- 1 -              Rev 2448/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2448/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca v Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Z. iz I., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i Š. u Č., protiv tuženika V. D. d.o.o., M., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-762/2017-2 od 17. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-400/16-15 od 8. lipnja 2017., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

              „I/ Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, od 15. studenog 2016.g., a kojim je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, i odgovorom na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 6. prosinca 2016.g., nedopušten.

 

              II/ Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 20. rujna 2016.g. s tim da se kao dan prestanka radnog odnosa određuje 30. studenog 2016.g.

 

              III/ Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana tužitelju isplati naknadu štete u iznosu od 17.958,54 (sedamnaesttisućadevetstopedesetosam kuna i pedesetčetiri lipe), uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 30. siječnja 2017.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotne poene, a to u roku od osam dana.

 

              IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 5.725,00 kn (pettisućasedamstodvadesetpet kuna), a to u roku od 8 dana.

 

              V/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tuženik bio dužan na iznos naknade štete iz toč. III/ izreke ove presude platiti zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 30. studenog 2016.g. do 30. siječnja 2017.g., kao neosnovan.“

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija tuženika nije osnovana.

 

              Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2016., zatim zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu zaključenog 20. rujna 2016. te zahtjev za naknadu štete po osnovi sudskog raskida u iznosu od 17. 958,54 kuna.

 

              U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

              - da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja vulkanizerskog i moto servisa na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. rujna 2016.,

 

              - da je tužitelj 11. listopada 2016. otvorio bolovanje i dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s očekivanim trajanjem bolovanja 21 dan,

 

              - da se tužitelj nakon isteka očekivanog trajanja bolovanja, 31. listopada 2016. nije pojavio na poslu, zbog čega je tuženik zatražio izvanredno ocjenjivanje opravdanosti bolovanja koje je provedeno 3. studenog 2016.,

 

              - da je po Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje provedena kontrola i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti već je utvrđeno da je bolovanje bilo opravdano,

 

              - da je tuženik 4. studenog 2016. tužitelju dostavio opomenu pred otkaz i tražio dostavu daljnje dokumentacije kojom će opravdati svoj izostanak s posla,

 

              - da je tuženik 15. studenog 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

              - da je Odluka donesena zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer tužitelj nakon isteka očekivanog trajanja privremene nesposobnosti nije došao na posao, a o razlozima nedolaska nije izvijestio poslodavca,

 

              - da tuženik nije pozvao tužitelja da iznese svoju obranu prije donošenja Odluke o otkazu,

 

              - da je tužitelju bolovanje zatvoreno tek 25. studenog 2016.,

 

              - da se tužitelj 1. prosinca 2016. zaposlio na novom radnom mjestu.

 

              Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena jer je tužiteljevo izbivanje s posla bilo opravdano zbog privremene nesposobnosti za rad koja je trajala sve do 25. studenog 2016., slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev kao osnovan, pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR) Isto tako nižestupanjski sudovi prihvaćaju zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev za naknadu štete prema odredbi čl. 125. ZR.

 

              U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik navodi da nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, osobito jer ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

              Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika ovaj sud ocjenjuje da su u nižestupanjskim presudama navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje nižestupanjskih presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tuženikov revizijski navod da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

              Nadalje, tuženik u reviziji sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 7. ZPP i čl. 8. ZPP smatrajući da drugostupanjski sud nije pravilno ocijenio dokaze, jer tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dostavio relevantne dokaze.

 

              Revizijski navodi tuženika nisu osnovani. Drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP te sukladno navedenoj odredbi po slobodnoj ocjeni dokaza izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, što proizlazi iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude.

 

              Ovdje treba napomenuti da tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i navode kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

              Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.