Poslovni broj: Kž–150/2019-7

Poslovni broj: Kž–150/2019-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. L.,  zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. i 56/15.– dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 1. ožujka 2019., broj 34 K-126/2019-6, u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženik F. L. zbog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, temeljem članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15., 61/15. – ispravak, i 101/17, u daljnjem tekstu: KZ/11-17), osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženik F. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te je temeljem istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Potom mu je na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora na koju je optuženi F. L. osuđen zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada. Temeljem članka 55. stavak 6. KZ/11, ako se osuđenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ne izvrši rad za opće dobro u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju će produžiti dani rok.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) optuženi F. L. obvezan je na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 1.000,00 kuna.

Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona (članak 467. stavak 1. točka 2. u vezi članka 469. stavka 1. točka 5. ZKP/08), uz prijedlog Županijskom sudu da „pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni, te optuženiku izrekne predloženu kaznu zatvora, a podredno da presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici J. O. J., odvjetnici iz Z., te predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prekoračio svoje ovlasti glede odluke o kaznenoj sankciji kada je nakon izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine optuženiku tu kaznu zamijenio radom za opće dobro čime je na taj način prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 5. ZKP/08.

Naime, obrazlažući odluku о zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro u odlomku trećem, na stranici 3., presude, prvostupanjski sud navodi da je presuđeno kazneno djelo optuženik F. L. počinio „ prije stupanja na snagu izmjena KZ-a, koje su objavljene u NN 118, a stupile na snagu 04. siječnja 2019.g., pa je sukladno odredbama KZ-a koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja djela bilo moguće i kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen okrivljeni zamijeniti radom za opće dobro.“

S pravom državni odvjetnik u žalbi navodi da je prema izreci presude optuženik F. L. presuđeno kazneno djelo počinio 16. listopada 2018., u vrijeme kada je na snazi bio KZ/11-17, a ne kako je to u uvodu pobijane presude pogrešno naznačeno, obzirom da prvostupanjski sud navodi da je optuženiku sudio prema KZ/11 kojim nisu obuhvaćene izmjene i dopune Kaznenog zakona koje su objavljene u Narodnim novinama broj 61/15 i, što je od važnosti za konkretan slučaj, izmjene i dopune Kaznenog zakona koje su objavljene u Narodnim novinama broj 101/17.

Naime, na temelju članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 101/17), koji je objavljen 10. listopada 2017., a stupio na snagu 19. listopada 2017., izmijenjena je odredba članka 55. KZ/11 kojim je normiran rad za opće dobro na način da se izrečena novčana kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine može zamijeniti radom za opće dobro (stavak 1.), ali i da se rad za opće dobro ne može se izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. (stavak 2.). Ove izmjene je prvostupanjski sud pogrešno pripisao Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je objavljen u Narodnim novinama broj 118/18, od 27. prosinca 2018., a stupio je na snagu nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela i koji u svojim odredbama nije mijenjao članak 55. stavak 1. i 2. KZ/11-17, tako da se na optuženika, kako na to u žalbi s pravom ukazuje državni odvjetnik, morao primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer kasnije izmjene Kaznenog zakona nisu ničim blaže za optuženika, a to je upravo KZ/11-17. Kako to prvostupanjski sud nije učinio, to je u korist okrivljenika povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 5. ZKP/08, u vezi članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11-17, jer je sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, budući da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine u ovom slučaju nije mogla zamijeniti radom za opće dobro, prvo zato što kazna zatvora nije izrečena u trajanju kraćem od jedne godine, a onda i zato što je optuženik F. L. prema izvodu iz kaznene evidencije (list 31 spisa) višestruko osuđivana osoba, a posljednji put presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-393/13 od 19. travnja 2013., pravomoćna 11. svibnja 2013., kojom je zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog čega mu se kao osuđenoj osobi kojoj je sada izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, sukladno članku 55. stavku 2. KZ/11-17, ta kazna zatvora nije mogla zamijeniti radom za opće dobro.

Državni odvjetnik se, međutim, ne žali zbog odluke o kazni već samo zbog povrede kaznenog zakona ostvarene zamjenom kazne zatvora u trajanju od jedne godine radom za opće dobro. Uz akceptiranje utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti uslijed kojih je prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju je zamijenio radom za opće dobro, državni odvjetnik samo predlaže izricanja bezuvjetne kazne zatvora koja je predložena u optužnici, iako se potonje izričito ne navodi u žalbenom prijedlogu.

Kako se, odlučujući o žalbi, sud dužan kretati strogo u granicama te žalbe, jer je vezan opsegom i smjerom žalbenih navoda, to je optuženiku, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo izreći onu kaznu koju je izrekao prvostupanjski sud, ali bez zamjene te kazne radom za opće dobro.

Imajući u vidu navedeno, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i pobijana presuda je preinačena u pravcu žalbenih razloga te je optuženiku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u onom trajanju u kojem je odmjerena presudom suda prvog stupnja.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz koje se pobija.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08-I.), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08-I, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 13. svibnja 2020.