- 1 -              Rev 2917/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2917/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa odvjetnik M. Č. iz Z., protiv tuženika Hrvatski centar za razminiranje iz S., OIB ..., S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i povrata na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-671/18-2 od 29. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-121/2017-22 od 23. ožujka 2018., u sjednici održanoj 13. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja V. G., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-121/2017-22 od 23. ožujka 2018., odbijen je tužbeni zahtjev (toč. 1. izreke) koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. Kolovoza 2017. nedopuštena i nezakonita.

 

2. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja G. V. iz Z., ..., OIB: ... kod tuženika Hrvatski centar za razminiranje iz S., ...., OIB: ... nije prestao te se nalaže tuženiku Hrvatski centar za razminiranje iz S., ..., OIB: ..., vratiti tužitelja G. V. na posao na radno mjesto Pirotehničar HCR za kontrolu kvalitete, u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, tekućem od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.“

 

Rješenjem o troškovima postupka iz toč. 2. izreke određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-671/18-2 od 29. svibnja 2018., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu parničnih troškova.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, tužitelj smatra da je apsolutno bitna povreda postupka počinjena time što je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio navode iz obrazloženja presude. Kako je odredbom čl. 375. st. 5. ZPP, drugostupanjskom sudu dano ovlaštenje da u situaciji kada presudom žalbu odbija, u obrazloženju presude posebno ne obrazlaže presudu u slučaju kada prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. Na taj način obrazloženje prvostupanjske presude postaje posredno i obrazloženje drugostupanjske presude. Kako prvostupanjska presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi nema proturječnosti između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i zapisnika o iskazima svjedoka, to ovaj sud ne nalazi bitnih povreda postupka na koje tužitelj ukazuje navodima o pogrešnom utvrđenju činjenice – trenutka saznanja o počinjenoj teškoj povredi radnih obveza.

 

Osporavanje činjenica i činjeničnih zaključaka nije dopušteno u reviziji (čl. 385. ZPP).

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten jer da nisu postojali valjani razlozi u smislu čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) kao i da je otkaz dan izvan prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu, nastavno, da radni odnos nije prestao te zahtjev tužitelja za vraćanje na rad kod tuženika.

 

U provedenom postupku utvrđeno je (o čemu među stranka i nije bilo spora) da je tužitelj (zaposlenik tuženika na poslovima pirotehničara nadglednika) 17. svibnja 2017., pod znatnim utjecajem alkohola upravljao službenim vozilom i prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je vozilo oštećeno zbog čega mu je tuženik odlukom od 1. kolovoza 2017. izvanredno otkazao ugovor o radu.

 

Za spor između stranaka, a tako i za osnovanost predmetne revizije, odlučan je odgovor na pitanje je li odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u roku od 15 dana sukladno čl. 116. st. 2. ZR.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Tužitelj se u pogledu primjene navedene odredbe pozvao na pravno shvaćanje na izraženo u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1822/97 od 17. prosinca 1997., Rev-943/01 od 3. listopada 2001. i Revr-306/03-2 od 3. ožujka 2004. iz kojih proizlazi da dan saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, predstavlja dan kojeg je za te činjenice saznala osoba ovlaštena za donošenje, a prema kojemu s obzirom na to da saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu, nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za otkaz.

 

Tužitelj, doduše, osnovano ukazuje da saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu, nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za odluku o otkazu.

 

Međutim, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je dužan na nedvojben način utvrditi da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija-izvanredni otkaz ugovora o radu. (tako Vrhovni sud RH, primjerice, u odluci Revr-677/13 od 14. listopada 2014).

 

Iz činjenica utvrđenih tijekom nižestupanjskih postupaka proizlazi da se - nakon prometne nezgode koju je tužitelj prouzročio upravljajući službenim vozilom - tuženik obratio osiguravajućem društvu radi naknade štete 25. svibnja 2017. te da je 1. kolovoza 2017. odbijen s tim zahtjevom zbog toga što je vozilom upravljao vozač (tužitelj) pod utjecajem alkohola 2,28 g/kg. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik/poslodavac posredno („kuloarske priče radnika“) imao informaciju o mogućnosti da je tužitelj upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, međutim službene informacije na temelju kojih je mogao donijeti bilo kakvu odluku o odgovornosti tužitelja, proizlaze iz preslike zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, PU Ličko Senjska (PP G.) koji je tuženik t primio 17. srpnja 2017. (list 86 spisa).

 

Polazeći od navedenih utvrđenja sudovi zaključuju „(…) da priče zaposlenika koje se ne temelje na valjanim javnim ispravama nisu dostatni dokazi da bi poslodavac na siguran način mogao utvrditi činjenicu alkoholiziranosti tužitelja u vrijeme kada je došlo do prometne nezgode i time pripravnost njegovog ponašanja i tešku povredu radne obveze. Poslodavac je alkoholiziranost tužitelja i njen intenzitet mogao utvrditi tek kada je dobio službene podatke od policijske postaje u G. (…) iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je poslodavac te podatke dobio tek 17. srpnja 2017. i od tada mu teče rok od 15 dana za otkazivanje ugovora o radu. Kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 1. kolovoza 2017., pa sukladno tome odluka o otkazu ugovora o radu je donesena u roku.“

 

Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka (koje je u potpunosti prihvatio i drugostupanjski sud) te citiranih odredbe ZR, ovaj revizijski sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbi čl. 116. st. 2. ZR, kada je zaključeno da je odluka o izvanrednom otkazu ugovor o radu od 1. kolovoza 2017. donesena u zakonskom roku od 15 dana i slijedom toga odbijen tužbeni zahtjev.

 

Slijedom navedenog, u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi koje u reviziji ističe tužitelj, pa je valjalo presuditi kao u izreci (na temelju odredbe čl. 393. ZPP).

 

Zagreb, 13. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.