Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 232/2019-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u K., protiv tuženika: 1. J. D., K., OIB: …, 2. I. D., K., OIB: …, 3 S. B., K., OIB: …., 4. Z. B., R., OIB: …, 5. K. J., K., OIB: …, 6. S. H., K., OIB: …., 7. J. J., K., OIB: …, 8. N. J., K., OIB: …, 9. N. J. B., K., OIB: …, 10. J. J., K., OIB: …., 11. Z. J., K., OIB: …, 12. D. J., K., OIB: …, 13. M. J., K., OIB: …, 14. R. J., K., OIB: …, 15. N. D., K., OIB: …, 16. I. R., F., OIB: …, 17. M. K., V., OIB: …, 18. M. K., V., OIB: …, 19. T. V., K., OIB: …., 20. D. V., K., OIB: …. i 21. I. J., K., OIB: …, koje zastupa punomoćnica K. V., odvjetnica u K., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-552/2017-2 od 10. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-16/2016-45 od 21. listopada 2016., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženicima Suvlasnicima stambeno-poslovne zgrade u K., 2 i 3 i to 1. tuženoj D. J., K., (OIB …), 2. tuženiku D. I., K., (OIB …), 3. tuženiku B. S., K., (OIB ….), 4. tuženiku B. Z., R., (OIB …), 5. tuženiku J. K., K., (OIB …), 6. tuženika H. S., K., (OIB …), 7. tuženoj J. J., K., (OIB …), 8. tuženiku J. N., K., (OIB …), 9. tuženoj J. B. N., K., (OIB …), 10. tuženoj J. J., K., (OIB …), 11. tuženiku J. Z., K., (OIB …), 12. tuženiku J. D., K., (OIB …), 13. tuženoj J. M., K., (OIB …), 14. tuženiku J. R., K., (OIB …), 15. tuženoj D. N., K., (OIB …), 16. tuženiku R. I., F., (OIB …), 17. tuženiku K. M., V., (OIB …), 18. tuženoj K. M., V., (OIB …), 19. tuženoj V. T., K., (OIB …), 20. tuženiku V. D., K., (OIB …) i 21. tuženoj J. I., K., (OIB …), da prestanku uznemiravati tužitelja D. G. iz K., (OIB …), u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava u pogledu građevinske parcele upisane u zk.ul.br. u 13137 k.o. K., označene kao čkbr. 1115/2 kuća, zgrada i dvor sa 937 m2, kuća i zgrada na … sa 213 m2 i dvor na … sa 724 m2, čkbr. 1115/3 dvor na … sa 32 m2 i čkbr. 1115/4 dvor na … sa 60 m2, na način da ponovno uspostave izmaknute dijelove ograde kako je to bilo prije počinjenog uznemiravanja po čitavoj duljini na nekretninama čkbr. 1115/3 u dužini od 6,77 m i čkbr. 1115/4 u dužini od 12,16 m, uz među s nekretninom tuženika čkbr. 1120/2, neizgrađeni dio, sve k.o. K., te im se ubuduće zabranjuje svako ponašanje kojim se čini daljnje uznemiravanje kako u pogledu postavljene ograde duž čitave građevinske parcele, svojatanja prava služnosti provoza i prolaza ili bilo kakvog tome sličnog uznemiravanja na zemljištu označenom kao čkbr. 1115/2, čkbr. 1115/3 i čkbr. 1115/4, sve k.o. K., sve to u roku od 15 dana."
II. Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.762,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počevši od dana donošenja presude 21. listopada 2016. godine do isplate, u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, a ujedno je preinačena i odluka o trošku parničnog postupka na način da je svakom od tuženika naloženo naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos 276,19 kn, odnosno ukupno 5.800,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2016. do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg zatraženog troška.
Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju, te dopuni odgovora na reviziju, tužitelj je predložio da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu, podredno je odbaci kao nedopuštenu.
Revizija nije osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).
Suprotno navodima revizije, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
Revidenti u reviziji prigovaraju da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8., čl. 221.a i 12. ZPP-a, jer da je odluka suda ovisila o rješavanju prethodnog pitanja kojeg da je taj sud propustio riješiti. Naime, revidenti tvrde da je drugostupanjski sud ocijenio da nije zasnovana služnost provoza i prolaska u korist nekretnine tuženika (samo) na temelju uvida u zemljišne knjige, a da pritom nije odlučio o prethodnom pitanju (ne)postojanja pretpostavki za stjecanje tog prava dosjelošću što su tuženici isticali tijekom postupka navodeći pritom da su podnijeli tužbu radi utvrđenja postojanja prava služnosti provoza i prolaza koje pravo da su stekli dosjelošću ( a o kojoj tužbi u trenutku donošenja prvostupanjske presude nije bilo pravomoćno odlučeno).
Ocjena ovog suda je da navedene povrede odredaba parničnog postupka nisu počinjene budući da je drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a riješio navedeno prethodno pitanje ocjenjujući da tuženici nisu dokazali (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) da imaju pravo služnosti provoza i prolaza preko spornih nekretnina, utvrđujući pritom da navedena služnost nije upisana u zemljišnim knjigama u korist tuženika.
Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 299. st. 2. ZPP-a, jer, protivno tvrdnjama revidenata, taj sud nije uzeo u obzir „skicu izmjere“ koju je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da, budući su tuženici priznali činjenicu da su uklonili ogradu koju je postavio tužitelj, za postupak nije bilo odlučno označavanje dužine tih ograda niti izvođenje dokaza na tu okolnost (koje podatke je predmetna „skica izmjere“ prema tvrdnjama tužitelja sadržavala).
Pozivanje tuženika na (nepravomoćne) sudske presude u drugim parničnim postupcima koji se vode između istih parničnih stranaka, donesene nakon što je prvostupanjski sud donio presudu u ovom konkretnom predmetu, ima značaj pozivanja na nove činjenice i nove dokaze, a koje stranke u reviziji mogu iznijeti samo ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti - o čemu u konkretnom slučaju nije riječ (čl. 387. ZPP-a).
Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
U ovom postupku tužitelj vlasničkom tužbom iz čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) zahtijeva sudsku zaštitu od uznemiravanja u odnosu na čkbr. 1115/2, 1115/3 i 1115/4 zk.ul. 13137 k.o. K., tvrdeći da ga tuženici bespravno uznemiravaju na način opisan u tužbi.
Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, obrazlažući da je tužitelj u tužbi radi zaštite vlasništva od uznemiravanja morao određeno navesti i dokazati na koji način je uznemiravanje počinjeno te određeno postaviti tužbeni zahtjev ukoliko traži uspostavu prijašnjeg stanja što u konkretnom slučaju da obvezuje tužitelja da određeno naznači položaj i dužinu izmaknute ograde, a kako tužitelj tužbom traži "ponovnu uspostavu izmaknutih dijelova ograde", da je bio dužan dokazati dužinu izmaknute ograde na svakoj od utuženih nekretnina - što da tužitelj nije učinio. Osim toga, "svojatanje prava služnosti provoza i prolaza" kako tužitelj navodi u tužbenom zahtjevu, da ne predstavlja čin uznemiravanja prava vlasništva nekretnine, već da bi uznemiravanje moglo predstavljati samo čin provoza i prolaza preko nekretnine tužitelja, ali na tu okolnost tužitelj da nije predlagao nikakve dokaze, a radi čega, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 7. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, sud da nije mogao izvoditi nikakve dokaze.
Drugostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a, utvrdio da među strankama nije bilo sporno da je tužitelj na nekretninama označenim kao čkbr. 1115/3 i 1115/4 k.o. K., a uz među s nekretninom označenom kao čkbr. 1120/2 k.o. K. postavio ogradu koju su tuženici uklonili i pohranili u podrumu njihove poslovno-stambene zgrade kako bi bila zaštićena od trećih osoba - slijedom čega ocjenjuje da, obzirom da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom (čl. 221.st. 1. ZPP-a) ni one koje su među strankama nesporne, da za postupak nije ni bitno označavanje dužine ograda koje su tuženici uklonili, a niti je u tom smislu trebalo izvoditi dokaze. Nadalje je drugostupanjski sud utvrdio da su sami tuženici naveli da su prolazili spornim nekretninama međutim da nisu dokazali da uistinu imaju navedeno pravo služnosti prolaza i provoza – što da čini istinitom tužiteljevu tvrdnju o njihovu svojatanju prava služnosti prolaza i provoza nekretninama u vlasništvu tužitelja.
Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZVDSP-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema st. 2. istog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.
Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj, kao vlasnik nekretnina u odnosu na koje je zatražio zaštitu od uznemiravanja, dokazao postojanje svog vlasničkog ovlaštenja, dok tuženici nisu dokazali pravnu osnovu za uklanjanje ograda te za provoz i prolaz preko navedenih nekretnina, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP-a.
Iz obrazloženih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.