpnja 2018.

 

Stoga je, imajući u vidu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a posebice da tužiteljice svoja prava u pogledu predmetnih nekretnina nisu isticale u spomenutim ostavinskim postupcima, niti im je priznato pravo da ih ostvaruju u parnici,  u konkretnom slučaju pravilno je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se tiče sastava ostavine iza pok. majke tužiteljica, jer su tužiteljice, u smislu odredbe čl. 234. ZN/71, vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. majke, budući da su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi te ne mogu s uspjehom pobijati što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

 

U pogledu dijela tužbenog zahtjeva tužiteljica koji se odnosi na utvrđenje ništavim predmetnog darovnog ugovora iz 1978. i kupoprodajnog ugovora iz 2002. i aneksa tom ugovoru, valja reći da iz činjeničnih utvrđenja, u koje ovaj revizijski sud nije ovlašten ulaziti niti ih preispitivati, proizlazi da je sada pokojna majka tužiteljica bila suglasna s predmetnim darovanjem. Imajući to u vidu, sve i da je dokazano koliki je bio udio pok. majke u zajedničkoj imovini nje i pok. oca stečene radom u braku (ukoliko je stečeno radom za vrijeme trajanja braka), taj dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen jer, prema odredbi st. 1. i 2. čl. 1., čl. 2. i st. 1. čl. 4. Zibd, raspolaganje zajedničkom imovinom bračni drugovi vrše zajednički i sporazumno, pri čemu jedan bračni drug može valjano raspolagati svojim udjelom ili ga optereti pravnim poslom među živima samo uz suglasnost drugog bračnog druga.

 

U odnosu na revizijske navode kojima tužiteljice iznose činjenice, osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuju dokaze, osobito u pogledu toga je li postojala suglasnost njihove sada pok. majke na predmetno darovanje ili nije, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga navodi tužiteljica kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje i preocjenjuju ga na svoj način nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje. 

 

Stoga suprotno revizijskim navodima nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.