- 1 -              Rev 3037/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3037/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K., OIB: ..., iz M., kojeg zastupa punomoćnik G. C., odvjetnik u R., protiv tuženika S. R., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. M. B. j.t.d., u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6571/14-2 od 7. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-705/13-30 od 4. srpnja 2014., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

1.       Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

2.    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.138.000,00 kn, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn, dok je u st. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji tuženik ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima datim u postupku. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident ukazuje u reviziji. Naime, drugostupanjska presuda obzirom da se podnosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude može postojati jedino slijedom odluke prvostupanjskog suda i s njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje je tuženik isticao tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda.

 

Kod utvrđivanja relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Pritom valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), pa postupanje prema toj ovlasti time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, nižestupanjski sud nije učinio povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze stranaka i drugu dokumentaciju koja je priložena u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

Međutim, revizijskim prigovorima tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, zapravo se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome, i ostali navodi revidenta kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.138.000,00 kn na temelju Ugovora o zajmu od 9. siječnja 2008.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik kao fizička osoba potpisom predmetnih Ugovora preuzeo ispunjenje obveza vraćanja zajma uplaćenog na račun trgovačkog društva R. s. d.o.o. Z., legitimirajući se potpisom Ugovora o zajmu od 9. siječnja 2008. kao glavni dužnik za vraćanje pozajmljenog iznosa u svrhu kreditiranja trgovačkog društva R. s. d.o.o. Z., tužitelju kao zajmodavcu, stupajući time u sudužnički odnos uz R. s. d.o.o. prema tužitelju, te je tuženik i kao fizička osoba obveznik vraćanja zajma u utuženoj visini, uzimajući u obzir da u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka 1. veljače 2013. tužitelj nije mogao pokrenuti ovršni postupak protiv trgovačkog društva R. s. d.o.o., kao izdavatelja zadužnice, jer je ta pravna osoba brisana iz sudskog registra 19. listopada 2010. te je prestala postojati, slijedom čega je primjenom odredaba čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) naloženo tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos.

 

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6571/14-2 od 7. srpnja 2015., glede navoda revizije upućuje se stranka na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

Stoga je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, kao u st. I. izreke, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP, st. II. izreke).

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.