- 1 -              Rev-x 1310/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1310/2015-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki  članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. d.o.o. K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., protiv tuženice H. v., pravna osoba za upravljanje vodama Z., , OIB: …, koju zastupa punomoćnica G. L., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1260/14 od 30. rujna 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama br. P-521/13-31 od 24. lipnja 2014., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o  j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1260/14 od 30. rujna 2015., te se predmet vraća na ponovno suđenje istom drugostupanjskom sudu.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 436.946,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2005. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Isto tako tuženica je obvezana tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 86.866,26 kn, dok je s iznosom od 73.269,30 kn tužitelj odbijen.

 

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, te je tužitelj obvezan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 31.376,76 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je pravodobno podnio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, ukine pobijana drugostupanjska presuda, te da se potvrdi prvostupanjska presuda, time da tužitelj traži naknadu cjelokupnih troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženica poriče sve navode tužitelja, ističe da nalaz i mišljenje vještaka nije pristran, da je tužitelj mogao predložiti novo vještačenje. Stoga se predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

              U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi materijalnu štetu koja mu je nastala na nasadu kupusnjača u studenom 2004., a do koje štete je došlo iz razloga što tuženica, prema navodima tužitelja, nije održavala kanalsku mrežu u ispravnom stanju, pa je zbog velikih oborinskih voda došlo do plavljenja površine na kojoj je bio nasad tužitelja, te posljedično do uništenja cijelog nasada.

 

              Prvostupanjski sud je, nakon dvije ukidne odluke, uzeo u obzir izjavu J. Š. s fakulteta u O. dane punomoćniku tužitelja i uvrštene u dokaze na zadnjoj raspravi, te zaključio da je uzrok plavljenja nekretnina tužitelja na kojem su bili nasadi kupusnjača višednevna akumulacija oborina, količinski veća od projektirane razine sigurnosti, popraćena sinergijom nedosljednog postupanje tuženice po Pravilniku o radu Crpne stanice uz mogućnost začepljenja propusta, što je sve dovelo do štetnih događaja plavljenja tužitelje proizvodne površine u funkciji. Pri tome prvostupanjski sud svoje zaključke temelji na izjavi J. Š., koja je analizirala dokumentaciju u spisu, te navela da iz iste proizlazi da je postojala potreba za uključivanjem rada pumpi Crpne stanice M.

 

              Jednako tako treba navesti da je nakon druge ukidne odluke žalbenog suda tužitelj predložio provođenje vještačenja po fakultetu Sveučilišta u Z., a koji je naveo da Zavod istog fakulteta ne može prihvatiti vještačenje u ovom predmetu zbog sukoba interesa, odnosno povezanosti s tuženikom.

 

              Drugostupanjski sud je pak preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti  pravilno naveo da se izjava J. Š. s fakulteta u O. ne može prihvatiti kao vještački nalaz. No, ista predstavlja dokaz koji je cijenio prvostupanjski sud i na istome utemeljio svoju odluku.

 

              Prema shvaćanju revizijskog suda činjenica da jedna visokoškolska ustanova ne može provoditi vještačenje u ovom predmetu, a koje je predloženo od strane tužitelja, i to zbog uske povezanosti djelatnika navedene ustanove i samog tuženika, ne može ići na štetu tužitelja smatrajući da tužitelj nije, prema pravilima o teretu dokazivanja, uspio dokazati odgovornost tuženika za naknadu štete u ovom predmetu.

 

Iako drugostupanjski sud ističe da izjava J. Š. ne dovodi u pitanje vještački nalaz i mišljenje vještaka za hidrotehniku J. P., valja istaći da se navedeni vještak nije u dva navrata odazvao pozivu zamolbenog suda radi saslušanja, već je na prigovore tužitelja jedino dostavljao svoja pisana obrazloženja. Time je postupljeno protivno odredbi čl. 260. ZPP, koja izrijekom propisuje da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pisanim putem prije rasprave. To isto se odnosi i na prigovore na vještački nalaz

 

              Posebno nije jasno da ako je projektirana sigurnost za količinu oborina 126 mm/dan na predmetnom kanalskom sustavu odvodnje, a od večernjih sati 13. studenog do popodnevnih sati 14. studenoga 2004. je ista iznosila 108,2 mm/dan, kako je moguće da manja količina oborina od projektirane količine za sigurnu odvodnju može dovesti do plavljenja poljoprivrednih površina i da to plavljenje nakon toga traje ukupno 5 dana, ako sustav odvodnje pravilno funkcionira.

 

Osim toga, nije jasno zbog čega vještak smatra da se prema Pravilniku nije trebala uključiti Crpna stanica M., ako su količine oborina bile takve da se radilo o količina koja se pojavljuje svake 10-te godine.

 

              Stoga nisu jasni zaključci drugostupanjskog suda da je nalaz i mišljenje vještaka P. potpuno jasan i da isti nije doveden u pitanje prigovorima tužitelja, odnosno da tužitelj nije uspio opovrgnuti nalaz navedenog vještaka. U takvom slučaju drugostupanjski sud nije mogao svoju odluku utemeljiti na pravilima o teretu dokazivanja, već je bio dužan provesti raspravu pred drugostupanjskim sudom i raspraviti sporna pitanja.

 

              Radi navedenog drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku odluku, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje povodom žalbe tuženika istom drugostupanjskom sudu.

 

              Pri tome će drugostupanjski sud u nastavku postupka otkloniti počinjenu bitnu povredu te dati jasne razloge zbog čega smatra da je uzrok plavljenja poljoprivrednih površina tužitelja bilo u velikoj količini oborinskih voda, a ne u stanju kanalsku sustava, odnosno njegova neodržavanja od strane tuženika. Kod toga je drugostupanjski sud dužan razjasniti kako je moguće da količina oborina od 108,2 mm/dan je uzrok plavljenja, ako je cijeli sustav odvodnje oborinskih voda bio projektiran 126 mm/dan, odnosno u kojem roku bi navedena količina oborina trebala otići s nekretnina tužitelja, odnosno od kakvog je utjecaja da je ukupna količina oborina u rasponu od 11. do 17. studenoga 2004. bila ukupno 161,77 mm, a glavnina od 108,22 mm je bila od 13. do 14. studenog 2004.

 

              Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.