- 1 -              Rev 615/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 615/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: … iz S., zastupanog po punomoćniku P. T., odvjetniku u S., protiv tuženice R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., Građansko upravni odjel, kao pravni slijednik Općenarodne imovine sa organom upravljanja mjesni narodni odbor u J., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-345/2018-2 od 24. srpnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1426/2017 od 26. veljače 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-345/2018-2 od 24. srpnja 2018. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj M. M. OIB:… iz S., stekao pravo vlasništva nekretnine koja je ucrtana i opisana u parcelacijskom elaboratu ovlaštenog geodeta Z. P. iz U. ovlaštenog inženjera geodezije O. broj: P-107/15 od dana 25. travnja 2015.g. kao novoosnovana nekretnina i to:

 

- zk. čest. br.1524 pašnjak i put u M. površine 1351 čhv. ( 4860 m2) kao dio prethodno osnovne zk. čest. br. 15/3 upisane u zk. ul. br. 1427 k.o. S. i to u cijelosti.

 

Ovlašćuje se tužitelj M. M. OIB:… iz S., da na temelju ove presude nakon pravomoćnosti iste, zatraži uknjižbu prava vlasništva s imena pravnog slijednika Općenarodne imovine sa organom upravljanja mjesni narodni odbor u J. kao tuženika na svoje ime i vlasništvo glede nekretnina navedenih u toč. 1. izreke ove presude.“

 

Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tuženice, prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.000,00 kn, u roku 15 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) podnio reviziju zbog materijalnopravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao vlasništvo nekretnine koja je ucrtana i opisana u parcelacijskom elaboratu ovlaštenog geodeta kao novoosnovana nekretnina i to zk. čest. br.1524 pašnjak i put u M. površine 1351 čhv. ( 4860 m2) kao dio prethodno osnovne zk. čest. br. 15/3 upisane u zk. ul. br. 1427 k.o. S. u cijelosti, temeljem koje pravomoćne presude da je ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva.

 

Prvostupanjski sud je, pošavši od utvrđenja da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njegove obitelji preko 100 godina što su potvrdili saslušani svjedoci, da je tužitelj u katastru upisan kao posjednik, da je nekretnina sa svih strana omeđena starim suhozidima a na sjevernom dijelu da se nalazi ulaz u dvorište tužitelja te da predmetna nekretnina s nekretninom u vlasništvu tužitelja čini jedinstvenu cjelinu, zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan primjenom paragrafa 1455., 1472., 1477. Općeg građanskog zakonika (koji se od 1946. primjenjivao kao pravno pravilo prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, Službeni list FNRJ 84/46, 105/46 i 96/47), ocijenivši dokazanim da su prednici tužitelja kontinuirano posjedovali predmetnu nekretninu 40 godina prije 6. travnja 1941.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da saslušani svjedoci, obzirom na svoju životnu dob ne mogu imati neposrednih saznanja o korištenju sporne nekretnine 40 godina prije 6. travnja 1941., pa da se stoga ne može zaključiti da bi pravni prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine prije 6. travnja 1941., kao što to zaključuje prvostupanjski sud. Nadalje, obzirom da je predmetna zemljišnoknjižna čestica 15/3 k.o. S. bila prethodno upisana kao zemljišna zajednica (vlasništvo Obćine mjestne sela S.) te da je potom, na temelju Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini od 3. lipnja 1947. (Službeni list FNRJ 58/47) u svezi sa čl. 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Službeni list 35/47), po prestanku postojanja zemljišne zajednice u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da bi, sukladno odredbi čl. 3. navedenog Zakona, njegovi prednici stekli vlasništvo te nekretnine (a koja je ulazila u zemljišnu zajednicu) prije 6. travnja 1941., odnosno da bi (naknadno) bio dovršen diobeni postupak pokrenut prije 6. travnja 1941. te da bi prednici tužitelja postali vlasnici predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja drugostupanjskog suda, tužitelj je u reviziji naznačio pravno pitanje:

 

„Može li se dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao imovina zemljišne zajednice?“

 

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja tužitelj navodi da je riječ o pitanju o kojem ovisi odluka u ovom sporu, a da je u pobijanoj presudi izneseno pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju zauzetom, među ostalim, u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2488/17 od 20. prosinca 2017.

 

Naime, u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2488/17 od 20. prosinca 2017., izraženo je shvaćanje da je moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu uračunajući pritom i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., ukoliko su bile ispunjene pretpostave za dosjedanje prema zakonu u vrijeme kad je odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) bila na snazi u svom izvornom obliku, i ako nitko treći na toj nekretnini nema nikakvih prava - pri čemu nije odlučno vrijeme kad je tužba podnesena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

U odlukama ovog suda broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/14 od 17. travnja 2018., izraženo je sljedeće shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

Nakon toga je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

Ustavni sud je 17. studenog 1999. ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

 

U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

 

U tim presuda je zauzeto pravno shvaćanje:

 

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

Prema navedenom pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.

 

Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja i tužitelj posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio sve relevantne činjenice, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka drugostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.