Broj: Rev-x 274/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz R., B. i H., kojeg zastupa punomoćnica A. Đ. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. D. Ž. iz Z., koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z. i 2. A. T. iz Z.,  kojeg zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., te u pravnoj stvari protutužitelja A. T. iz Z.,  kojeg zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z. (u daljnjem tekstu: tuženik - protutužitelj), protiv protutuženika P. M. iz R., B. i H., kojeg zastupa punomoćnica A. Đ. B., odvjetnica u Z. (u daljnjem tekstu: tužitelj - protutuženik), radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja - protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2918/11-2 od 19. ožujka 2013., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 4143/02 od 30. lipnja 2010. ispravljena rješenjem istog suda broj P - 4143/02-95 od 21. listopada 2010., u sjednici održanoj 3. prosinca 2014.,

r i j e š i o   j e

I. Revizija tužitelja – protutuženika izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim se točkom I. ove presude odbija žalba tužitelja – protutuženika i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude odbacuje se kao nedopuštena.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2918/11-2 od 19. ožujka 2013. u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen eventualno kumulirani zahtjev tužitelja – protutuženika, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, pa se predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni (primarni) zahtjev tužitelja kako glasi: „1. Utvrđuje se ništavim ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su tuženici D. Ž. i P. T. sklopili 19. listopada 1999. 2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da po pravomoćnosti ove presude na zk. č. 6972/4 z.u. 9525 k.o. Z. briše upisano pravo suvlasništva na ime tuženika P. T. u 119/1538 dijela i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ništavog ugovora iz t. 1. ove presude (Z- 23970/99), na način da na toj nekretnini kao samovlasnika (1/1) upiše tuženicu D. Ž. iz Z., 3. Nalaže se tuženici D. Ž. da u roku od 15. dana tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu kojom će dopustiti da se na njega bez ikakvih tereta prenese vlasništvo na zk. č. 6972/4 k.o. G. Z., koju ispravu će u suprotnom zamijeniti ova presuda (izreka pod II. prvostupanjske presude).“

Prihvaćen je eventualno kumulirani (podredni) zahtjev tužitelja kako glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj – protutuženik na temelju zakona stekao vlasništvo zk. č. 6972/4 k.o. G. Z., te je po pravomoćnosti ove presude i na temelju iste ovlašten u zemljišnoj knjizi za k.o. G. Z. uknjižiti svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini (izreka pod I. prvostupanjske presude). “

Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja Petra Topić na utvrđenje da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke sporazum o prijenosu prava korištenja zemljišta u naravi livada zvana „P.“ u površini od 238. m2 označena kao k.č. 882/5 k.o. Ž. (tada dio zk. č. 6972. k.o. G. Z.) što odgovara novonastaloj zk. č. 6972/4 z.u. 9525 k.o. G. Z. kojeg su 1980. sklopili tužitelj P. M. i prednik tuženice pod 1. S. G. (izreka pod III. prvostupanjske presude).

Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj – protutuženik naknaditi tuženici pod 1. iznos od 26.383,50 kuna, a tuženiku pod 2. iznos od 33.579,00 kuna (izreka pod IV. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. III. i IV. prvostupanjske presude, dok je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je bio prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev tužitelja – protutuženika na način da je i u ovom dijelu njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku – protutužitelju daljnji trošak u iznosu od 11.193,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen  tužbeni zahtjev, te odlučeno o troškovima postupka, reviziju je podnio tužitelj - protutuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ujedno postavljajući materijalnopravna i postupovnopravna pitanja koja su prema ocijeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik – protutužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: - ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, - ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te - ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona. Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika s utvrđenom vrijednošću predmeta spora od 101.000,00 kuna, dakle koji ne prelazi granični iznos od 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Kako nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok kod odlučivanja o glavnom (primarnom) zahtjevu tužitelja – protutuženika nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona), to  u dijelu kojim se točkom I. drugostupanjske presude odbija žalba tužitelja – protutuženika i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a istu valjalo odbaciti, čime je odlučeno kao izreci pod I.

Isto tako, kod ocjene dopuštenosti revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, valja reći da revizija ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje. Naime, revident u reviziji iznosi razloge pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredbi parničnog postupka, dok revizija pri tom ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Kako revident u reviziji nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojega se revizija podnosi, to revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ako ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio. Kako revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje, to nisu ispunjene pretpostavke (čl. 392.b st. 2. ZPP-a) za razmatranje niti osnovanosti revizije predviđene odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a.

S druge strane, o eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja (čl. 188. st. 2. ZPP-a) na utvrđenje prava vlasništva odlučeno je primjenom odredbi čl. 373.a ZPP-a, kada je dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a.

Eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 6972/4 k.o. G. Z. kao osnovu upisa ovog prava u zemljišne knjige tužitelj temelji na iznijetom činjeničnom osnovu (čl. 186. st. 1. ZPP-a): – da je s prednikom  tuženice pod 1., sad pok. S. G. 1980. sklopio ugovor o ustupanju trajnog korištenja predmetnog zemljišta, - da je na ovom zemljištu do 1982. izgradio obiteljsku kuću u svom vlasništvu, dok je temeljem vlasništva ove obiteljske kuće izgrađene na društvenom zemljištu stupanjem na snagu pretvorbenih propisa temeljem zakona postao vlasnik  i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, tj. predmetne nekretnine, - da je tuženica pod 1. kao nasljednica S. G. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu br. O – 1956/92 od 29. travnja 1992. izvršila upis prava korištenja predmetne nekretnine na svoje ime, te naknadno 12. lipnja 1997. i upis prava vlasništva na svoje ime, te - da je tuženica pod 1. kupoprodajnim ugovorom od 19. listopada 1999. prodala predmetnu nekretninu tuženiku pod 2. iako su tuženica pod 1. kao prodavateljica i tuženik pod 2. kao kupac s trenutkom sklapanja tog ugovora znali da je prednik tuženice pod 1. prethodno predmetnu nekretninu otuđio tužitelju, temeljem kojeg ugovora se tuženik pod 2. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine.

Prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio je: - da je tužitelj predmetno zemljište 1980. kupio od prednika tuženice pod 1. S. G., - da je na tom zemljištu tužitelj izgradio obiteljsku kuću, - da tuženik pod 2. predmetnu nekretninu nije kupio od tužitelja, - da je tuženica pod 1. kao nasljednica S. G. i u to vrijeme kao knjižna vlasnica predmetne nekretnine kupoprodajnim ugovorom od 19. listopada 1999. istu prodala tuženiku pod 2. iako su tuženica pod 1. kao prodavateljica i tuženik pod 2. kao kupac s trenutkom sklapanja tog ugovora znali da je prednik tuženice pod 1. prethodno predmetnu nekretninu otuđio tužitelju, temeljem kojeg ugovora se tuženik pod 2. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine. Temeljem navedenog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud prihvatio je eventualno kumulirani zahtjev tužitelja cijeneći da je tužitelj izgradnjom obiteljske kuće na zemljištu u društvenom vlasništvu na kojem je stekao pravo korištenja primjenom odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV) ujedno postao vlasnik zemljišta i zgrade, dakle predmetne nekretnine.

Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a je u ovom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio eventualno kumulirani zahtjev tužitelja cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem zakona u smislu navedene odredbe čl. 368. st. 1. ZV-a jer u konkretnom slučaju nije riječ o trajnoj zgradi koja je izgrađena u skladu sa zakonom.

Međutim revident u reviziji protiv drugostupanjske presude osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda, a sve pored iznijetog činjeničnog osnova i dokaza na kojima je temeljio svoj položaj u postupku.

Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku. U konkretnom slučaju kada se u drugostupanjskoj presudi izražava shvaćanje da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem zakona, te da nije riječ o trajnoj zgradi koja je izgrađena u skladu sa zakonom nedostaju baš takvi razlozi.

Naime, tužitelj svoj zahtjev na utvrđenje prava vlasništva zasniva na činjeničnom osnovu vlasništva nad zgradom izgrađenom na zemljištu u društvenom vlasništvu s trenutkom stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91). Stupanjem na snagu ovog Zakona izmijenjen je čl. 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima na način da vlasnik zgrade koja je izgrađena u skladu sa zakonom na zemljištu u društvenom vlasništvu ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi za redovitu uporabu zgrade. U utvrđivanju pretpostavki za reprivatizaciju u smislu navedene odredbe potrebno je u svakom pojedinom slučaju prema vremenu izgradnje utvrditi je li zgrada izgrađena u skladu s propisima koji su tada bili na snazi – je li zgrada izgrađena u skladu sa zakonom, koje razloge pobijana presuda ne sadrži.

Isto tako, neovisno o osnovanosti zahtjeva tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, drugostupanjskoj odluci nedostaju razlozi o činjenicama višestrukog ugovaranja otuđenja predmetne nekretnine bitnih za odluku o zahtjevu tužitelja za uknjižbu u svoju korist u smislu odredbe čl. 125. st. 1. i 2. ZV-a, a koje činjenice je prvostupanjski sud utvrdio. Naime prema odredbi odredbe čl. 125. st. 1. ZV-a, u okolnostima kada je vlasnik nekretnine prema više osoba, neovisno jedne od druge, preuzeo obvezu da im prenese vlasništvo iste nekretnine, pravo vlasništva stječe osoba glede koje se prvo ispune sve opće i posebne pretpostavke stjecanja tog prava. Dakle, ona osoba koja je na temelju vlasnikovog pravnog posla u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišne knjige kojem je udovoljeno. Međutim, prema odredbi čl. 125. st. 2. ZV-a, brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. ovog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj nekretninu u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalan posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda u ovom dijelu ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen eventualnokumulirani zahtjev tužitelja – protutuženika ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti drugoostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 3. prosinca 2014.