Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
- - Poslovni broj: 8 UsImio-63/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužiteljica pod 1 C. M. iz N. S., i pod 2 C. O. iz N. S., , R. S., zastupane po skrbnici tužiteljici pod 1 C.i M., a kojima je punomoćnik za prijem pismena u R. H. M. T., odvjetnica u Z., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi isplate neisplaćenih mirovinskih primanja, odlučujući izvan rasprave, 12. svibnja 2020. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1 C. M. kojim se traži poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II140-03/18-01/ 03194354187, URBROJ: 341-99-05/3-18-7610 od 20. ožujka 2019. godine.
r i j e š i o j e
Tužba tužiteljice pod 2 C. O. se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljice su dana …. godine Upravnom sudu u Z.dostavile tužbu kojom su zatražile poništenje rješenja, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II140-03/18-01/03194354187, URBROJ: 341-99-05/3-18-7610 od 20. ožujka 2019. godine, koja je kod navedenog suda zavedena pod poslovnim brojem …, a radi isplate neisplaćenih mirovinskih primanja. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.
Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: … Su-… od …. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Z., predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana …. godine.
U tužbi tužiteljice u bitnom navode: da su kao dvije osobe …. godine preporučenom pošiljkom iz B. uputile žalbu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba Z., protiv njihovog rješenja KLASA: …, Urbroj:… od .. godine; da je osporenim rješenjem tuženik odlučio samo o žalbi C. M. a da uopće nije odlučivao o žalbi C. O., izjavljenoj preko skrbnika, što nije samo formalni nedostatak već povreda članka 32. i 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP-a); da se u prvostupanjskom rješenju od 03. listopada 2018. godine kao osnova odbijanja zahtjeva navodi članak 5. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja („Narodne novine“, broj: 53/91) , a nakon što je žalbom osporena primjena istog zakona da se tuženik pozvao na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN br. 153/13 do 115/18); da je njihovom ocu C. S. prekinuta isplata mirovine dana ... godine zbog ratnih okolnosti a da je rat u R. H. završen potpisivanjem i implementacijom Dejtonskog sporazuma 14.12.1995. i Erdutskog sporazuma 12.11.1995. godine čija implementacija je završena dana 15. siječnja 1998. godine, a da je njihov otac umro ... godine kada su još trajale ratne okolnosti i da nije mogao podnijeti zahtjev za isplatu neisplaćenih mirovina; da se u rješenju ne navodi članak kojim je propisana obveza korisnika mirovine da podnese zahtjev za isplatu neisplaćenih mirovine; da je neosnovan stav tuženika da neisplaćeni obroci mirovine nisu dospjeli zato što pok. C. S. nije podnio zahtjev za isplatu istih, jer je način isplate i dospjelost mjesečnih obroka mirovina utvrđen člankom 95. stavak 1. Zakon o mirovinskom osiguranju (NN br. 153/13. do 115/18); da je točno da je C. S. vršena isplata akontacija mirovine u navedenom razdoblju od Fonda PIO R. S., D. B., ali da je iznos iste manji od iznosa mirovine u R. H.; da su tužiteljice tražile isplatu obustavljenog iznosa mirovine i potvrdu o visini neisplaćenih mirovine C. S. u razdoblju od … do ... godine. Predložile su da se poništi osporeno rješenje i da sud sam meritorno riješi stvar ili da tuženiku naloži da donese novo rješenje sukladno Zakonu.
Tužiteljice su dana …. godine Upravnom sudu u Z. dostavile Dopunu tužbe kojim su dopunile stav br. 3. tužbe na način kako je navedeno u dopuni.
Rješenjem Upravnog suda u Z. od ... godine pozvane su tužiteljice da isprave tužbu obzirom da C. O. nije bila stranka u upravnom sporu, nakon čega su tužiteljice sudu dostavile odvojene podneske zaprimljene kod suda dana …. godine u prilogu kojih podnesaka su bile pojedinačne tužbe navedenih tužiteljica, sadržajno identične ranije dostavljenoj jedinstvenoj tužbi tužiteljica.
Prema stanju spisa proizlazi da kod Upravnog suda u Z., označeni predmet posl. broj: …, nije razdvojen i da se su se po navedenim odvojenim tužbama formirali posebni spisi.
U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužbenim zahtjev nije osnovan i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima; da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja; da tužiteljice u tužbi navode da se osporenim rješenjem odlučivalo samo o žalbi M. C., a da se nije odlučivalo o žalbi O. C., što predstavlja povredu članka 32. i 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09, dalje: ZUP-a); da navedeni propust tuženika što u rješenju nije naveo sestru Olgicu nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer je sestra O. imala skrbnika, sestru M.; da nakon uvida u spise predmeta i prema stanju predmeta i utvrđenim činjenicama te odredaba tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 120/16,), ocjenjuje da je pravilno odlučeno o zahtjevu tužiteljica od …. godine, kojim su tužiteljice tražile isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovina iza oca pok. S. za razdoblje od ... do ... godine, te da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja; da se u ovoj upravnoj stvari radi o zahtjevu tužiteljica za isplatu dospjelih a neisplaćenih mirovina, a da je prema članku 4. stavak 1. ZOMO-a propisano da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna, materijalna prava, te se ne mogu prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti, osim dospjelih novčanih primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika; da otac tužiteljica nije za života podnio zahtjev za isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovina što predstavlja osnovni uvjet da bi se uopće radilo o dospjelim, a neisplaćenim mirovinama; da je u predmetnom razdoblju prema potvrdi Republičkog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, D. B. ... godine otac tužiteljica primao akontaciju mirovine prema Uredbi Vlade R. S.. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
Osporenim rješenjem tuženika od 20. ožujka 2019. godine odbijena je žalba tužiteljice C. M. podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: ., URBROJ: . od …. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev C. M. da joj se isplate neisplaćena mirovinska primanja.
Kako se u predmetnom upravnoj stvari radilo o primjeni propisa nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.
U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje Središnje službe od 20. ožujka 2019. godine, Dopuna tužbe od …. godine, rješenje Upravnog suda u Z., od … godine podnesci tužiteljica od ... godine sa prilogom (posebnim-odvojenim tužbama svake od navedenih tužiteljica), odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužiteljica za priznavanje prava na isplatu mirovine za razdoblje od ... do ... godine, prema zahtjevu od ... godine.
Iz sadržaja spisa upravnog tijela proizlazi: da su dana ... godine tužiteljice Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z. podnijele zahtjev za isplatu neisplaćenih mirovinskih primanja, kao nasljednice pok. oca C. S. kojim su zatražile da im se izda potvrda o iznosu neisplaćenih mirovinskih primanja C. S. za razdoblje od ... do ... godine i da im se za navedeno razdoblje isplate neisplaćeni iznosi mirovinskih primanja, kao nasljednicama iza oca.
Nadalje proizlazi da su tužiteljice zbog ne postupanja po njihovom zahtjevu, dana ... godine putem prvostupanjskog tijela podnijele žalbu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koja je odbijena rješenjem od ... godine, a da su nakon toga tužiteljice tužbom kod Upravnog suda u Z. dana … godine pokrenule upravni spor protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, radi ne postupanja-„šutnje uprave“, koja je zavedena kod suda pod poslovnim brojem …, koji spor je obustavljen rješenjem istog suda od ... godine, obzirom da je Područna služba u Z. dana .... godine donijela rješenje u vezi podnijetog zahtjeva.
Prema članku 4. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“. broj:157/13,151/14,3315,93/15,120/16,18/18, 62/18. i 115/18, dalje: ZOMO-a) prava iz mirovinskog osiguranja su neotuđiva osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednike pripadaju R. H., odnosno državnom proračunu. Stavkom 2. istoga članka propisano je da prava iz mirovinskog osiguranja ne mogu zastarjeti, osim dospjelih a neisplaćenih mirovina i drugih novčanih davanja u slučajevima određenim zakonom.
Nesporno je da je rješenjem Područne službe u Z. od ... godine C. S. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od ... godine a da je navedena mirovina isplaćivana do ... godine kada je prekinuta isplata mirovine.
Isplata mirovina prekinuta zbog ratnih okolnosti na okupiranim dijelovima R. H., zbog obustave platnog prometa, nemogućnosti provjere adrese i boravišta, utvrđivanja činjenice da li je korisnik mirovine živ, da li je primao mirovinu od paradržavnih tijela ili se zaposlio.
Kako je isplata mirovine korisniku C. S. prekinuta, nakon prekida isplate, mirovina se ne obračunava, pa samim time ne dospijeva na isplatu.
Korisnik mirovine C. S. nije za vrijeme života zatražio nastavak isplate svoje mirovine, dostavio dokaz da je živ te adresu ili račun na koji mu se može vršiti isplata mirovine, što je mogao.
Kako je prekinuta isplata mirovine, obračun mirovine nije se ni vršio, niti su mjesečni iznosi mirovina za navedeno razdoblje dospjeli, pa sukladno članku 4. stavak 1. ZOMO-a tužiteljica C. M. ne može naslijediti navedena mirovinska primanja, tj. tražiti da joj se kao nasljednici korisnika mirovine isplate neisplaćeni mirovinski iznosi, niti joj se može isplatiti neisplaćena mirovina, jer sukladno istoj odredbi naslijediti se mogu samo mirovinska primanja koja su dospjela.
Tužiteljica C. O. nije bila stranka u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, obzirom da ista nije označena kao stranka u prvostupanjskom rješenju Područne službe u . od ... godine, niti u rješenju tuženika, KLASA: UP/II140-03/18-01/03194354187, URBROJ: 341-99-05/3-18-7610 od 20. ožujka 2019. godine.
Činjenica da je tužiteljica C. O. zajedno sa sestrom-tužiteljicom C. M.koja joj je zakonski skrbnik, podnijela zahtjev, te da je putem skrbnice pokrenula upravni spor zbog ne postupanja po zahtjevu – „šutnje uprave“, nije od utjecaja.
Naime tužiteljica C. O. putem skrbnice je mogla podnijeti žalbu protiv rješenja Upravnog suda u Z., poslovni broj: … od … godine, kojim je obustavljen upravni spor uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo postupilo po zahtjevu tužiteljica i da je donijelo rješenje, KLASA: …, URBROJ: … od .... godine, budući da je navedenim rješenjem odlučeno samo o zahtjevu tužiteljice C. M., a ne i o njezinom zahtjevu.
Isto tako je mogla tražiti od tuženika da odluči o njezinoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a i pokrenuti upravni spor zbog ne odlučivanja po žalbi.
Člankom 30. točka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10,143/12,152/14 i 29/17 dalje: ZUS-a), je propisano da će sud rješenjem tužbu odbaciti, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužiteljice.
Obzirom da u osporenom rješenju tuženika KLASA: UP/II140-03/18-01/ 03194354187, URBROJ: 341-99-05/3-18-7610 od 20. ožujka 2019. godine tužiteljica C. O. nije stranka, jer istim rješenjem nije odlučeno i o njezinoj žalbi (kao što nije bila ni u prvostupanjskom rješenju odlučeno o njezinom zahtjevu), sukladno odredbi članka 30. točka 2. ZUS-a ista ne može tužbom pokrenuti upravni spor i tražiti poništenje rješenja tuženika od 20. ožujka 2019. godine u kojem nije stranka.
Shodno navedenom tužba tužiteljice C. O.je odbačena.
Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženiku u odnosu na tužiteljicu C. M.je pravilno i zakonito.
Tužbeni navodi nisu osnovani odnosno nisu od utjecaja iz naprijed navedenih razloga.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17 dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice C. M. kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.
U Splitu 12. svibnja 2020. godine
S U D A C
Studenko Vuleta, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- tužiteljicama putem opunomoćenika za prijem pismena u RH, M. T., Z., uz Obavijest ovog suda broj: …Su-… od …. godine,
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3, uz Obavijest ovog suda broj: … Su-… od ... godine,
- u spis.
Kalendar 30 dana
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.