- 1 -              Revt 339/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 339/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo R. i p. j.t.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. ... d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7804/12-3 od 27. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1186/12 od 6. srpnja 2012., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja, te se rješenje o ovrsi javnog bilježnika J. M. R. iz Z. broj Ovrv-328/12 od 21.02.2012. godine održava na snazi za iznos glavnice od 12.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od  27.05.2009. do isplate prema  eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 % poena,  kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka od 20.814,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao i na glavnicu tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi 21.02.2012.  do isplate sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija, a rješenje javnog bilježnika iz točke I. ove presude preko dosuđenog iznosa stavlja se izvan snage.

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1186/12 od 6. srpnja 2012. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. M. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-328/12 od 21. veljače 2012. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2009. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8% poena; u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 201,48 kn s opisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2012. do isplate, kao i u točki II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1186/12 od 6. srpnja 2012. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. M. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-328/12 od 21. veljače 2012. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.375,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2009. do isplate; u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 20.612,58 kn s opisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2012. do isplate, kao i u točki III. izreke i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. M. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-328/12 od 21. veljače 2012. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.375,00 kn (tisućutristosedamdesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2009. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8% poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 20.612,58 kn (dvadesettisućašestodvanaest kuna i pedesetosam lipa) s opisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2012. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tužitelju, u roku od osam dana platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 35.543,54 kn (tridesetpettisućapetstočetrdesettri kune i pedesetčetiri kune)."

 

Protiv drustupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nižestupanjske presude preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te tužitelju dosuditi cjelokupni parnični trošak uključujući i trošak revizije 17.418,00 kn, PDV – 4.354,50 kn, te pristojbe na reviziju 10.000,00 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje pobijane (drugostupanjske) presude u dijelu koji se pobija revizijom, a koja je donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi kao takovi ne proturječe sadržaju spisa. Iako je točno da je prvostupanjski sud u toč. II. izreke u kojem dijelu je tužitelj žalbom pobijao prvostupanjsku presudu odbio zahtjev tužitelja za iznos od 1.150.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama ("u preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija") ocjenjujući da je u tom dijelu nastupila zastara tražbine, u situaciji kada je drugostupanjski sud koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, ali i zbog nedostatka aktivne legitimacije nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje revizijom. Naime, u konkretnom slučaju kada je tuženik (kao ovršenik – postupak je započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 13 i 14 spisa) i predložio da se "doneseno rješenje o ovrsi ukine", pa je po prigovoru i upućen u ovu parnicu (rješenje od 6. travnja 2012. – list 20 spisa), te se u skladu s navedenim očitovao i u podnesku od 18. svibnja 2012. (list 26-29 spisa), time je prema shvaćanju ovoga suda osporio i osnovu i visinu zahtjeva, slijedom čega nije moguće prihvatiti navode revizije da tuženik takvim izričajem nije prigovorio i aktivnoj legitimaciji tužitelja.

 

Prema tome, kada je sud drugog stupnja koristeći ovlaštenje iz odredbi čl. 373.a ZPP iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (neovisno o tome što ih prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir – čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP) da tužitelj nije aktivno legitimiran za sva ona potraživanja nastala prije 5. listopada 2006. (za iznos od 1.150.000,00 kn) nije učinjena bitna poreda odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje revizijom. Slijedom izloženog proizlazi da revizijski navodi tužitelja "jer u tom dijelu aktivna legitimacija uopće nije sporna" proturječe sadržaju spisa.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Drugostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da su 1. prosinca 2000. tuženik kao naručitelj i odvjetnik M. R. sklopili Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, da su 27. ožujka 2006. sklopili i Dodatak ugovoru o pružanju odvjetničkih usluga, da je odvjetnik M. R. sukladno Ugovoru i Dodatku ugovora u postupku pred trgovačkim sudom zastupao tuženika i da je u računu broj 124/09 od 11. svibnja 2009. naveo odvjetničke usluge koje je obavio za tuženika, da je tužitelj Odvjetničko društvo R. i p. j.t.d. upisan u sudski registar 5. listopada 2006., da su članovi društva tužitelja M. R. i N. G., a imajući na umu odredbe čl. 27. st. 1. i čl. 28. st. 2. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94), te odredbu čl. 72. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 i 118/03) koji je tada bio na snazi, potvrdio prvostupanjsku presudu (čl. 373.a ZPP) ocijenivši da u odnosu na potraživanja nastala prije upisa tužitelja u sudski registar isti nije aktivno legitimiran jer ta potraživanja nisu unesena u odvjetničko društvo - tužitelja ili prenesena na društvo nekim drugim pravnim poslom, odnosno ako su i prenesena, kada i u kojem iznosu bi to bilo, tužitelj takovo što nije niti tvrdio, niti dokazivao.

 

Odluku suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj (javno trgovačko društvo) nije aktivno legitimiran zahtijevati naknadu za pružene odvjetničke usluge koje je pružio odvjetnik M. R. prije upisa tužitelja u sudski registar na temelju Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 1. prosinca 2000. i Dodatka ugovoru o pružanju odvjetničkih usluga od 27. ožujka 2006. kada iz rezultata postupka ne proizlazi da bi sporna tražbina bila unesena u odvjetničko društvo osnovano kao j.t.d. i registrirano kod trgovačkog suda (tužitelja) nakon što su u skladu s Ugovorom i Dodatkom ugovoru odvjetničke usluge tuženiku pružene po odvjetniku M. R., niti je dokazano da bi sporna tražbina bila prenesena nekim pravnim poslom na tužitelja, podudarno je shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci Revt 312/2017-2 od 9. srpnja 2019.

 

Kako drugostupanjska presuda u dijelu koji se pobija revizijom nije utemeljena na shvaćanju da je za spornu tražbinu nastupila zastara, to u odnosu na revizijske navode glede neosnovanosti prigovora zastare nije potrebno posebno odgovoriti (čl. 375. st. 1. u vezi čl. 399. st. 1. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Prema st. 2. čl. 396.a ZPP, u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u kojoj bi te razloge samo valjalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na razloge drugostupanjske presude koja će se na temelju stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.