- 1 -              Rev-x 1091/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1091/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. P., Lj., Republika Slovenija, OIB: ..., 2. I. G., Lj., Republika Slovenija, OIB: ... i 3. D. P., Lj., Republika Slovenija, OIB: ..., (2. i 3. tužitelj kao nasljednici iza pok. S. P.), svi tužitelji zastupani po punomoćniku J. K., odvjetniku u U., protiv tuženika 1. B. G. iz V., kojeg zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., 2. H. N. Ž. iz V., OIB: ..., 3. S. Ž. iz Republike Austrije, B., OIB: ... i 4. B. Ž. iz Republike Austrije, B., OIB: ..., (2. - 4. tuženici kao nasljednici iza pok. A. Ž.), koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. k., Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući o reviziji sada 2., 3. i 4. tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1986/11-2 od 10. listopada 2011., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo broj P-19/10-9 od 10. ožujka 2011., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se ništavim ugovor o kupoprodaji od 01. lipnja 1988. godine zaključenog u P. između I tuženika B. G. kao prodavatelja te II tuženika A. Ž. i III tuženika B. Ž. kao kupaca, te Kupoprodajni ugovor od 09. siječnja 1992. godine zaključenog u V. između I tuženika B. G. kao prodavatelja te II tuženika A. Ž. i III tuženika B. Ž. kao kupaca i Darovni ugovor od 06. svibnja 1998. godine zaključen u V. između III tuženika B. Ž. kao darovatelja i II tuženika A. Ž. kao daroprimatelja.

 

II. Utvrđuje se ništavom na temelju gore navedenih ugovora uknjižba prava vlasništva na k.č.zgr. br. 700, kuća, gospodarska zgrada i dvorište upisanoj u z.k.ul. 1364 k.o. V., površine 535 m2.

 

III. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju gore navedenih ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u z.k.ul. 1364 u pogledu k.č.zgr. 700 kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 535 m2 k.o. V., kako je bilo prije provedbe gore navedenih ugovora tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena II tuženika A. Ž. iz V.

             

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 33.718,25 kn (tridesettritisućesedamstoosamnaestkunaidvadesetpetlipa) u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

 

„Odbija se žalba tuženika A. Ž. i B. Ž. u dijelu što se odnosi na dio presude kojim je utvrđen ništavim Kupoprodajni ugovor od 9. siječnja 1992. godine zaključen u V. između tuženika B. G. kao prodavatelja i tuženika B. Ž. kao kupca (dio st. I. izreke), u dijelu što se odnosi na dio presude kojim je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora sklopljenih između parničnih stranaka i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. 1364 u pogledu k.č. zgr. 700 kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 535 m2 k.o. V., kako je bilo prije provedbe ugovora tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika A. Ž. iz V., (st. III. izreke) te se u tom dijelu (dio st. I. i cijeli st. III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo, posl. br. P-19/10-9 od 10. ožujka 2011. godine.

 

Prihvaća se žalba tuženika A. Ž. i B. Ž. u dijelu što se odnosi na dio presude kojim je utvrđen ništavim Ugovor o kupoprodaji od 1. lipnja 1988. godine zaključen u P. između tuženika B. G. kao prodavatelja i tuženika A. Ž. i B. Ž. kao kupaca (dio st. I. izreke), u dijelu što se odnosi na dio presude kojim je utvrđena ništavom uknjižba prava vlasništva na temelju svih ugovora na k.č. zgr. br. 700 kuće, gospodarska zgrada i dvorište, upisanoj u zk.ul 1364 k.o. V. površine 535 m2 (st. II. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (st. IV. izreke), te se u tom dijelu preinačuje presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo br. P-19/10-9 od 10. ožujka 2011. godine i odbija se tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavim Ugovor o kupoprodaji od 1. lipnja 1988. godine sklopljen između tuženika B. G. kao prodavatelja i tuženika A. Ž. i B. Ž. kao kupaca, a odbija se i zahtjev da se utvrdi ništavom uknjižba prava vlasništva na temelju tih ugovora na k.č. zgr. br.700 kuća, gospodarska zgrada i dvorište upisanoj u zk.ul. 1364 k.o. V. površine 535 m2.“

 

              Rješenjem suda drugog stupnja je suđeno:

 

              „Prihvaća se žalba tuženika A. Ž. i B. Ž. u dijelu što se odnosi na dio presude kojim je utvrđen ništavim Kupoprodajni ugovor od 9. siječnja 1992. godine zaključen u V. između tuženika B. G. kao prodavatelja i tuženika A. Ž. kao kupca (dio st. I. izreke), te u dijelu što se odnosi na dio presude kojim je utvrđen ništavim Darovni ugovor od 6. svibnja 1998. godine zaključen u V. između tuženika B. Ž. kao darovatelja i tuženika A. Ž. kao daroprimatelja (dio st. I. izreke), u tom dijelu se ukida presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo, posl. br. P-19/10-9 od 10. ožujka 2011. godine i predmet se u istom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima cijelog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja i prihvaćen zahtjev tužitelja (točka I. izreke), reviziju su izjavili 2., 3. i 4. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji i odbije tužbeni zahtjev, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženici ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

              Predmet revizijskog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim kupoprodajni ugovor od 9. siječnja 1992. sklopljen između B. G. kao prodavatelja i tuženika B. Ž. kao kupca.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je između tuženika B. G. kao prodavatelja i tuženika A. Ž. i B. Ž. kao kupaca sklopljen u V. 9. siječnja 1992. kupoprodajni ugovor čiji je predmet stan površine cca 60 m2, u nedovršenom stanju, smješten u zgradi koja se nalazi na kč.br.700 k.o. V., u nacrtu posebnih dijelova zgrade označen sa oznakom I b prizemlje lijevo, do kč.br. 701,

 

- da iz dopisa Mup-a PU Istarske i PP P. od 15. lipnja 2005. proizlazi da tuženik B. G., sa prebivalištem u V., nije hrvatski državljanin, te je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio 9. lipnja 2004.,

 

- da je A. Ž. upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske za matično područje V. dana 25. ožujka 1999., dok B. Ž. iz Austrije nije u evidenciji hrvatskih državljana.

 

              S obzirom na navedeno, nižestupanjski sudovi su utvrdili da u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora 9. siječnja 1992. tuženik B. Ž. nije bio hrvatski državljanin, te nije imao suglasnost za sklapanje ugovora za predmetni stan, stoga da je takav ugovor sklopljen između tuženika B. G. i tuženika B. Ž. ništav u smislu odredbe članka 82.b stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, jer je sklopljen protivno izričitoj zakonskoj odredbi.

 

U vrijeme zaključenja ugovora bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) koji je člankom 82. i 82a. – c. regulirao pitanje prava vlasništva stranih fizičkih osoba na nekretninama.

 

              Odredbom članka 82.b ZOVO je propisano da strana fizička i pravna osoba koja ne obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj može uz uvjet reciprociteta biti nositelj prava vlasništva na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske uz suglasnost ministra inozemnih poslova, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa i uprave (stavak 1.). Pravni poslovi zaključeni protivno odredbi stavka 1. ovog članka ništavi su (stavak 2.).

 

Prema utvrđenjima sudova proizlazi da tuženik B. Ž. nije bio državljanin Republike Hrvatske u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetni stan. Budući da je odredbom članka 82.b ZOVO određeno da strani državljani mogu samo uz uvjet reciprociteta biti nositelji prava vlasništva na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske uz suglasnost ministra inozemnih poslova, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa i uprave, bez toga tuženik B. Ž., nije mogao sklopiti valjani kupoprodajni ugovor.             

 

Bez ispunjenja navedenih zakonskih uvjeta takav ugovor ne proizvodi pravni učinak pa je ništav (članak 103. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, 53/91 i 73/91 – dalje: ZOO).

 

Ništavost ugovora prosuđuje se u trenutku kada je pravni posao sklopljen, pa eventualno naknadno stjecanje hrvatskog državljanstva ne može imati utjecaja na konvalidaciju pravnog posla (članak 107. stavak 1. ZOO).

 

Dakle, pravilno je pravno stajalište sudova nižega stupnja da temeljem ništavog ugovora tuženik B. Ž. nije mogao steći pravo vlasništva spornog stana (članak 103. stavak 1. ZOO), te da se u zk.ul.br. 1364, kč.br.zgr.700 kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 535 m2, k.o. V., izvrši brisanje i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje.

 

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (članak 393. ZPP) te je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.