1

Poslovni broj Gž R-420/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-420/2018-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz G., OIB: …zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva M.-L.-B.-T. iz Z., protiv tuženika F. agencija, Z., OIB: …zastupanog po punomoćnici S. P., zaposlenici, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  120 P-7447/16-27 od 13. srpnja 2018., dana 12. svibnja 2020.

 

 

         p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  120 P-7447/16-27 od 13. srpnja 2018. potvrđuje.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

             

          Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od tuženika isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 29.534,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu tuženik nadoknadi parnični trošak s kamatama, pobliže navedeno izrekom citirane presude.

              Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem citirane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 29.534,66 kn s osnove imovinske štete, a koju da trpi neisplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u iznosu bruto plaće od 65.060,60 kn, dosuđene pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009.

 

Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da mu je točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pr.4543/08 od 29. svibnja 2009., koja presuda je postala pravomoćna i ovršna 4. travnja 2013., protiv tuženika Republike Hrvatske dosuđena razlika bruto plaće u iznosu od 65.060,60 kn s kamatama na pojedine mjesečne iznose razlike plaće do isplate; tužitelj da je od Porezne uprave pribavio obračun poreza i doprinosa iz njegove bruto plaće te je potom Financijskoj agenciji (dalje Fina) tj. tuženiku postavio zahtjev za izravnu naplatu sukladno citiranoj presudi, a tuženik je 24. listopada 2013. izvršio plaćanje dijela iznosa koji tužitelju temeljem ovršnog naslova pripada nakon plaćanja prireza, poreza i doprinosa koji se plaćaju iz bruto plaće radnika. Sukladno obračunu Porezne uprave tužitelj da je na ime predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada naplaćenog po sudskoj presudi u ovršnom postupku bio dužan platiti iznos od 18.905,70 kn. Prema važećim poreznim propisima predujam poreza i prireza da se obustavlja i uplaćuje u Državni proračun istodobno sa isplatom plaće, a obvezniku plaćanja poreza i prireza ne obračunavaju se i ne naplaćuju zatezne kamate tekuće od dospijeća bruto plaće. Dakle, predujam poreza i prireza na dohodak od samostalnog rada da dospijeva na naplatu tek u trenutku isplate plaće, a ne u trenutku dospijeća plaće. Unatoč tome, tuženik da je prilikom obustave tužiteljevih poreza i prireza tužitelju obračunao i ustegnuo i zateznu kamatu na iznos poreza i prireza tekuću od dospijeća tužiteljeve bruto plaće pa sve do dana isplate plaće, pa je tako umjesto iznosa od 18.905,70 kn, koliko je na ime predujma poreza i prireza tužitelj bio dužan platiti sukladno obračunu Porezne uprave Fina tužitelju iz njegove plaće ustegnula iznos od čak 48.440,36 kn, odnosno neosnovano ustegnula iznos od 29.534,66 kn (48.440,36 kn - 18.905,70 kn ) za koji iznos da je oštetila tužitelja, iz kojih razloga tužitelj potražuje isplatu iznosa od 29.534,66 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2013.

Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje:

-da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-4543/08-31 od 29. svibnja 2009., u tom predmetu tuženiku Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti tužitelju Nevenu Brozoviću razliku osnovne bruto plaće po osnovi uvećanja plaća od 0,5% za svaku navršenu godinu dana radnog staža ukupan iznos od 11.434,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate;

-da iz obračuna Porezne uprave za tužitelja, i to pregled računa i brojčanih oznaka vrste prihoda za uplatu poreza i doprinosa naplaćenih po sudskoj presudi u ovršnom postupku (list 37 spisa) iznos od 5.235,77 kn, iznos od 4.493,20 kn i iznos 424,36 kn potrebno je uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske  solidarnosti, I. stup; kamate na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, I stup; doprinos za osnovno zdravstveno osiguranje po sudskoj presudi; kamate na doprinos za osnovno zdravstveno osiguranje po sudskoj presudi; doprinos za zapošljavanje po sudskoj presudi, kamate na doprinos za zapošljavanje po sudskoj presudi, nadalje iznos od 3.158,38 kn na uplatni račun doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi rada, II stup, po sudskoj presudi te kamate na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi rada, II stup, naplaćen po sudskoj presudi u ovršnom postupku. Nadalje, iznos od 18.905,70 kn na uplatni račun Grada V. G. na ime predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada naplaćen po sudskoj presudi u ovršnom postupku. Neto plaća za isplatu s osnova glavnice da iznosi 32.843,24 kn.

Iz navoda stranaka i provedenih dokaza sud utvrđuje da je Fina ustegnula iznos bruto plaće od poslodavca Republike Hrvatske, da je poslodavac obveznik isplate predujma poreza na dohodak i prireza kao i da je Fina obračunala zatezne kamate držeći se predmetne presude iako same zatezne kamate na ime predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada nisu određene u obračunu Porezne uprave za tužitelja (list 37 spisa).

Slijedom izloženog, pozivom na odredbu iz čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15), kojom je propisano  da obveza uplate predujma poreza i prireza na dohodak dospijeva tek prilikom isplate plaće, te imajući u vidu da je iz obračuna Porezne uprave za tužitelja vidljivo da predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada pripada gradu V. G., time i eventualne kamate na predujam poreza i prireza, sud prihvaća osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Dodatno utvrđuje da je ovršenik Republika Hrvatska, kao poslodavac, obveznik uplate poreza i prireza iz plaće ovrhovoditelja kao radnika te da zatezne kamate na porez i prirez, prema zakonima i propisima Republike Hrvatske, radnik nikada ne bi niti primio, te stoga iste nije ni ovlašten tražiti.

Isto tako, utvrđuje da je čl. 217. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 dalje OZ) propisan postupak provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu te je st. 5. istog članka propisano da ovrhovoditelj može zatražiti izravnu naplatu ukupno dosuđenog iznosa od Agencije te je uz potvrdu o ovršnosti dužan dostaviti  potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa u skladu s važećim propisima. Sukladno st. 6. ovog članka po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz stavka 5. ovoga članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu.

Stoga, imajući u vidu da je Fina postupila sukladno obračunu Porezne uprave i prema čl. 217. OZ-a kao i ostalim pozitivnim propisima, sud je utvrdio da u postupanju Fina-e nema štetne radnje, a time nema niti štete.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

Prvenstveno je za istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno prihvatio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari, polazeći od činjenice da je poslodavac obveznik uplate poreza na na dohodak i prireza poreza na dohodak, s time da isto ne bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi.

Nadalje, polazeći od odredbe čl. 89. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 37/04 -pročišćeni tekst), koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bile koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, odredbu čl. 90. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, da se plaća isplaćuje u novcu, u razdobljima koja ne smiju biti duža od mjesec dana, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno, plaća se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15-tog u narednom mjesecu, te da je plaća u smislu toga Zakona plaća u bruto iznosu, kao i odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak, prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, proizlazi da plaća koju poslodavac isplaćuje radniku, što podrazumijeva i dodatak na plaću, obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza ploslodavca nije dospjela.

Cijeneći pri tome i da je zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi sankcija zbog zakašanjena u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela, a da u konkretnoj situaciji takva obveza poslodavca kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću radniku dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, pravilno je i utvrđenje suda prvog stupnja da ne samo što radnik, ovdje tužitelj nije ovlašten istu tražiti, već predmetna kamata nije ni dospjela, odnosno poslodavac nije ni došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelj ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja.

Pravilno je utvrđeno i da je sukladno odredbi čl. 217. OZ-a tuženik proveo postupak propisan tom zakonskom odredbom, kao i u primjeni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10 i 112/12) postupajući u skladu s osnovom za plaćanje i obračunu Porezne uprave.

Navedeni pravni stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-354/2018-2 od 5. studenoga 2019.

Stoga žalbeni navodi o suprotnom nisu osnovani.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da u istom nije uspio.

 

 

U Rijeci,  12. svibnja 2020.

 

 

Sutkinja

           Dubravka Butković Brljačić

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinskom građanskom sudu

U Zagrebu

 

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.