- 1 -              Rev 3022/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3022/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. t. d.d. Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i vraćanju na posao, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-487/2018-2 od 5. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1021/16-23 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom utvrđena nedopuštenom i nezakonitom odluka o otkazu ugovora o radu broj: ... od 31. ožujka 2016. te da ne proizvodi pravne učinke, naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad na obavljanje poslova ugovorenih određenim ugovorom o radu, te je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019) podnio tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Protivno revizijskim navodima, nižestupanjski su sudovi dali jasno i neproturječno obrazloženje u pogledu propusta pri provođenju savjetovanja, kako onoga u postupku kolektivnog viška, tako i onoga u pogledu otkazivanja konkretnog ugovora o radu.

 

Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, ima jasne i neproturječne razloge i o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Tako ovaj sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju se poziva revident.

 

Predmet spora ovoga postupka je utvrđenje nezakonitom odluke o redovnom otkazu ugovora o radu broj: ... od 31. ožujka 2016., te vraćanje na posao tužitelja na obavljanje poslova ugovorenih ugovorom o radu broj ... od 1. srpnja 2015.

 

Činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova bitna za ovu, revizijsku fazu postupka su sljedeća:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Višeg specijalista za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete, u Odsjeku za upravljanje izgradnjom i osiguranje kvalitete, Odjelu za upravljanje izgradnjom pristupnih mreža i investicijama, Sektoru za razvoj sustava mreže i usluga, temeljem Ugovora o radu od 1. srpnja 2015. broja ... (dalje: Ugovor o radu),

 

- da je poslodavac otkazao Ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2016., broja ... (dalje: Odluka o otkazu Ugovora o radu),

 

- da je tužitelj prema otkazanom ugovoru o radu bio zaposlen u Odsjeku za upravljanje izgradnjom i osiguranje kvalitete, dok se prema ugovoru o radu kojeg je sklopio s tuženikom 29. ožujka 2015. zaposlio na radnom mjestu višeg specijaliste za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete u Odsjeku za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete,

 

- da tuženik u ovom postupku nije dostavio dokumentaciju ni predložio izvođenje dokaza iz kojih bi proizlazilo da je nakon donošenja Pravilnika o organizaciji H.T. d.d. i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta H.T. d.d. objavljenih u službenom Glasniku H.T. d.d. 23. travnja 2014., do sklapanja otkazanog ugovora o radu izvršena organizacijska promjena na način da je ukinut Odsjek za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete, a ustrojen Odsjek za upravljanje izgradnjom i osiguranje kvalitete (za rad u kojem je, potonjem, tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o radu),

 

- da Pravilnik o organizaciji H.T. d.d. i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta H.T. d.d. koji više ne predviđaju radno mjesto višeg specijaliste za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete niti Odsjek za upravljanje izgradnjom i osiguranje kvalitete objavljeni u Glasniku H.T. d.d. 23. travnja 2016., a stupaju na snagu osmog dana od objave u službenom glasilu H.T. d.d., ne mogu biti relevantni za ocjenu dopuštenosti Odluke o otkazu Ugora o radu u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da su doneseni i stupili na snagu nakon otkaza tužitelju i nakon donošenja Odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u H.T. d.d. kojom je utvrđen i višak od jednog izvršitelja na radnom mjestu tužitelja,

 

- da se u vrijeme otkazivanja ugovora o radu ili prije toga tužitelju, nisu dogodile organizacijske promjene u organizacijskoj jedinici u kojoj je radio tužitelj koje bi dovele do smanjenja obima posla, odnosno da u segmentu poslova koje je obavljao tužitelj uvođenje novih softverskih aplikacija nije dovelo do smanjenja obima posla,

 

- da se u predmetnoj odluci o otkazu kao razlog za prestankom potrebe poslodavca za radom jednog izvršitelja na radnom mjestu tužitelja navodi činjenica da je izdvajanjem poslova izgradnje izvan H. T. d.d. od 2014. smanjena potreba za pripremom realizacije izgradnje pristupne mreže, što dovodi do prestankom potrebe za obavljanjem poslova od strane jednog izvršitelja u okviru radnog mjesta višeg specijaliste za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete,

 

- da je međutim, tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu nakon što je došlo do izdvajanja poslova izgradnje iz H.T. d.d., pa stoga navedeni razlog izdvajanja poslova izgradnje izvan H.T.-a d.d. tijekom 2014. ne može biti razlogom za utvrđenje da je nastao višak od jednog izvršitelja na radnom mjestu tužitelja,

 

- da zbog navedenog u prethodne tri alineje tuženik u postupku nije dokazao da je imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1 Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje ZR),

 

- da je prije predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu tuženik donio Odluku o rješavanju kolektivnog viška radnika u 2016., te da je u istoj utvrdio višak od više od 200 radnika, odnosno radnih mjesta, sa viškom jednog izvršitelja na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen tužitelj, na kojem je do tada bilo zaposleno 11 izvršitelja,

 

- da je tuženik radničko vijeće izvijestio o kriterijima koje će primijeniti, ali u postupku savjetovanja o Odluci o rješavanju kolektivnog viška u 2016. godini niti u postupku savjetovanja s Radničkim vijećem povodom donošenja individualnih odluka o otkazu, unatoč zahtjevu Radničkog vijeća, nije dostavio bodove u odnosu na radnike na usporedivim radnim mjestima, kao ni procjenu učinka za 2015., a što je bio dodatni kriterij, niti je dostavio podatke o broju izvršitelja na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen tužitelj u trenutku kad je utvrđen višak zaposlenika na radnom mjestu višeg specijalista za nadzor izgradnje i osiguranje kvalitete prema Odluci tuženika o rješavanju kolektivnog viška u 2016.,

 

- da je Radničko vijeće zaprimilo nacrt odluke o otkazu za pojedinačne radnike, pa tako i za tužitelja te da se usprotivilo predloženim otkazima, pa i tužiteljevom iz razloga što poslodavac nije dostavio kriterije na temelju kojih je baš tužitelj utvrđen kao višak između više izvršitelja na istom radnom mjestu,

 

- da, obzirom da poslodavac bodove koje su radnici ostvarili na temelju kriterija koje je poslodavac primijenio nije dostavio niti u postupku savjetovanja povodom Odluke o rješavanju kolektivnog viška u 2016., niti kasnije u postupku savjetovanja povodom donošenja individualnih odluka o otkazu, predmetna Odluka o otkazu Ugovora o radu je ništetna (čl. 150. st. 12. ZR-a),

 

- da to što je tužitelju bila poznata njegova procjena učinka u konkretnom slučaju ne oslobađa poslodavca obveze da dostavi procjenu učinka za radnika kojem namjerava otkazati ugovor o radu i usporedivih radnika na istom radnom mjestu u postupku savjetovanja s radničkim vijećem, a kako bi se radničko vijeće na kvalitetan način moglo očitovati o namjeri poslodavca, koja je predmet savjetovanja,

 

- da ni tužitelju ni bilo kojem drugom radniku tuženik u trenutku otkaza nije nudio drugo radno mjesto, iako je prema važećem Kolektivnom ugovoru imao obvezu ponuditi radniku drugo odgovarajuće radno mjesto ako je bio utvrđen kao višak na dotadašnjem radnom mjestu, a niti je razmatrao mogućnost da zaposli tužitelja na nekom poslu za kojim ima potrebu, pa je i zbog navedenog predmetna Odluka o otkazu Ugovora o radu nedopuštena,

 

- da je primjenjivim Kolektivnim ugovorom H.T. d.d., u članku 79. st. 1., određeno da će u slučaju viška radnika poslodavac radniku ponuditi posao kod poslodavca u skladu s njegovim poslovnim potrebama, pod uvjetima da radnik zadovolji uvjete za ponuđeno radno mjesto te da radnik prihvati uvjete radnog mjesta koje mu se nudi.

 

Uz gore navedena činjenična utvrđenja, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova u pogledu nedopuštenosti Otkaza ugovora o radu, već u smislu izostanka pretpostavki iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a.

 

Pri tome, a u vezi navoda revidenta koji se iscrpljuju u pobijanju ocjene nižestupanjskih sudova u pogledu (izostanka) smanjenja obima posla, za obrazložiti je da time tuženik smjera na osporavanje činjeničnog stanja. Međutim, utvrđenje činjeničnog stanja je pravo pridržano nižestupanjskim sudovima i ono u ovom, revizijskom stupnju postupka ne može biti predmetom preispitivanja (arg. ex. čl. 385. ZPP-a).

 

Nadalje, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu propuštanja tužitelja na dostavu Radničkom vijeću relevantnih podataka potrebnih za preispitivanje dodatnih kriterija za odlučivanje o poslovno uvjetovanom otkazu pri postupku utvrđenja kolektivnog viška radnika i konkretnog otkazivanja Ugovora o radu. Nesporno je pravo poslodavca da, pored onih kriterija u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, uspostavi i dodatne kriterije kojima će se voditi pri odlučivanju o poslovno uvjetovanim otkazima, što je tuženik ovdje i učinio u smislu primjene bodovanja koje se temelji na procjeni radnog učinka tužitelja. No, jednom uspostavljeni, ti dodatni kriteriji moraju biti transparentni i dostupni radničkom vijeću, kako bi se tijekom postupka koji prethodi utvrđivanja kolektivnog viška i otkazivanja ugovora o radu o njima moglo Radničko vijeće barem očitovati. Taj podatak, jednom konstituiran kao relevantni kriterij za odlučivanje o otkazu ugovora o radu mora biti transparentan i dostupan kao predmet sagledavanja, ne samo na načelnoj razini njegovog postojanja, nego i sagledavanja njegove stvarne (bodovne) vrijednosti u konkretnom slučaju.

 

Time se ukazuje pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova u pogledu nezakonitosti tijekom postupka u smislu odredbe čl. 150. ZR-a što posljedično izaziva i nedopuštenost Odluke o otkazu Ugovora o radu u konkretnom slučaju.

 

Već je naprijed navedeno dostatno da bi ovaj sud ocijenio da su nižestupanjski sudovi – uz utvrđeni izostanak postupovnopravih povreda na koje ukazuje revident u reviziji i uz pravilnu primjenu materijalnog prava – pravilno ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev. Stoga nemaju utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari daljnji revizijski navodi koji se odnose na utjecaj činjenice da tužitelj nije tuženiku ponudio sklapanje ugovora za novo radno mjestu sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora, jer bi, neovisno o pravnom shvaćanju u tom smislu, odluka u konkretnoj pravnoj ostala neizmijenjena.

 

Slijedom navedenog, a obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, valjalo ju je odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.