Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Revt 398/2017-6
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice B. C. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. O., odvjetnica u V., te drugotužitelja B. d.o.o. iz P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. O., T. R. i I. L., odvjetnici u V., protiv tuženika H. A. d.o.o. (ranije H. d.o.o.), P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u Z., radi zaštite patenta, industrijskog dizajna i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4862/2014-5 od 20. travnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3975/2007 od 21. ožujka 2014., u sjednici 12. svibnja 2020.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana glede merituma spora.
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je tuženik proizvodnjom i distribucijom hotelskog kreveta sa žičanom jezgrom H. pod nazivom M. vrši povredu tužiteljičinog prava na patent broj … od 10.07.1998. godine;
2. Zabranjuje se tuženiku vršenje prodaje tužiteljičinog patentnog prava po rješenju broj … od 10.07.1998. godine proizvodnjom, distribucijom i izvozom hotelskog kreveta sa žičanom jezgrom pod nazivom M.;
3. Utvrđuje se da je tuženik proizvodnjom i stavljanjem u promet kako u veleprodaji tako i u maloprodaji proizvoda hotelski krevet sa žičanom jezgrom H. pod nazivom M. počinio povredu prava iz industrijskog dizajna prvotužiteljice;
4. Tuženik je dužan uništiti preostale protupravno proizvedene i uskladištene hotelske krevete sa žičanom jezgrom H. pod nazivom M. koje ima u svom posjedu, proizvodnji, skladištima, veleprodaji i maloprodaji.
5. Zabranjuje se tuženiku vršenje povrede tužiteljičinog prava iz industrijskog dizajna po rješenju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa; 381-05/98-01/1488, Ur. broj: 559-05-99-04 od 31. svibnja 1999. godine daljnjom proizvodnjom i stavljanjem u promet proizvoda hotelski krevet sa žičanom jezgrom H. pod nazivom M..
6. Na ime naknade štete za do sada protupravno proizvedenu i već prodanu ukupnu količinu hotelskih kreveta sa žičanom jezgrom H. pod nazivom M. na osnovu njezina kumulativnog prava potraživanja naknade štete temeljem odredbi Zakon o patentima, Zakona o industrijskom dizajnu i Zakona o obveznim odnosima dužan je tuženik prvotužiteljici iznos od 1.500.000,00 kn, a drugotužitelju iznos od 10.000.000,00 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od dana podnošenja tužbe do konačne isplate;
7. Naređuje se objavljivanje ove presude u dnevnim listovima V. l., J. l., „V., V. v. i L. M. na trošak tuženika.“
II. 1. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška.
2. Nalaže se tužiteljima da u roku od 8 dana solidarno isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.208.937,50 kn;
3. Odbija se zahtjev tuženiku za nadoknadu parničnih troškova za iznos razlike do zatraženih 2.509.375,00 kn.“
Rješenjem suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbacuje se kao nedopušten protutužbeni zahtjev koji glasi:
II. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku:
a) Da u roku od 24 sata nakon primitka ovog rješenja obustavi svaku daljnju proizvodnju hotelskih kreveta tipa box krevet bez obzira na nazive pojedinih proizvoda;
b) Zabranjuje se tuženiku svaka daljnja prodaje već izrađenih hotelskih kreveta tipa box kreveti, bez obzira na nazive pojedinih proizvoda, koji su uskladišteni u njegovim skladištima i drugim prostorimam te mu se zabranjuje svako daljnje reklamiranje, ugovaranja i isporuka ovakovih hotelskih kreveta trećim osobama;
2. Određuje se oduzimanje i predaje na čuvanje tužiteljicama cjelokupan materijal i sredstva za izradu i distribuciju hotelskih kreveta tipa box krevet kao i dokumentacije koja se odnosi na to, zatečene časom popisa i provedbe privremene mjere u poslovnim prostorima tuženika.“
Drugostupanjskom presudom suda drugoga stupnja odbio je žalbe tužitelja, te je potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanim toč. I. i II. 1. i u dijelu pod II. 2. kojim je tužiteljima naloženo da u roku od 8 dana solidarno isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.208.312,50 kn (toč. I.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi iznos od 625,00 kn, te je u tom dijelu zahtjev tuženika odbijen (toč. II.). Isto tako odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 100.000,00 kn (toč. III.).
Protiv drugostupanjske presude pravodobnu reviziju podnijeli su tužitelji temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, kao i da se tužitelju dosude troškovi postupka.
U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, ističe da nisu počinjene bitne povrede na koje se ukazuje u reviziju, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, radi čega se predlaže odbiti reviziju tužitelja, te obveza tužitelje na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Revizija tužitelja nije osnovana.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje povrede, zabrane daljnjeg korištenja i naknada štete zbog povrede patenta i industrijskog dizajna, koji se odnose na dizajn hotelskih box kreveta.
Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da tužitelji nemaju patent glede spornih hotelskih box kreveta. Pri tome nije sporno da je prvotužiteljica dokazala prijavu patenta, koju je izvršila 1998., ali ista nije dokazala njegovu registraciju. Kako tužiteljici nije priznat patent, a i sami tužitelji tvrde da nemaju patent, to je zahtjev vezan za povredu patentnog prava tužiteljice odbijen.
Prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o patentu ("Narodne novine" broj 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13 – dalje: ZP) patent se priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je nov, ima inventivnu razinu i može se industrijski primijeniti. Točno je da se sam postupak pokreće prijavom patenta u smislu odredbe čl. 17. istog Zakona. No, sama prijava patenta ne znači da je došlo do zaštite nečijeg prava patenta, ako nije došlo do donošenja rješenja o priznanju patenta u smislu odredbe čl. 48. ZP.
U konkretnom slučaju tužiteljica nije dostavila dokaz da bi bilo doneseno rješenje o priznanju patenta, pa slijedom toga ista ne može niti ostvarivati zaštitu patenta. Pri tom valja ukazati da tužiteljici nije izdana niti isprava o patentu u smislu čl. 50. ZP, a niti je došlo do objave podataka o priznanju patenta u smislu odredbe čl. 51. ZP.
Neosnovano tužitelji u reviziji ukazuju na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Naime, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza.
Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, budući je ocjena dokaza pravilno provedena. Činjenica da tužitelji nisu zadovoljni ocjenom provedenih dokaza, odnosno da isti pojedinim provedenim dokazima ili utvrđenim činjenicama pridaju drugačije značenje od onoga što je utvrdio prvostupanjski sud, ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.
Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. ZPP, budući je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja, odgovorio na sve relevantne žalbene navode tužitelja.
Irelevantni su navodi revizije koji se bave rješenje povodom privremene mjere, budući da odluka o privremenoj mjeri nije bila pobijana žalbom. Jednako tako tužitelji neosnovano upućuju na odbačaj protutužbenog zahtjeva, jer niti taj dio nije bio predmet žalbenog postupka, pa slijedom toga ne može biti niti predmet razmatranja od strane revizijskog suda.
Kako je ranije rečeno sama činjenica da je podnijeta prijava patenta, a da nije došlo do donošenja rješenja o registraciji patenta ne daje pravo prvotužiteljici pravo na zaštitu patenta.
Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja i primjenom odredbi Zakona o industrijskom dizajnu ("Narodne novine" broj 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11, 46/18 – dalje: ZID). Pri tome nižestupanjski sudovi navode da se industrijskim dizajnom štiti dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualan karakter (čl. 3. st. 1. ZID).
Tužitelji u reviziji ukazuju da je Državni zavod za intelektualno vlasništvo priznalo pravo na zaštićeni dizajn prvotužiteljici za predmetne modele kreveta još 1999. godine. (Klasa: 381-05/98-01/1488, Urbroj: 559-05-99-04 od 31. svibnja 1999., time da je navedeno rješenje objavljeno i u Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva br. 3/99). Osim toga tužitelji navode da je tuženik, odnosno njegov pravni prednik višekratno inicirao predmet nadležnim žalbenim vijećem postupak radi ispitivanja pravne valjanosti zaštićenog dizajna prvotužiteljice, a koji zahtjevi tuženika su odbijeni.
No, prema odredbi čl. 56.b ZID u postupcima pokrenutim u svrhu zaštite industrijskog dizajna od povrede, tuženik može dokazivati da registrirani industrijski dizajn nije pravno valjan zbog razloga iz čl. 9. ZID. U čl. 9. ZID propisani su razlozi za odbijanje zaštite ili za pravnu nevaljanost dizajna. Tako je propisano da će se odbiti zahtjev za registraciju dizajna, odnosno registrirani industrijski dizajn bit će pravno nevaljan ako:
U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je provođenjem vještačenja po vještakinji R. R. utvrdio da nesporno registrirani industrijski dizajn (za predmetne hotelske krevete) nije nov i nije imao individualni karakter, slijedom čega isti nije pravno valjan. Upravo odredba čl. 56.b ZID dopušta da se u sudskom postupku, ne u postupku pred nadležnim Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo, može dokazivati da registrirani industrijski dizajn nije pravno valjan. Dakle, neovisno o činjenici što tuženik nije uspio u postupcima pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo, isti je imao pravo u ovom postupku dokazivati, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda to je i utvrđeno vještačenje, da predmetni registrirani industrijski dizajn nije pravno valjan, jer isti ne udovoljava uvjetima iz čl. 3. ZID.
Pravilno je primijenjena i odredba čl. 19. st. 1. ZID kojom je određeno da pravo prethodne uporabe ima osoba koja može dokazati da je prije datuma podnošenja prijave industrijskog dizajna na području Republike Hrvatske u dobroj vjeri počela upotrebljavati dizajn uključen u opseg zaštite registriranog dizajna te ako dizajn nije nastao kopiranjem zaštićenog dizajna.
Ostali revizijski navodi odnose se na činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo i glede primjene ZID, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti glede merituma spora na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U reviziji se pobija i odluka o troškovima postupka. U tom dijelu revizija tužitelja nije dopuštena. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
Radi navedenog valjalo je odbaciti reviziju tužitelja izjavljenu protiv rješenja drugostupanjskog suda glede troškova postupka.
Katarina Buljan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.