R. H. P.-210/16 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari
tužitelja J. P., O.:, iz S., P. 1., koja je zastupana po
punomoćniku B. U., odvjetniku u I., protiv tuženika A. osiguranje d.d.,
Z., L. 2., O.:, koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima
odvjetničkog društva G. & partneri u S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i
javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te
proglašenja presude od 12. svibnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete
iznos od 237.250,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2015. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke, i to za više zatražen iznos glavnice od
442.750,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao
neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužiteljici na ime tuđe njege i pomoći iznos od
59.800,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2015. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke, i to za više zatražen iznos glavnice
od 47.200,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao
neosnovan.

V. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u
iznosu od 13.455,54 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

2 Pn-210/16

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužiteljica je 15. travnja 2016. podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U
tužbi se navodi da je tužiteljica 6. prosinca 2013. nastradala u prometnoj nezgodi u P.
kod S. kao pješakinja. U predmetnoj nezgodi tužiteljica da je zadobila niz tjelesnih ozljeda
slijedom čega da joj je povrijeđeno prava na tjelesni i duševni integritet. Tužiteljica priznaje
svoj doprinos nastanku predmetne nezgode u iznosu od 15% pa sukladno tome traži i naknadu
štete.. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od

680.000,00 kn, naknadu imovinske štete (tuđe njege i pomoći) u iznosu od 107.000,00 kn, kao i
naknadu troškova postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužena
isključivo odgovorna za predmetnu nezgodu.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem medicinske dokumentacije tužiteljice,
zapisnika o očevidu P. S. od 7. siječnja 2014. i zapisnika o alkotestiranju, kaznenog spisa
K-190/14 i u njemu priloženog nalaza i mišljenja vještaka V. U., dipl. ing. od 8.
siječnja 2015., dopisa od 12. kolovoza 2015. i 8. veljače 2016., očevidom na licu mjesta u
sudjelovanje vještaka prometne struke, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vješta S.
U., dipl. ing. strojarstva od 10. srpnja 2018., medicinskim vještačenjem po vještacima mr.
sc. M. J., dr. med, spec. neurokirurgije, B. L., dr. med., spec. ortopedije,
doc. dr. sc. I. G., dr. med. spec. pulmologu, prim. mr. sc. Č. L., dr. med.
spec. psihijatrije – čitanjem njihovih pisanih nalaza i mišljenja i usmenim vještačenjem,
čitanjem zdravstvenog kartona tužiteljice i potvrde C. za socijalnu skrb S. klasa: 550-
01/19-02/539 od 13. prosinca 2019.

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za oduku o osnovanosti
tužbenog zahtjeva.

Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st.

1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno
raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje
dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih
ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza
zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.

Čitanjem pravomoćne presude ovog suda K-190/16 od 28. listopada 2014. sud je
utvrdio da je osiguranik tuženika A. G. oglašen krivim što je 6. prosinca 2013. oko 9,45
sati u P. upravljajući vozilom „M.“ reg ozn. S.-239-T. zapadnim kolničkim trakom
državne ceste broj 8 iz smjera sjevera u smjeru juga, dolaskom do dionice 18. kod kilometar
stupa broj 6 +180 m postupio protivno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama („Narodne novine br. 67/08, 74/11 i 80/13) time što nije obratio dužnu pažnju na
pješake koji stupaju na kolnik olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, pa je uslijed

3 Pn-210/16

vožnje na opisani način prednjim desnim dijelom svog vozila udario u pješakinju J. P.
koja je prelazila kolnik označene državne ceste iz smjera zapada u smjeru istoka, kojom
prilikom je imenovana zadobila lacerokontuznu ranu u postranićno - zatiljaćnom dijelu glave,
prijelom lijevog kondila zatiljne kosti, prijelom postraničnog dijela I. vratnog kralješka,
prijelom prednjeg luka I. vratnog kralješka, prijelom I. vratnog kralješka, prijelom I. i V
slabinskog kralješka, prijelom krstačne kosti, prijelom gornje i donje grane obje stidne kosti,
krvni podljev u trbušnoj stijenki i bimaleolami prijelom lijeve potkoljenice, koje ozljede su
teške naravi, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti
prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu
druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne
nesreće u cestovnom prometu - opisano u čl. 227. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po
čl. 227. st. 2. KZ/11. Stoga je okrivljenik A. G. temeljem čl. 227. st. 1. i st. 2. KZ/11
osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 ( deset ) mjeseci, pa mu je temeljem čl. 56. KZ/11
KZ-a izrečena uvjetna osuda na način da mu se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće
izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a, propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu
postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu
kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Iz citirane odredbe proizlazi da je parnični
sud vezan za ona utvrđenja u pravomoćnoj osuđujućoj kaznenoj presudi koja čine biće
kaznenog dijela tj. ukupnost zakonskih obilježja kaznenog djela.

Međutim, pojam odgovornosti za naknadu štete u građanskom pravu puno je šiti od
odgovornosti za kazneno djelo. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti pitanje doprinosa
oštećenika za predmetni štetni događaj.

Očevidom na licu mjesta u sudjelovanje vještaka prometne struke, čitanjem pisanog
nalaza i mišljenja vješta S. U., dipl. ing. strojarstva od 10. srpnja 2018., čitanjem
kaznenog spisa K-190/14 i u njemu priloženog nalaza i mišljenja vještaka V. U., dipl.
ing. od 8. siječnja 2015., zapisnika o očevidu P. S. od 7. siječnja 2014. i zapisnika o
alkotestiranju, sud je utvrdio:

- da se prometna nesreća dogodila 6. prosinca 2013. oko 9.45 sati u P., na
kolniku državne ceste br. 8, dionica 18 km-stup br.6 +180 metara, nasuprot zgrade S.
17, dakle, za vrijeme dnevnog svijetla na suhom kolniku,

- da se kolnik državne ceste br.8 u predjelu mjesta događaja prometne nesreće pruža se
od smjera sjevera u smjeru juga, gledano u navedenom smjeru pruža se u vidu blagog zavoja
udesno u kojemu je preglednost preko 80 metara. U visini mjesta događaja širine je 7,20
metara, punom razdjelnom crtom podijeljen je na dvije kolničke trake namijenjene za odvijanje
prometa u suprotnim smjerovima, a sjeverno od mjesta događaja kolnik se širi do širine 9,80
metara i poljem za usmjeravanje prometa podijeljen je na dvije kolničke trake širine po 3,20
metara. Istočni i zapadni rub kolnika označeni su bijelom punom rubnom crtom, uz rubne crte
izgrađene su pasice za odvod slivnih voda širine po 0,30 metara uz čije su vanjske rubove
postavljeni 0,12 metara visoki rubni ivičnjaci. Uz istočni i zapadni rubni ivičnjak izgrađeni su
pješački nogostupi širine po 2,00 metara. Uz zapadni nogostup u razini sa istim nalazi se
zemljano-travnata površina širine do 6,00 metara, na istoj su zasađena ukrasna stabla visine do
2,40 metara. Južno od mjesta događaja uz zapadni rub kolnika državne ceste br.8 u razini sa
kolnikom izgrađeno je asfaltno proširenje koje je oznakama na kolniku i prometnim znakom
označeno kao stajalište autobusa javnog prijevoza,

- da u visini mjesta događaja na udaljenosti manjoj od 50 metara preko kolnika državne
ceste br.8 nema iscrtanih pješačkih prijelaza, ni posebno izgrađenih pješačkih prijelaza odnosno
prolaza za pješake. Gledano od mjesta događaja prometne nesreće u smjeru juga na udaljenosti
od 77 metara preko kolnika državne ceste br.8 iscrtan je i prometnim znakom označen pješački

4 Pn-210/16

prijelaz, a gledano od mjesta događaja prometne nesreće u smjeru sjevera na udaljenosti od 98
metara preko kolnika državne ceste br.8 iscrtan je i prometnim znakom označen pješački
prijelaz,

- da je na tom mjestu dopuštena brzina kretanja 50 km/h,

- da se iz smjera S. prema O. kretao osobni automobil M. (S. 239-T.)
kojim je upravljao vozač A. G.,

- da se na poziciji A..5 S. vještaka U. koja se nalazi oko 25,3 metra prije točke sudara automobil kretao voznom brzinom od oko 63 km/h,

- da je uz reakciju kočenja vozača sudarna brzina automobila M. iznosila oko 50 km/h,

- da se pješakinja J. P. kretala nogostupom prema kolniku D-8 iz smjera
zapada u smjeru istoka. Na području oko istočnog ruba nogostupa pješakinja se nalazila na oko
1,5 metara od točke sudara,

- da je procijenjena brzina kretanja pješakinje na poziciji B1.5 Skice vještaka U. i u
točki sudara B. iznosila oko 3,6 km/h,

- da se sudarne pozicije sudionika prometne nesreće (A.-B.) nalaze unutar ravnine
sudara (Y-Y), koja se nalazi na udaljenosti od P. u smjeru juga za 35,3 metra. Točka sudara
poprečno se nalazi na oko 1,5 metara od PTM u smjeru istoka,

- da je kod primarnog čeonog sudara ostvaren kontakt između prednjeg desnog dijela
automobila M. i lijeve strane tijela pješakinje J. P., a zatim je došlo do
sekundarnog udara nabacivanjem tijela na vjetrobransko staklo, uslijedio je odbačaj i tercijarni
udar padom tijela na asfaltni kolnik.

- da je vozač automobila M. poduzeo reakciju intenzivnog kočenja unutar
intervala puta od oko 25,3 metra, od pozicije A..5 S. vještaka U. do pozicije A., da bi
izbjegao sudar s pješakinjom da se kretao brzinom od oko 48 km/h, kao i svakom nižom
brzinom,

- da je pri brzini kretanja od 63 km/h, automobilu M. bio potreban put od oko 38
metra da bi se kočenjem zaustavio prije točke sudara,

- da je prilikom prelaska ceste s pozicije B..5 S. vještaka U. prosječno pažljiva
pješakinja mogla vidjeti kretanje osobnog automobila M. procijeniti njegovu brzinu i
udaljenost, što ju je trebalo navesti na zaključak da zaustavi svoje kretanje i tako spriječi sudar,
- da je očevidac predmetne nezgode I. U. policiji naveo da tužiteljica prilikom
stupanja na kolnik uopće nije gledala u smjeru dolaska automobila, a isto je naveo i vozač
vozila „M.“ A. G. (str. 8., 9., 23. kaznenog spisa K-120/14),

- kada se vozač automobila M. kretao iz smjera S. u smjeru O., tada je
njegova preglednost prema poziciji pješakinje na zapadnom rubu nogostupa iznosila oko 95
metara, dok je preglednost prema poziciji pješakinje na istočnom rubu nogostupa iznosila oko
70 metar,

- da je s pozicije pješakinje na zapadnom rubu nogostupa njena preglednost prema
automobilu M. koji se kretao iz smjera S. u smjeru O. iznosila oko 70 metara,
dok je preglednost s pozicije pješakinje na istočnom rubu nogostupa iznosila oko 95 metara,
- da kinematički gledano vozač automobila M. nije mogao zaustaviti automobil i
izbjeći sudar pri brzini kretanja od oko 63 km/h na raspoloživom putu reakcije i kočenja od oko
25,3 metra,

- da vozač automobila M. prilikom predmetne prometne nezgode nije imao alkohola u krvi.

Na nalaz i mišljenje vještaka U. stranke nisu imale primjedbi zbog čega nisu tražili
da se vještak pozive radi usmenog davanja iskaza (str. 176. spisa).

5 Pn-210/16

Nalaz i mišljenje vještaka S. U. iz ovog spisa u suglasnosti je s nalazom i
mišljenjem vještaka V. U. iz spisa K-190/14. Nalaz i mišljenje vještaka Sretana Ugrine
je potpunije zbog izvršenog očevida kojemu je prvenstveni cilj bio utvrditi mogućnost
međusobnog uočavanja vozača i pješakinje zbog zelenila pored nogostupa. Međutim, po
provedenom očevidu utvrđeno je da zelenilo uz južni nogostup nije utjecalo na preglednost tj.
mogućnost međusobnog uočavanja vozača i pješakinje što je vještak istako pisano i slikovno
(str. 157. i 158. spisa)

Nalaz i mišljenje vještaka S. U. sud u cijelosti prihvaća kao logičan, uvjerljiv,
dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

Dakle, predmetna nezgoda dogodila se na način da je osobno vozilo M. naletjelo
na pješakinju (tužiteljicu) dok je prelazila cestu na mjestu na kojem nije obilježen pješački
prijelaz, a koji je od mjesta nezgode bio udaljen 77 metara. V. vozila M. pred
nezgodu vozio je brzinom od 63 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina 50 km/h. Pješakinja
(tužiteljica) je prelazila kolnik na način da prethodno nije pogledala lijevo i desno tj. nije se
uvjerila da je moguć siguran prelazak kolnika, već je postupila suprotno na način da je zagazila
na kolnik bez prethodnog uvjerenja o sigurnom prelazu kolnika na mjestu gdje nema pješačkog
prelaza.

Takvim ponašanjem osiguranik tuženika odnosno vozač vozila M. prekršio je
slijedeće odredbe:

-odredbu čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08,
48/10, 74/11, 80/13, 158/13), dalje: ZSPC, kao tad važećeg materijalnog prava, koja propisuje
da je vozač dužan obratiti pozornost na pješake koji se nalaze na koliku ili stupaju na kolnik,
- odredbu čl. 51. st. 1. ZSPC-a, kao tad važećeg materijalnog prava, prema kojoj je
trebao prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti,
atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo može
pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može
predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku i
- odredbu čl. 53. st. 1. koja brzinu vožnje u naselju ograničava na 50 km/h.

Zbog navedenog tuženik sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 1069. st. 1. ZOO-a odgovara po
kriteriju objektivne odgovornosti za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnoj nezgodi jer
je osiguranik tuženika istu počinio osobnim automobilom u pokretu koji je opasna stvar.
Članak 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, propisuje da za
štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se
bez obzira na krivnju.

Članak 1069. st. 1. ZOO-a propisuje da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

Članak 1067. stavak 3. ZOO propisuje da se imalac opasne stvari djelomično oslobađa od odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Stoga je nadalje je potrebno utvrditi da li postoji doprinos oštećenika (tužiteljice).

Tužiteljica je prelazila kolnik na mjestu koje nije obilježeno pješačkim prijelazom jer na
udaljenosti od 50 m od mjesta događaja nema obilježenog pješačkog prijelaza, zbog toga je
potrebno posebno oprezno prelaziti kolnik. Sud ocjenjuje da tužiteljica nije postupala oprezno,
jer je kolnik prelazila na način da prethodno nije pogledala lijevo i desno tj. nije se uvjerila je li
moguć siguran prelazak kolnika. Ovo posebno imajući u vidu da je Strožanačka cesta državna
cesta br. 8. koja spada u J. magistralu, dakle, frekventnu prometnicu na kojoj pješak

6 P.-210/16

mora pokazati poseban oprez. Time je tužiteljica povrijedila obvezu pravilnog ponašanja u
prometu jer je njeno ponašanje suprotno odredbi čl. 131. st. 1. i 129. ZSPC.
Članak 131. stavak 1. ZSPC propisuje da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na
mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time
ometa promet vozila.

Članak 129. st. 1. i 2. ZSPC-a propisuje da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke
staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri
da to može učiniti na siguran način. Stavak 2. propisuje da na cesti koja ima obilježene
pješačke prijelaze ili posebno izgrađene prijelaze, odnosno prolaze za pješake, pješak je dužan
pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima, odnosno prolazima ako oni nisu od njega
udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja.

Imajući u vidu sve okolnosti koje su dovele do nastanka predmetnog štetnog događaja,
kao i propuste vozača i propuste pješaka, sud sukladno naprijed citiranom čl. 1067. st. 3. ZOO-
a smatra da je tužiteljica doprinjela nastanku prometne nesreće i štete u omjeru 35%, a tuženik
u omjeru od 65%. Pri tome je odgovornost osiguranika tuženika veća zbog toga što je on
upravljao motornim vozilom u pokretu koje je opasna stvar, pa je to morao učiniti s povećanom
pozornošću.

Odredbom članka 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima
pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.
Odredba članka 20. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova,
prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem
nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira

Odredbom članka 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska
šteta).

Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava
osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične
novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli,
duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje
težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Medicinskim vještačenjem po vještaku mr. sc. M. J., dr. med, spec. neurokirurgije, sud je utvrdio.

- da je nakon ozljeđivanja tužiteljica transportirana na H. kirurški prijem K.-a u
S.. Pri prijemu u bolnicu bila je svjesna i orijentirana. Na glavi je zadobila udarno gnječnu
ranu. Vrat je bio imobiliziran Schanzovim okovratnikom. Područje lijevog ramena bilo je
traumatski otečeno, deformirano, s ograničenim i bolnim kretnjama. Pritisak na prsni koš bio je
bolan. Lijevi gležanj bio je bolan, otečen i deformiran,

- da izvršenim hitnim rendgenskim snimanjem (nativne snimke) nisu konstatirane
koštane traumatske promjene na lubanjskim kostima, vratnom segmentu kralješncie, snimkama
za lijevi hemitoraks te prsnu kost. Ro pluća bio je bez osobitosti, jasno je bila uočljiva fraktura
glave humerusa lijevo (nadlaktična kost). Dopuna obrade promptno je urađena višeslojnim
kompjutorskim tomografskim snimanjem vratne kralješnice, prsnog koša (toraksa) i abdomena
(trbuha),

7 Pn-210/16

- da je MSCT vratne kralješnice ukazao na prijelom okcipitalnog (zatiljnog) kondila,
prijelom lateralne mase atlasa (1. vratni kralješak), prijelom prednjeg luka atlasa i prijelom pri
bazi densa aksisa (2 vratni kralješak),

- da je MSCT prsnog koša ukazao je na prijelome 2. i 4. rebra s lijeve strane te i
postojanje pneumotoreksa (prisustvo zraka između poplučnice i porebnie) lijevo. Traumatskih
promjena na plućima nije bilo,

- da je MSCT abdomena ukazao na prijelome 3, 4. i 5. poprečnog nastavka slabinskih
kralješaka s lijeve strane, okomitu frakturu sakruma (križne kosti) s lijeve strane uz
sakroilijakalni zglob te i prijelome pubičnih (stidnih) kostiju zdjelice. Traumatskih promjena
trbušnih organa nije bilo. Opisuje se hematom trbušne stijenke,

- da je na dan prijema učinjena primarna kirurška obrada rane na glavi, apliciran je
sedreni okovratnik, izvršena je operacija od strane traumatologa radi bimaleolamog prijeloma
lijeve potkoljenice, učinjena je operacija drenaže prsnog koša lijevo radi pneumotoraksa. Za
lijevu potkoljenicu apliciran je fixater ext (vanjska fiksacija - učvršćenje). Za prijelom glave
nadlaktične kosti lijevo postavljen je Desaupetov zavoj. Nije indicirana hitna operacija s ciljem
repozicije i učvršćenja, već je procijenjeno da naknadno dolazi u obzir TEP za lijevo rame
(proteza - umjetno rame),

- da se tužiteljica dalje liječila u Klinici za kirurgiju u prvim danima u Odsjeku
intenzivne njege, a kasnije u Odjelu za traumatologiju. Drugi dan boravka u bolnici zamijen je
sadreni okovratnik Philadelphia collarom. Kontrolni ro pluća obavljen je u dva navrata, vidjelo
se da više nema znakova pneumotoraksa. Odstranjena je drenaža tj. priključak na vakuum
drenažu te je radi nastavka liječenja tužiteljica premještena u Odjel za traumatologiju.
Konzultiran je neurokirurg koji je predložio nastavak konzervativnog liječenja što se i tiče
frakture 1. i 2. vratnog kralješka. Učinjen je i kontrolni CT kraniocervikalnog prijelaza.
Neurološkog, motoričkog deficita kod tužiteljice nije bilo. Tužiteljica je imala psihičkih tegoba
(nemir, strah, nesanica) te je u dva navrata konzultiran psihijatar koji je ordinirao
medikamentnu terapiju za ublažavanje duševnih poteškoća,

- da je 14. siječnja 2014. tužiteljica otpuštena iz Klinike za kirurgiju, zapravo je
premještena u Odjel za ortopediju zbog operacije lijevog ramena (TEP) s dijagnozama: udarno
gnječna rana glave u tjemeno zatiljnom dijelu desno, prijelom kondila zatiljne kosti lubanje,
prijelom lateralne mase prvog vratnog kralješka desno, prijelom prednjeg luka prvog vratnog
kralješka, prijelom densa (tzv. zuba) pri osnovici drugog vratnog kralješka, prijelom 2. i 4.
rebra lijevo, prisustvo zraka između pluća i rebara lijevo, višekomadni prijelom glave
nadlaktične kosti lijevo, prijelomi poprečnih nastavaka s lijeve strane 3., 4. i 5. slabinskog
kralješka, prijelom križne kosti, prijelomi gornjeg i donjeg dijela stidne kosti obostrano, krvni
podljev u stijenci trbuha, bimaleolarni prijelom lijeve potkoljenice, anksiozni sindrom, šećerna
bolest, osteoporoza (gubitak organske tvari) i povišen krvni tlak,

- da su učinjeni interventni - operacijski zahvati nakon prijema u bolnicu i dijagnostička
obrada: revisio vulneris sec. friedrich, repositio cruenta et osteosynthesis malleolimedialis
cruris sin, fixatio externa cruris sin, drainage thoracis lat. sin, primarna kirurška obrada rane na
glavi, krvava repozicijaiosteosinteza (koštano učvršćenje) medijalnog maleola lijeve
potkoljenice, vanjsko učvršćenje lijeve potkoljenice, drenaža prsnog koša lijevo,
- da su navedene ozljede višestruke teške tjelesne ozljede,

- da se tužiteljica nije suglasila s operacijskim zahvatom lijevog ramena - ugradnje
totalne proteze. Na operaciji se s ortopedske strane nije inzistiralo. Otpuštena je iz Odjela za
ortopediju dne 16.01.2014. s preporukom da se pridržava uputa danih u otpusnom pismu iz
Odjela traumatologije k tome da se javila na kontrolni ortopedski pregled,

-da je nakon otpuštanja iz bolnice tužiteljica obavila cijeli niz specijalističkih pregleda
kod kirurga traumatologa, neurokirurga, ortopeda, fizijatra i neurologa te psihijatra. Radila je
pretrage (CT pretrage, EMNG pretrage, spirometriju - ispitivanje plućne funkcije),

8 Pn-210/16

- da je koncem veljače 2014. tužiteljici odstranjena vanjska fiksacija. Preporučeno
fizikalno stacionarno liječenje provela je u ,,B.“ u vremenu od 28.4.2014. do 17.5.2014.
Patronažna fizikalna terapija provodila se u kući. Završni nalaz kirurga traumatologa je
nadnevka 21.02.2015.,

- da su liječnici definitivno zauzeli stav da operacija zbog prijeloma vratnih kralješaka
nije potrebna i to iz razloga što su dislokacije frakturiranih dijelova kosti nevelike, nadalje iz
razloga što kod tužiteljice nije bilo motoričkih deficita na udovima, također i poradi starosne
dobi i bolesti od kojih se liječi. Preporučena joj je dalje fizikalna terapija i rehabilitacija koju je
obavila stacionarno u ,,B.“ u vremenu od 13.5. do 30.5.2015.,

- da je EMNG od 21.02.2014. ukazao na oštećenje pazušnog živca lijevo (n. axilhris), a
EMNG od 22.7.2014. oštećenje za ogranke živca peroneusa lijevo i ujedno za sakralni (križni)
korijen SI lijevo, dijelom i 5. slabinski korijen lijevo (L5), dok je EMNG pretraga za gornje i
donje udove (dne 09.10.2014.g.) ukazala je na oštećenje lijevog pazušnog živca, vratnog
živčanog korijena C7 i C8 (lijevo), oštećenje 5. slabinskog i 1. križnog korijena lijevo te
oštećenje za lijevi živac peroneus. Dakle, potvrđena su od strane neurologa živčana periferna
oštećenja konstatirana pri EMNG pretragama u lipnju i srpnju mjesecu,

- da je prije predmetne nezgode tužiteljica bolovala od diabetesa i hipertenzije što je zabilježeno u zdravstvenom kartonu, dok ozljeda nije imala,

- da se prilikom pregleda tužiteljica vještaku žalila na glavobolju, povremene
vrtoglavice, nervozu, neraspoloženost, loš san, uzimanje dosta lijekova, vratobolju, bol u
lijevom ramenu,

- da je vještak utvrdio da su tužiteljici kretnje u ramenu ograničene i bolne, da joj je
slaba snaga u lijevoj šaci i da joj predmeti iz ruke ispadaju, da ima bol u prsima kad se penje uz
stepenice, da je nesigurna u kretnjama lijevom nogom - lijevom stopalom, da je boli nožni
zglob i da se žali se i na bolove u križima, da objektivno pri hodu šepa, „poteže" lijevu nogu.
Antigravitacijske položaje za gornje udove se ne može ispitati kako treba, jer lijevu ruku ne
može podignuti u zadani položaj, niti je zadržati. U antigravitacijskom položaju donje udove
zadržava, ali obostrano osciliraju s tendencijom padanja prema podlozi. Ne može hodati na peti
lijeve noge, lateralna strana stopala „ljubi" joj podlogu. Za lijevo stopalo smanjen je i
izmijenjen osjet u dermatomima L4 i L5. Smanjena joj je mišićna masa područja lijevog
ramena,

- da je tužiteljica doživjela povredu njenog osobnog prava na tjelesno i duševno
zdravlje. Ispoljila se povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, znatne su bile neugodnosti
poradi ovog ozljeđivanja, privremeno su joj kroz duže vrijeme bile u punom obimu reducirane
životne aktivnosti, u visokom postotku trajno joj je oštećeno tjelesno zdravlje te tako i
umanjene životne aktivnosti, trebala je pomoć i njegu kada nije bila u bolnici, dakle nakon
otpusta iz bolnice (izuzima se i boravak u „B." kada je bila na stacionarnom fizikalnom
liječenju) trajno treba pomoć i njegu od strane druge osobe,

- da je tužiteljica bolove u jakom intenzitetu (stupnju) imala četiri do pet dana, potom su
bolovi u srednjem stupnju bili prisutni kroz otprilike pet tjedana (35 dana) dok su bolovi u
blažem intenzitetu nadalje potrajali četiri mjeseca (120 dana). I dalje do danas i ubuduće u
životu bolovi su prisutni u blažem stupnju povremeno, i to dva do tri sata u danu, ali ove blaže
treba uračunati u procijenjeno oštećenje tjelesnog zdravlja (umanjenje životnih aktivnosti),
- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica pretrpjela znatne neugodnosti, i to prijem u
bolnicu koji je predstavljao traumatski, stresni događaj za oštećenicu. Bila je izložena
opetovanom rendgenskom zračenju. Operirana je radi kostoloma, bio joj je postavljen vanjski
fiksator, apliciran Desaultov zavoj i Philadelphia collar, operirana je radi pneumotoraksa.
Boravak u bolnici bio je 40 dana. Potom je odlazila višekratno na kontrolne specijalističke
preglede te pretrage, dvaput je bila na fizikalnom stacionarnom liječenju u trajanju od tri tjedna.

9 Pn-210/16

Nakon ozljeđivanja više mogla živjeti kako je navikla, a i svih narednih godina do danas
življenje joj je vrlo nezadovoljavajuće povezano s neugodnostima i nelagodnostima,
- da su joj kroz prvih šest mjeseci nakon ozljeđivanja bile reducirane životne aktivnosti
u punom obimu (100%), kroz narednih šest mjeseci umanjene bile su joj umanjene životne
aktivnosti u visokom obimu - postotak od otprilike 75%-90%,

- da je tužiteljici trajno oštećeno tjelesno zdravlje s neurokirurškog gledišta za 22% po
osnovi stanja nakon frakture kondila okcipitalne (zatiljne) kosti udruženo s frakturom 1.
vratnog kralješka na dva mjesta i s frakturom densa (zuba) 2. vratnog kralješka, a sve na račun
zaostale reducirane gibljivosti - pokretljivosti segmenta vratne kralješnice. Na račun prijeloma
tri poprečna nastavka slabinske kralješnice oštećeno joj je tjelesno zdravlje za 3%. Nadalje na
račun prijeloma križne kosti (okomita fraktura u području sakroilijakalnog zgloba) za 4%. Na
račun oštećenja pazušnog živca trajno joj je oštećeno tjelesno zdravlje za 5%. Na račun
oštećenja niti peronealnog živca lijevo oštećeno joj je i tjelesno zdravlje za 6%,

- da je tužiteljica nakon otpuštanja iz bolnice 16. siječnja 2014. kod kuće kroz tri
mjeseca (90 dana) trebala pomoć druge osobe četiri (4) sata dnevno, nakon toga kroz tri
mjeseca (90 dana) tri (3) sata dnevno. Poslije toga vještak trajno cijeni potrebu tuđe njege i
pomoći deset (10) sati tjedno, do danas i ubuduće u životu. To se odnosi na pomoć i njega za
osobne potrebe same tužiteljice, u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene, pratnju pri
korištenju zdravstvene zaštite, pomoć pri oblačenju i svlačenju.

Vještačenjem po vještaku B. L., dr. med., spec. ortopedije, sud je utvrdio:
- da je vještak ortoped kod tužiteljice utvrdio iste ozljede kao i vještak neurokirurg i isti
tijek liječenja,

- da je kod tužiteljice došlo do povrede osobnosti u smislu trpljenja fizičkih bolova,
- da je zaostala naruženost slabog stupnja - šepanje na lijevu nogu i postoperativni
ožiljci lijeve potkoljenice,

- da je oslabljena snaga i obujam mišića lijeve potkoljenice,

- da umanjenje životne aktivnosti iznosi (lijevo rame 10%, lijevi nožni zglob 5 %,
zdjelica i križna kost 10%),

- da je ograničenje kretnji lijevog ramena 2/3 opsega,

- da je ograničenje dorzifleksije desnog stopala za 1/3 opsega u odnosu na zdravu stranu,

- da je ograničenje hodanja, čučanja, klečanja, te kronično prisutna vratobolja i
križobolja, bolovi u prsnom košu pri disanju i naprezanju,

- da je ograničenje kretnji saginjanja trupa prema naprijed za 1/3 opsega,
- da se procijenjeni postoci umanjenja životnih aktivnosti ne mogu aritmetički zbrajati
nego treba primijeniti tzv. postotak objedinjavanja,

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta tjedan dana u trajanju od 2 sata,
srednje jakog intenziteta 5 tjedana 1 sat, te lakog intenziteta povremeno kroz 4 mjeseca do 1
sat. Povremeni bolovi slabijeg intenziteta traju dalje do 1 sat dnevno,

- da je tuđa pomoć i njega druge osobe bila potrebna cjelodnevno (12 sati) tijekom
ležanja u krevetu dok je tužiteljica bila hospitalizirana, potom 3 mjeseca kućne njege 4 sata,
potom kroz 2 mjeseca do 2 sata dnevno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna i kod obavljanja
higijensko dijetetskih mjera, te dok je išla na kontrolne preglede, te pri obavljanju fizikalne
terapije i rehabilitacije. Ubuduće joj je potrebna također pomoć 10 sati tjedno u životu.

Vještačenjem po vještaku doc. dr. sc. I. G., dr. med. spec. pulmologu, sud je utvrdio:

- da je među brojnim ozljedama tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila još i traumu prsišta,

10 Pn-210/16

- da MSCT nalaz drugog dana bolničkog liječenja ukazuje na prijelom 2. i 4. rebra
lijevog prsišta s komplikacijama u smislu lijevostranog pneumotoraksa (curenje zraka u
pleuralni prostor) i manjeg peluralnog izljeva. Traumatskih promjena plućnog tkiva nije bilo.
Zbog navedenih komplikacija (pneumotoraksa) bolesnici je postavljen dren u lijevi pleuralni
prostor. Kontrolni radiološki nalazi prsišta ukazuju na saniranje navedene komplikacije,
- da je u medicinskoj dokumentaciji spirometrijski nalaz iz 3/2015 koji ukazuje na
restriktivne smetnje ventilacije lakšeg stupnja. (FVC 62% ).

- da je tužiteljica vještaku prilikom pregleda navela da ima dispnoičke tegobe (nestašicu
zraka) pri fizičkom naporu, hodu i povremene bolove u lijevom prsištu pri vremenskim
promjenama ili pri rotaciji gornjeg dijela tijela,

- da spirometrijski nalaz od 2/2019. ukazuje da su u glavni pokazatelji plućne ventilacije u granicama referentnih vrijednosti ( FVC 86%, FEV1 81% ),

- da je vještak zaključio da se traume prsišta očitovala prijelomom 2. i 4. rebra lijevog
prsišta s lijevostranim pneumotoraksom i manjim pleuralnim izljevom. Navedena trauma nije
izazvala trajnog oštećenja plućne funkcije. Po osnovi navedene traume tužiteljici je trajno
umanjena opća životna aktivnost za 5%. Ovo umanjenje životne aktivnosti očituje se u
kroničnim bolovima u prsištu koji se javljaju pri vremenskim promjenama ili aktivnostima koje
zahtijevaju rotacijske pokrete gornjeg dijela tijela.

Vještačenjem po vještaku prim. mr. sc. Č. L., dr. med. spec. psihijatrije, sud je utvrdio:

- da je tužiteljica pretpjela i intenzivan strah uslijed životne ugroze neposredno pri
dolasku svijesti od nenadanog udara vozila. Potom je doživljava strah povezan sa zabrinutošću
za ishod liječenja koje traje sve do završetka fizikalne terapije, svibnja 2015.,

- da su se kod tužiteljice očitovale posljedice značajnog narušenja duševnog zdravlja iz
kruga PTSP, te anksiozno depresivnih tegoba, očitovanih u vidu potištenog i sniženog
raspoloženja, nesanice, napetosti, straha od prometa, intenzivnog sjećanja na doživljenu
traumu, što je dovelo do pada, u srednje teškom stupnju, njenih svakodnevnih životnih
aktivnosti odnosno bitnog smanjenja socijalnog i osobnog funkcioniranja, a što je potvrđeno
psihologijskim testiranjima vezanim uz dugotrajno psihijatrijsko liječenje za koje će imati
doživotnu potrebu jer su posrijedi trajne psihičke promjene kao samostalne dijagnoze koje se
imaju pridodati prethodno navedenim posljedicama na tjelesnom planu,

- da tužiteljičini psihijatrijski kontrolni nalazi: difuzna anksioznost, nemir u tijelu
posebice u nogama te uporna nesanica i klaustrofobija, kontrolni nalazi kirurga, ortopeda,
reumatologa, pulmologa, neurologa, radiologa, spirometrija, MR C kralježnice, fizikalna
medicina, rehabilitacija „B.“ M. (13. do 30. svibnja 2015.),

- da iz provedenog psihijatrijskog liječenja K. F. S.: 9. lipnja 2014, D..: F32.2
depresivna posttr., te s istom dijagnozom kontrolni pregledi; 7. srpnja 2014, 18. kolovoza 2014.
– „i dalje povišena razina anksioznosti, straha i nelagode u situacijama koje podsjećaju na
traumatsku. Nesanica, košmarni snovi traumatskog sadržaja. Žali se na naglašenu bezvoljnost u
komunikaciji s okolinom te se povlači u sebe"; 15. rujna 2014., 27. listopada 2014., 24.
studenoga 2014., 5. siječnja 2015., 9. veljače 2015., 15. lipnja 2015. - ,,i dalje povišena razina
anksioznosti, depresivnog raspoloženja, nesanica, košmarni snovi"; 13. srpnja 2015. Spec.
nalazi 13. srpnja 2015., 19. kolovoza 2015., 28. rujna 2015., 2. studenoga 2015., 7. prosinca

2015., 11. siječnja 2016., 15. veljače 2016. - potvrđuju postojanje trajnih posljedica na
duševnom planu, koje unatoč ustrajnoj terapiji ne uspijevaju otkloniti postojeće smetnje, a
također u spisu priliježu nalazi od 23. svibnja 2016., 11. srpnja 2016., 12. rujna 2016., 31.
listopada 2016., 19. prosinca 2016., 20. veljače 2017., 24. travnja 2017., 4. rujna 2017., 30.
listopada 2017., 8. siječnja 2018.,

11 Pn-210/16

- da iz psihologijskih testiranja proizlazi: 4. rujna 2014., 8. srpnja 2015. „osjećaj tuge,
bespomoćnosti, umora, iscrpljenosti, smanjeno učešće u socijalnim interakcijama, poteškoće
spavanja, ambivalentnost. Somatizacije prateće na depresivnost. Pažnja, koncentracija s
oscilacijama, intenzitet smetnji i dalje značajno ograničavajući za ukupnu razinu funkcioniranja
individue,

- da zdravstveni karton tužiteljice ne ukazuje na ranije smetnje na psihičkom planu,
- da je prilikom pregleda tužiteljice vještak primijenio mini mental ispit (MMSE
Folsteinov test), u kojem je tužiteljica postigla rezultat od 12 točnih odgovora što upućuje na
izraženije kognitivne smetnje,

- da je psihički status tužiteljice: prisvjetna, orijetirana alopsihički i autopsihički.
Kontakt se uspostavi i s određenim naporom održava i usmjerava, zbog ispada u mnestičkom i
intelektualnom funkcioniranju. Oslabljenih je i vigiliteta i tenaciteta pažnje. Psihomotorno je
sporija, oslabljenih svih dinamizama, fiksirana za svoje tjelesne smetnje. Tijek misli je sporiji,
a u sadržaju ne donosi sumanuta doživljavanja. Verbalno negira sucidalne pulzije, mada po
navodima supruga znala je to ,,spominjati". Slabije kritična u odnosu na svoje smetnje, kod
pregleda slabije surađuje,

- da nalaz neuropsihologa od 18. lipnja 2019., izrađen na traženje vještaka, ukazuje na
sniženje efikasnosti organske naravi, naznačeno po psihoorganskom tipu, potencirano
osobitostima u razini ličnosti-poremećajem depresivnog kruga,

- da je vještak mišljenja da su kod tužiteljice zaostala oštećenja na psihičkom planu u
smislu smetnji pažnje, koncentracije, prisjećanja, padu svih dinamizama uz zabrinutost i
nezadovoljstvo zbog potrebe ulaganja dodatnih napora u svakodnevnom funkcioniranju, a zbog
značajnih poteškoća na tjelesnom planu, koje su posljedica predmetnog ozljeđivanja, a prije
prometne nezgode tužiteljica nije imala nikakvih psihičkih smetnji, nadalje, tužiteljica je nakon
opisane fizičke i psihičke traume doživjela intenzivni strah na razini osjećaja neposredne
životne ugroženosti koji se prema opće prihvaćenim kriterijima može prihvatiti kao adekvatan i
dostatan uzrok tih poremećaja,

- da je vještak zaključio da postoji izravna uzročno-posljedična veza između pretrpljene
traume od 6.prosinca 2013. godine i navedenih smetnji. Kod same prometne nezgode tužiteljica
je doživjela „primarni strah" jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute. Nastavio se potom
sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prvih 7-8 dana , a dijelom je određen i
trpljenjem boli jakog intenziteta 4-5 dana i mjestom ozljeđivanja (glava). Nastavio se strah
srednjeg intenziteta idućih 6 tjedna, a 35 dana je podržavan i trpljenjem boli srednjeg
intenziteta. Strah blagog intenziteta je mogao trpjeti idućih 4-5 mjeseci. Opisane smetnje na
tjelesnom planu su trajne (trajati će cijeli život), fiksirane su i stalno će ograničavati
svakodnevno funkcioniranje (osobno, emocionalno i socijalno) tužiteljice, pa će tužiteljica
morati ulagati svakodnevno dodatne napore u savladavanju opisanih ograničenja. Ove smetnje
su dovele do trajnog poremećaja duševnog integriteta srednje teškog do teškog stupnja, a što
vještak procjenjuje sa 60%-65%. U ovu skupinu spadaju osobe s težim psihičkim smetnjama
koje ozbiljno kompromitiraju njihovo osobno i socijalno funkcioniranje, a više ni psihijatrijska
skrb ne daje rezultate (razvijen psihoorganski sindrom). Kod ovakvih osoba potrebno je
osiguranje različitih oblika podrške i pomoći i na drugim područjima zadovoljavanja njihovih
egzistencijalnih potreba.

Očitujući se na primjedbe tuženika vještaci neurokirurg J. i ortoped L. su
suglasno naveli da je u konkretnom slučaju ukupno umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice
56%. Na taj njihov procijenjeni postak ukupnog uklapanja životnih aktivnosti vještak pulmolog
treba procijeniti da li se postotak umanjenja životnih aktivnosti procijenjen od pulmologa
pridodaje procjeni neurokirurge i ortopeda ili se reducira za određeni postotak.

12 Pn-210/16

Do ukupnog postotka od 56% umanjenja životnih aktivnosti vještaci neurokirurg i
ortoped došli su usuglašavanjem svojih nalaza i mišljenja. Tako je vještak ortoped za posljedicu
nakon traumatskog oštećenja zdjeličnog obruča iskazao postotak od 10%, a vještak neurokirurg
je za posljedicu nakon prijeloma križne kosti kazao da je oštećenje za 4%. Nadležnost je
davanja vještačkog mišljenja za križnu kost i s ortopedske i s neurokirurške strane, s
neurokirurške stoga što je to dio kralježnice. Stoga od procijenjenih ortopedskih 10% treba
odbiti 4% jer se to preklapa. Na račun ozljede živca peroneusa lijevo neurokirurg je cijenio
oštećenje za 6%, dok je istovremeno vještak ortoped za posljedicu nakon traumatskog oštećenja
nožnog zgloba (bimaleralnog prijeloma) cijenio 5%. S obzirom da se radi o istom ekstremitetu
manje procijenjeni postotak od 5%, to je ortopedski, treba prepoloviti. Tako se ukupno
aritmetički zbog s ortopedske strane od 25% umanjuje za 6,5% i ortopedski bi bio 18,5%. S
neurokirurške strane vještak je cijenio oštećenje na račun ozljede pazdušnog živca za 5% i tih
5% treba prepoloviti i pridodati procjeni od 10% za lijevi gornji ekstremitet. Tako bi s
neurokirurške strane aritmetički zbroj od 40% trebalo reducirati za 2,5%, a to bi bilo 37,5%.
Vještaci su istaknuli da je istina da kod tužiteljice postoji veći broj oštećenja temeljem
kojih su iskazali procjenu umanjenja životnih aktivnosti, ali kad se pojedinačno pregledaju
oštećenja po redu oštećenja postoji mogućnost da se napravi šteta ako se ispusti neko od
oštećenja kod tužiteljice, zato su vještaci neurokirurg i ortoped, svaki sa svoje strane, cijenili da
neurokirurško i ortopedsko treba pribrojiti.

U odnosu na razliku oko procijenjene tuđe njege i pomoći, vještaci su naveli da ako dva
vještaka različito procijene potrebu pomoći i njege kod kuće od strane druge osobe onda se te
procjene nikada ne zbrajaju već se uzima u obzir ona procjena koja je povoljnija za tužiteljicu,
s napomenom da su se vještaci ortoped i neurokirurg suglasili oko trajne njege i pomoći u
trajanju od 10 sati tjedno te da je ta pomoć tužiteljici potrebna od 16. siječnja 2014., što je 6
mjeseci od dana otpusta iz KBC-a.

Nadalje, kod tužiteljice je reducirana kretnja za 2/3 od normalne ruke. Lijeva ruka je
prosječno 30% slabija od desne ruke. S obzirom na smanjene kretnje lijevog ramenog zgloba
od 2/3 opsega vještak cijeni da je funkcionalna sposobnost lijeve ruke smanjena za 50%, u
smislu nošenja tereta. Dakle, tužiteljica može nositi teret, ali sa 50% smanjenog kapaciteta.
Operaciju u svrhu smanjivanja funkcionalnog deficita tužiteljici je preporučio
traumatolog te je uputio na ortopediju. Liječnik ortoped, zajedno s tužiteljicom, zaključio je da
ta operacija ne bi dovela do bitnog poboljšanja jer se radi o više komadnom kostolomu glave
nadlaktične kosti u koju se ugrađuje totalna endoproteza ramena. Naime, teško je ugraditi nešto
na ono što se potpuno raspalo. Traumatolozi ne rade takve operacije, takve operacije su
specijalnost ortopeda ili traumatologa koji se bavi operacijama ugradnje umjetnih udova. Stoga
je teško procijeniti da li se nakon takve operacije, ugradnje umjetnog ramena, može očekivati
veći postotak od 50% stanja koje je bilo pri prijemu u bolnici.

Ortoped je naveo da je prilikom pregleda kod tužiteljice šepanje bilo jedva primjetno.
Također je naveo da je teoretski moguće da dođe do oporavka pazdušnog živca. Međutim, kod
tužiteljice nakon 6 mjeseci je utvrđeno nepromijenjeno stanje. Također je naveo da za davanje
mišljenja o trajnoj posljedici nakon ozljede perifernih živaca treba uraditi EMNG pretragu 21
mjesec nakon ozljede i onda se može dati definitivno mišljenje unutar naredna tri mjeseca.
Dakle, 10 mjeseci nije dovoljno, ali u praksi se vrlo rijetko registrira promjena stanja, j.
promjena oštećenja na bolje, ukoliko je nakon preteka od 10 mjeseci ustanovljen stupanj
oštećenja. U sudbeno-medicinskoj praksi vještaci daju mišljenje o tajnoj posljedici oštećenja
živaca iako imaju na uvidu EMNG star npr. 8, 10 ili 12 mjeseci.

Neurokirurg je naveo da je ograničenje pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice u
srednjem do jakom stupnju. Također je naveo da nerijetko degenerativne promjene, ako su
prisutne uz siguran podatak o ozljeđivanju, pridonose ograničenju kretnji. U slučaju višestrukih
prijeloma 1. i 2. kralješka, kao i kondila zatiljne kosti, ne primjenjuje se takvo procjenjivanje

13 Pn-210/16

zato što se degenerativne promjene ispoljavaju najčešće u razinama 5., 6. i 7. vratnog kralješka,
te 3. i 4, a na 1. tj. atlasu, kao i na tzv. zubu 2. kralješka degenerativnih promjena praktički
nema niti u odrasloj dobi. Vještaci neurokirurg i ortoped zajedno su naveli da se stabilizacija
nakon prijeloma 1. i 2. kralješka može očekivati protekom 12 mjeseci od ozljede.

Očitujući se na primjedbe tuženika vještak psihijatar prim. mr. sc. Č. L. naveo
je da u cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju. Vještak je naveo da je nalaz i mišljenje
temelji na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, obradi kliničkog neuropsihologa od 18. lipnja

2019., te svom osobnom pregledu tužiteljice i rezultatima primijenjenog MMSE-a (minimental
test) poznat kao For State test. U procjeni objektivnih sposobnosti tužiteljice ona je postigla
rezultat od 12 točnih odgovora od 30 mogućih, a što upućuje na jako oštećenje. Temeljem toga
kod svoje procjene vještak je došao do zaključka da je kod tužiteljice došlo do srednje teške do
teške povrede duševnog integriteta, a što se odnosi u prvom redu na njenu psihoorgansku
promijenjenost koja je potvrđena i nalazom i osobnim testiranjem. Nadalje, tužiteljica nije
imala strukturalne ozljede mozga, ali za razvoj psihoorganskog sindroma i ne mora ih imati.
Međutim, one su objektivizirane obradom neuropsihologa i vještakovim kliničkim pregledom.
Iz medicinske dokumentacije (zdravstvenog kartona i dokumentacije prije nezgode) nije ostao
dojam da je tužiteljica prije predmetne prometne nezgode imala opisane smetnje. Nakon
prometne nezgode te smetnje su objektivno utvrđene zbog čega vještak smatra da je to dostatan
razlog da psihoorganski sindrom dovede u uzročno-posljedičnu vezu s prometnom nezgodom.
Dijabetes, hipertenzija mogu dovesti do psihoorganskog sindroma, ali kod tužiteljice u
medicinskoj dokumentaciji nisu opisane organske promjene prije prometne nezgode. Također
je vještak naveo da je psihoorganski sindrom puno veća šteta nego sve tjelesne ozljede koje su
utvrđene kod tužiteljice pa je to razlog zašto je njegov procijenjeni postotak veći od postotka
somatske medicine.

Vještak je naveo da se njegov procijenjeni postotak umanjenja životnih aktivnosti trajne
povrede duševnog integriteta kao dijela povrede osobnosti ne pribraja već uklapa u procjenu
vještaka somatske medicine.

Očitujući se na primjedbe tuženika vještak pulmolog doc. dr. sc. I. G. je naveo
da je po osnovu traume prsišta cijenio da se kod tužiteljice radi o trajnom umanjenju opće
životne aktivnosti 5%. Ovo umanjenje aktivnosti izazvano je: prijelom dva rebra, 2. i 4. rebra
lijevog prsišta, s komplikacijom u smislu nakupljanja zraka i tekućine u pleuralnom prostoru.
Po zacjeljenju traume, odnosno po testovima iz veljače 2019., ova trauma nije ostavila trajnog
oštećenja plućne funkcije pa se iskazano umanjenje od 5% odnosi na tegobe koje tužiteljica
trajno ima, a radi se o povremenim bolovima u prsištu koja se javljaju pri vremenskim
promjenama i bolovima lijeve strane prsišta pri rotirajućim pokretima tijela. Uobičajena je
praksa da se u slučaju više tjelesnih ozljeda iskazani postoci umanjenja životne aktivnosti
matematički pribrajaju, ako se radi o trajnim oštećenjima različitih sustava. Kod tužiteljice se u
ovom slučaju radi o trajnom oštećenju respiratornog sustava, lokomotomog sustava,
neurogenog sustava (kralježnica), stoga se ovi postotci iskazanog invaliditeta matematički
pribrajaju. Po tom osnovu iskazani invaliditet od 5% pribraja se iskazanim invaliditetima po
neurokirurgu i ortopedu. Naime, lokomotorni sustav je sustav kosti ruku, nogu, zdjelice i
kralježnice. U taj sustav ne spadaju prsište, odnosno rebra. Iskazana trauma prsišta u
konkretnom slučaju je ostavila posljedice u funkcionalnom umanjenju respiratornog sustava
kako je navedeno.

Vještak je pojasnio da tužiteljica načelno ima trajno oštećenja respiratornog sustava, ali
nema oštećenja plućne ventilacije. Respiratorna ventilacije su samo dio pokazatelja sveukupne
plućne funkcije, a plućna funkcija uključuje i lakoću disanja, disanje bez bolova, disanje pri
pokretanju gornjeg dijela tijela...

14 Pn-210/16

Usmeno saslušani vještaci su uspješno otklonili prigovore tuženika. Sud nalaz i
mišljenje vještaka prihvaća kao logične, uvjerljive, dovoljno obrazložene i izrađene po pravila
struke slijedom čega je na njima temeljio svoju odluku.

Podnesak tuženika od 24. siječnja 2020. ne dovodi u pitanje nalaze i mišljenja vještaka.
Izvješće privatnog detektiva kojim tuženik prigovara nalazima i mišljenjima vještaka je
nepravovremeno podneseno u spis. Naime, izvješće detektiva s fotografijama datira od 19.
rujna 2019., a usmeno vještačenje po vještacima neurokirurgu i ortopedu je provedeno na
ročištu od 30. listopada 2019. Stoga dakle, ako tuženik putem tog izvješća prigovora nalazima i
mišljenjima vještaka onda im je to izvješće trebao predočiti na ročištu od 30. listopada 2019.
radi očitovanja. Za istaknuti je da, sve i kad bi to izvješće detektiva bilo pravovremeno predano
u spis, da opet ne bi dovodilo u pitanje nalaze i mišljenja vještaka. Naime, u izvješću detektiva
se navodi da tužiteljica ne koristi štake. Međutim, iz provedenog vještačenja po vještacima
ortopedu i neurokirurgu proizlazi da tužiteljica blago šepa i ne koristi štake. Nadalje, vještak
ortoped je rekao da je tužiteljičina sposobnost nošenja tereta umanjenja za 50%, ne i da uopće
ne može nositi teret.

Također ni priložena sudska praksa ne dovodi u pitanje objedinjavanje procijenjenog
postotka umanjenja životnih aktivnosti. Naime, vještaci ortoped i neurokirurg su jasno istakli
da je istina da kod tužiteljice postoji veći broj oštećenja temeljem kojih su iskazali procjenu
umanjenja životnih aktivnosti, ali kad se pojedinačno pregledaju oštećenja po redu oštećenja
postoji mogućnost da se napravi šteta ako se ispusti neko od oštećenja kod tužiteljice, zato su
vještaci neurokirurg i ortoped, svaki sa svoje strane, cijenili da neurokirurško i ortopedsko treba
pribrojiti.

Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužitelja, te utvrđenjima do kojih je sud došao
na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed navedeno, sud je nedvojbeno
utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i
duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046.
ZOO-a.

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice (rođ. 1940., nastradala 2013. sa
73 godine starosti), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju
i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,
- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to naprijed
iskazano po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životnih aktivnosti na način kako je to utvrđeno u
navedenom postotku (umanjenje životnih aktivnosti po vještacima neurokirurgu, ortopedu i
pulmologu je 61%, a po psihijatru zbog psihoorganskog sindroma je 60-65%, postotak utvrđen
po vještaku psihologu se ne pribraja procijenjenom postupku vještaka neurokirurga, ortopeda i
pulmologa, već se uklapa u procijenjeni postotak)

- duševnim bolovima zbog naruženosti način kako je to naprijed iskazano po stupnju i vidljivosti te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja i
- privremenom umanjenju životnih aktivnosti prilikom liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica, pretrpljeni strah i
duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti prilikom
liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno
mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na
ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na
isplatu pravične novčane naknade.

15 Pn-210/16

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane
naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju
kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i
duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi
jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud
odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke
bolove, strah, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti
prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne
okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.
Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpjela
tužiteljica utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi

365.000,00 kn (bolovi: 20.000,00 kn, strah: 15.000,00 kn, duševne boli zbog umanjenja
životnih aktivnosti 320.000,00 kn, duševne boli zbog naruženosti 10.00,00 kn). Od tog iznosa
potrebno je odbiti 35% zbog suodgovornosti tužiteljice za nastanak predmetnog štetnog
događaja i štete kao posljedice što iznosi 237.250,00 kn. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom
neimovinske štete osnovan do iznosa od 237.250,00 kn, dok je za više zatraženo u iznosu od

442.750,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan pa ga je sud odbio.

Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva
danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je stabilizacija zdravstvenog stanja
tužiteljice nastupila protekom 12 mjeseci od ozljede dakle, 6. prosinca 2014., dok je odštetni
zahtjev podnesen 11. kolovoza 2015.

Dakle, liječenje je završilo prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga sukladno
citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu
naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (12.
kolovoza 2015.) do isplate.

Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO čl. 1. i
Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu
ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s
tim u vezi.

Vještačenjem po navedenom vještaku ortopedu i neurokirurgu, sud je utvrdio da je
tužiteljici zbog zadobivenih povreda bila nužna tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa. S
obzirom da je kog tužiteljice zaostalo ograničenje kretnje ruke za 2/3, ograničenje saginjanja
trupa prema naprijed za 1/3 opsega i bolovi lijeve strane prsišta pri rotirajućim pokretima tijela,
sud smatra da je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć pri osobnoj higijeni (npr. plikom
kupanja i to pranja leđa i kose, zatim rezanja noktiju na nožnim prstima…), prilikom odijevanja
i svlačenja, obuvanja. Pomoć oko kupnje namirnica, peglanja i pripremanja hrane je pomoć u
kući, a ne tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa.

Tužiteljica je u spis dostavila potvrdu C. za socijalnu skrb S. klasa: 550-01/19-
02/539 od 13. prosinca 2019. iz koje je razvidno da tužiteljica nije evidentirana u evidenciji
C. za socijalnu skrb S. kao korisnik sustava socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj
skrbi. Time je tužiteljica otklonila prigovore tuženika da joj ne pri pripadala naknada tuđe njege
i pomoći.

16 Pn-210/16

Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju
tužiteljica nije predložila dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu platila trećoj osobi
te time imala novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog
novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljici priznaje pravo na pomoć i njegu
koju su joj pružile treće osobe – članovi obitelji. Dakle, nenovčanu imovinsku štetu.
Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema
cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog
događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je
šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U
protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.
Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja.
Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 21. ZOO
može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne
može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom
(broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata).

Naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu
odredbe čl. 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni stav zauzima
Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-1428/93 od 12. listopada

1994.g., odluka objavljena u Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 705 i
na internet stranici www.vsrh.hr).

Nadalje, pravni stav da se visina imovinske štete na ime troškova tuđe njege i pomoći
određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kad tužitelj nije predložio dokaze na
okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi zauzima i dosadašnja sudska
praksa (Jednak pravni stav zauzima Ž. sud u S. G.-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i
Vs, Rev-747/00 od 26. studenog 2003.g.; odluka objavljena na internet stranici www.vsrh.hr i u
Ivica Crnić, Zatezne kamate u slučaju naknade štete i iz odnosa osiguranja, Zagreb,
Organizator, 2008, str. 14).

Prema pravnom shvaćanju (objavljenom u Izboru 94/184) prihvaćenog na sjednici
Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II/92) održanoj 15. lipnja

1992. kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu pomoć i njegu uzima se i neto
zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti
takvu uslugu. Za slučaj da takva osoba ne postoji, prepušteno je sudu da ovisno o visini
naknade odluči prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. (Ivica Crnić,
Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 537.). Jedak pravni stav zauzet je i u Vs, Rev-
1318/02 od 15. listopada 2002.g., odluka internet stranici www.vsrh.hr

Dakle, prema pravnom shvaćanju sjednice Građansko-privrednog odjela Vrhovnog
suda RH za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi neto cijenu sata rada
osobe koja bi kroz utuženo razdoblje na području Splita, bila sposobna pružiti tužitelju
konkretnu vrstu pomoći. Pružanje nemedicinske pomoći kakvu je tužitelj trebao bitno je slično
uslugama kućne pomoćnice što znači da treba pribaviti podatke o neto cijeni rada takve osobe.
Istina, nema zapreke da se takvi podaci pribave i od ustanova koje takvu vrstu pomoći pružaju
trećima, međutim, u tom slučaju je potrebno razlučiti neto zaradu osobe koja pomoć pruža (jer
je to visina štete na koju tužitelj ima pravo) od ostalih elemenata koji sudjeluju u formiranju
cijene usluge koju ustanova naplaćuje od korisnika (zarada i troškovi ustanove), a za koje nema
osnove priznati ih oštećeniju koji uslugu nije koristio. Ovakav pravni stav zauzima i Županijski
sud u Splitu u odluci Gžx-1356/10 od 17. kolovoza 2012.

Tužiteljica nije dostavila u spis podatak o prosječnoj mjesečnoj neto zaradi osobe koja u
domu L. ili D. zdravlja S. pruža usluge tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa, niti
je predložila da sud pribavi taj podatak, a što je bio dužna sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219.
st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a

17 Pn-210/16

Sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju cijena jednog
sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa (neto zarada osobe koja pomoć pruža, jer je to
visina štete na koju tužiteljica ima pravo) iznosi 25,00 kn. Naime, cijena jednog sata tuđe njege
i pomoći nemedicinskog tipa zasigurno nije manja od 25,00 kn, a višu cijenu tužiteljica nije
dokazala, što je dužna sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP.
Tužiteljici je bilo potrebno ukupno 3680 sati tuđe njege i pomoći na način kako je to
naprijed utvrđeno. Naime, vještaci neurokirurg i ortoped su naveli da se u pogledu procjene
tuđe njege i pomoći uzima u obzir procjena koja je povoljnija za tužiteljicu. Stoga je u obzir
uzeta procjena vještaka Jurinovića u pogledu tuđe njege i pomoći od izlaska iz bolnice do 16.
siječnja 2014. U tom periodu tužiteljici je bilo potrebno 540 sati tuđe njege i pomoći (90 dana 4
sata dnevno i još 90 dana 3 sata dnevno). Nakon toga, kako su vještaci suglasno naveli, od 16.
siječnja 2014. pa nadalje tužiteljici je potrebno 10 sati tuđe njege i pomoći tjedno. Od 16.
siječnja 2014. do zaključenja glavne rasprave 28. siječnja 2020. prošlo je 314 tjedana koji
pomnoženi sa 10 sati daju 3140 sati tuđe njege i pomoći. Zbroj 3140 sati nakon 16. siječnja

2014. i 540 sati prije 16. siječanja 2014. iznosi ukupno 3680 sati tuđe njege i pomoći.
Stoga je sud, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 223. ZPP-a,
dosudio tužiteljici, na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 92.000,00 kn (3680 sati x 25
kn/h = 92.000,00 kn). Od tog iznosa potrebno je odbiti 35% suodgovornosti tužiteljice što
iznosi 59.800,00 kn. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe njege i
pomoći osnovan do iznosa od 59,800,00 kn zbog čega je sud na ime naknade tuđe njege i
pomoći dosudio iznos od 59.800,00 kn, a odbio za iznos od 47.200,00 kn.

Odredbom čl. 12. st .1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine
115/05, 36/09, 75/09, 76/13), dalje: ZOOUP, kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je
da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u
slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva
oštećenoj osobi dostaviti: a) obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za
naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno b) utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za
naknadu štete ili visina štete sporni.

Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade
štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i
na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Odredbe čl. 12. ZOOUP su lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1101. i čl. 29. st. 1.
ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu na sjednici
građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak tuđe njege i pomoći predstavlja
nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu
na odredbu čl. 1101. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog
zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne
kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja
odštetnog zahtjeva do isplate, kako je tužiteljica to i zatražila. Stopa zateznih kamata određena
je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne
novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. i IV. izreke presude.

18 Pn-210/16

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 3. ZPP i 155. ZPP i
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14,
118/14).

Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,
vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, što proizlazi iz Zakona o
izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne Novine 70/19), koji se u pogledu odredbi o trošku
primjenjuje na postupke u tijeku.

Tužiteljica je u postupku uspjela sa 51,37% (65% u osnovu i 37,74% u visini). Dakle,
tužiteljica je uspjela s cca 50% svog zahtjeva zbog čega je sud odlučio da svaka stranka snosi
svoj parnični trošak, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Trošak vještačenja od 13.455,54 kn trebalo je tužitelju priznati u cijelosti, neovisno o
razmjeru postignutog uspjeha, jer je taj trošak bio nužan za vođenje parnice sukladno odredbi
čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja
do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa
zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
(Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. izreke presude.

U Splitu 12. svibnja 2020.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka
pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA pun tužitelja,
pun tuženika,
u spis