- 1 -              Rev-x 639/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 639/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S., 37, N., M., OIB: … , koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-684/2017 od 20. prosinca 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-684/17-10 od 5. travnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1385/15 od 28. prosinca 2016., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 12. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.   Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 220.000,00 kn na ime neimovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. kako je to navedeno u t. I. izreke, dok je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na više zatražene kamate odbijen. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kn na ime imovinske štete sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2006. pa do isplate, dok je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na više zatražene kamate odbijen. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 134.160,50 kn sa zateznim kamatama od 28. prosinca 2016. do isplate, dok je za više zatražene kamate tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

 

Ispravljenom drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično je uvažena, pa je prvostupanjska presuda pod toč. a) izreke potvrđena u pobijanom dijelu toč. I., toč. II. i toč. III. izreke prvostupanjske presude, dok je pod toč. b) izreke preinačena u toč. I. izreke koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate na način da zatezne kamate na dosuđeni iznos od 220.000,00 kn teku od 2. travnja 2008. pa do isplate, dok je zahtjev za više zatražene kamate za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 2. travnja 2008. odbijen kao neosnovan, pod toč. c) izreke na način da zatezne kamate na dosuđeni iznos od 20.000,00 kn teku od 28. prosinca 2016. pa do isplate, dok se zahtjev za više zatražene kamate za razdoblje od 11. srpnja 2006. do 28. prosinca 2016. odbija kao neosnovan.

 

Protiv ispravljene drugostupanjske presude u potvrđujućem dijelu tuženica je izjavila reviziju s pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14- Odluka USRH, dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila revizijske navode te je predložila da se revizija odbije kao neosnovana. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Stoga je pobijani dio presude ispitan samo u granicama obrazloženog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica trpi zbog smrti sina pok. M. S. za koju tvrdi da je nastupila zbog nepravilnog rada zdravstvene službe u zatvoru u Splitu (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08).

 

Sudovi su tijekom postupku utvrdili sljedeće činjenice:

 

- da je sin tužiteljice sada pok. M. S. bio ovisnik o opojnim drogama zbog čega mu je u zatvoru propisana terapija metadonom i amyzolom,

 

- da je tri dana prije smrti M. S. započeo uzimanje propisane terapije od strane specijaliste psihijatra koja uključuje lijekove fluzepam i apaurin, a da oba lijeka imaju kao nuspojavu mučninu i povraćanje,

 

- da iz medicinskog vještačenja proizlazi kako su svi ordinirani lijekovi bili nužno potrebni za oblik ovisnosti i simptome koje je imao sada pok. M. S., da je došlo do neželjenog djelovanja lijekova kako pojedinačno tako i u zbroju te da je nastupilo slabljenje refleksa gutanja, disanja i svijesti, da je zbog nuspojava moglo doći i do povraćanja želučanog sadržaja i njegove aspiracije te smrtnog ishoda te da se to u konkretnom slučaju kod sada pok. M. S. i dogodilo, da za oblik liječenja kod sada pok. M. S. nije bila nužno potrebna cjelodnevna liječnička skrb, ali da je bio potreban nadzor i njega zdravstvenog osoblja koje zna stručno uočiti problem i brzo na njega medicinski reagirati, što je kod Marka Stupala izostalo,

 

- da je zdravstvena služba koja je radila u jednoj smjeni od 7,00 do 15,00 sati bila dostatna, dok je nadzor medicinske sestre/tehničara bio nedostatan, jer nije pokrivao večernje sate i noć (od 20,00 do 7,00 sati sljedećeg dana) kada bi u slučaju dojave o komplikacijama terapije u vidu povraćanja moglo brzo reagirati te očistiti dišne puteve i pružiti odgovarajuću hitnu medicinsku pomoć,

 

- da je u vremenu od 15,00 do 20,00 sati večernju terapiju podijelila medicinska sestra J. G., a od 18,00 do 19,00 sati da je djelatnik J. M. sa službenim psom obavio pregled robe i stvari, da je oko 21,15 sati voditelj I. Odjela I. K. prijavio loše zdravstveno stanje kod M. S. i uputio da se pozove hitna pomoć koja je stigla u 21,25, dok je su u 21,40 sati konstatirali smrt osuđenika M. S.

 

- da iz iskaza svjedoka I. K. proizlazi kako je M. S. našao na njegovom krevetu, pa da je nakon što se nije budio po njegovom pozivu, pozvao dežurnog da pozove hitnu pomoć, da su mu do dolaska hitne pomoći pokušali dati pomoć, te da u zatvoru u to vrijeme nema doktora,

 

- da je u predmetnom razdoblju Odjel zdravstvene zaštite u zatvoru bio organiziran sa zaposlena tri medicinska tehničara/sestre i jednom liječnicom opće medicine, te da je ta služba bila organizirana radnim danom, vikendom i blagdanima u radnom vremenu od 7,00 do 20,00 sati, da se svakodnevno vrše tri podijele terapije – jutarnja, popodnevna i večernja, koja se dijeli i pije pod strogim nadzorom i kontrolom jednog medicinskog tehničara i dva pravosudna policajca,

 

- da sada pok. M. S. nije bio pod pojačanim nadzorom te

 

- da u vrijeme kada je nastupila smrt M. S. u zatvoru nije postojao medicinski nadzor stručne osobe-medicinske sestre/tehničara.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili temeljeći svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka i iskazu svjedoka Ilije Krište da u zatvoru toga dana u vremenu od 20,00 do 7,00 sljedećeg dana nije bila ustrojena zdravstvena služba u vidu medicinske sestre/tehničara koji bi u slučaju dojave o komplikacijama terapije u vidu povraćanja mogli brzo reagirati te očistiti dišne puteve, da je zbog toga u radu zatvorske uprave i zdravstvene službe došlo do propusta, jer Marku Stupalu nije osigurana kvalitetna zdravstvena zaštita, pa da je tuženica pozivom na odredbu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 190/03) i čl. 14. st. 1. toč. 7., čl. 37. st. 1. toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02 i 190/03), čl. 41. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora ("Narodne novine", broj 135/99) te na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08, dalje: ZOO/05) odgovorna tužiteljici za nastalu štetu.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženica temelji na tvrdnji da zaključak nižestupanjskih sudova (da je u radu zatvorske zdravstvene službe bilo propusta zbog neosiguranog cjelodnevnog medicinskog nadzora, a što da predstavlja nezakoniti i nepravilan rad uslijed kojeg je došlo do smrti M. S.) nema uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Revidentica ističe kako je u postupku utvrđeno da u konkretnom slučaju nije bilo nikakve dojave zatvorskoj službi o neželjenim komplikacijama terapije, pozivajući se na iskaz svjedoka I. K. danom na ročištu održanom 17. travnja 2012. u dijelu da pok. M. S. nije bio sam u ćeliji već da je istu dijelio s više osoba, da ga je našao u krevetu u ćeliji nakon što se po njegovom pozivu nije odazvao te da je pozvao hitnu pomoć koja je konstatirala smrt. Stoga revidentica smatra da navedeni iskaz svjedoka upućuje na zaključak da s obzirom na način i okolnost nastupa štetnog događaja nije bilo moguće nikakvom medicinskom intervencijom spriječiti nastanak smrtne posljedice, jer je smrtna posljedica nastupila za vrijeme sna, neovisno o tome je li bio osiguran cjelodnevni ili povremeni medicinski nadzor.

 

Navedeni revizijski navodi odnose se na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje te se u smislu čl. 385. st. 3. ZPP revizija zbog pogrešne ili nepotpunog utvrđeno činjeničnog stanja ne može izjaviti.

 

Tuženica revizijom osporava zaključak sudova. Međutim tuženica pritom revizijskim navodima kojim iznosi svoju ocjenu iskaza svjedoka I. K. osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, što nije od značaja, jer s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP, pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, pa te revizijske navode ovaj sud ne treba ocjenjivati.

 

Tuženica stoga vlastitom ocjenom izvedenih dokaza i iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja, nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da je tuženica odgovorna tužiteljici za nastalu štetu.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je revizija tuženice, na temelju čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana.

 

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.