- 1 -              Rev 3123/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3123/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. B. iz V., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva V. & V., V., protiv tuženice-protutužiteljice A. M., kao pravne sljednice I. M., S., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku iz S., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja-protutuženika 1. D. Š., S., 2. A. S., V., 3. M. R., V., 4. K. R., S., umješači od ad 1. do ad 4. zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. M. i I. K. R., V., radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, i po protutužbi tuženice-protutužiteljice A. M., kao pravne sljednice I. M., S., zastupane po punomoćniku D. B. odvjetniku iz S., N. 11 c, protiv tužitelja-protutuženika M. B. iz V., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda V. & V., V., , radi raskida ugovora, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja-tuženika 1. D. Š., S., 2. A. S., , V., 3. M. R., V., 4. K. R., S., umješači od ad 1 do ad 4 zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. M. i I. K. R., V., radi utvrđenja prava vlasništva, raskida ugovora i radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice podnesene protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-202/12-4 od 25. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-123/2008 od 13. listopada 2011., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženice-protutužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-202/12-4 od 25. veljače 2015.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tuženice-protutužiteljice u odnosu na protutužbeni zahtjev vezano za raskid ugovora o ortakluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj) na utvrđenje prava vlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini i na izdavanje tabularne isprave od strane tuženice.

 

U točki II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev protutužiteljice-tuženice (dalje tuženica) na utvrđenje da je raskinut ugovor o ortakluku od 18. siječnja 2006., zaključen između tužitelja i prednika tuženice, te je tužitelj obvezan platiti tuženici 40.130,00 kuna na ime troškova parničnog postupka.

 

U točki III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice za naknadu štete u iznosu od 620.000,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja u točki 1. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, a u točki 2. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke.

 

U točki 3. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke na način da je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice na utvrđenje da je raskinut ugovor o ortakluku od 18. siječnja 2006., zaključen između stranaka, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude u odnosu na točke 2. i 3. izreke reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 uz RS 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude i prihvaćanje protutužbenog zahtjeva tuženice, podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženice za naknadu štete u iznosu od 620.000,00 kuna, a u odnosu na njezin protutužbeni zahtjev, vezano za raskid ugovora o ortakluku, nedopuštena.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ½ dijela i na izdavanje tabularne isprave od strane tuženice, te protutužbeni zahtjev tuženice na utvrđenje da je raskinut ugovor o ortakluku od 18. siječnja 2006., zaključen između stranaka i zahtjev tuženice za naknadu štete u iznosu od 620.000,00 kuna.

Vrijednost predmeta spora tuženica za svoj protutužbeni zahtjev, usmjeren na raskid ugovora (čl. 40. st. 2. ZPP-a), nije naznačila u protututužbi, a niti su stranke tražile od prvostupanjskog suda, na ročištu za glavnu raspravu, po podnesenoj protutužbi, od 21. listopada 2009., da odredi vrijednost predmeta spora, niti je to sud prvog stupnja učinio po službenoj dužnosti. U situaciji kada prvostupanjski sud nije postupio u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, budući da se radi o nenovčanom zahtjevu, došlo je do zakonske presumpcije (čl. 40. st. 5. ZPP-a) prema kojoj je vrijednost predmeta spora tog protutužbenog zahtjeva tuženika 50.000,00 kn (tako i u Rev-810/07 od 28. prosinca 2007., Revr-27/2009-2 od 25. ožujka 2009.).

 

Slijedom iznesenog imovinski kriterij za podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, u odnosu na protutužbeni zahtjev za raskid ugovora nije ispunjen, jer je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, pa je protiv toga dijela drugostupanjske presude dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, odnosno izvanredna revizija, s obzirom da prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je prvostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, a pobijana presuda u tom dijelu nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

 

Prema tome, kako vrijednost predmeta spora navedenog pobijanog dijela presude ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, za zaključiti je da je revizija tuženice u tom dijelu nedopuštena.

 

Stoga je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju tuženice u tom dijelu valjalo odbaciti.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP-a). U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da je između stranaka od 18. siječnja 2006., zaključen ugovor o ortakluku kojim je dogovoreno da tužitelj nakon što, u roku od šest mjeseci, izgradi zgradu na predmetnoj nekretnini do faze roh bau i istu preda tuženiku stječe pravo vlasništva na ½ dijela nekretnine,

- da u tom roku zgrada nije sagrađena, pa su stranke 14. rujna 2006., zaključile Anex I tome ugovoru, kojim su dovršetak gradnje prolongirale do 31. prosinca 2006.,

- da je pravomoćnim rješenjem inspekcije od 2. listopada 2006., naloženo uklanjanje predmetne zgrade jer nema pravomoćnu dozvolu za gradnju,

- da je tužitelj dio građevine koji bi mu pripao prodao umješačima iz ovog postupka, a da se nekretnina nalazi u posjedu sina tuženice,

- da je zgrada, prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka sagrađena veoma nekvalitetno i da je njezina tržišna vrijednost 3.284.436,00 kuna,

- da je 14. rujna 2007. prvotni tuženik I. M. (prednik tuženice) opozvao tužitelju punomoć za poduzimanje pravnih radnji vezanih za izgradnju predmetne zgrade, ali da mu ona nije uručena jer je tužitelj odselio.

 

Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, da je I. M. otkazao predmetni ugovor i prije 31. prosinca 2006., te da je došlo do propasti stvari, a da tuženica ničim nije dokazala visinu štete koju potražuje, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja, ali i protutužbeni zahtjev tuženice na naknadu štete, dok prihvaća protutužbeni zahtjev tuženice na utvrđenje raskida ugovora o ortakluku.

 

Drugostupanjski sud, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženice, koji je predmet revizijskog postupka, utvrđujući da je I. M., dopisom od 14. rujna 2007., upućenim z.k. odjelu Općinskog suda u Pagu, zatražio zabilježbu opozvane punomoći tužitelju za poduzimanje pravnih radnji vezanih za izgradnju predmetne zgrade, a da je prema punomoći od 13. rujna 2007., svoju suprugu A., sada tuženicu, opunomoćio za poduzimanje svih pravnih radnji vezanih za izgradnju predmetne zgrade, ali i za raskid ugovora, zaključuje da tuženica do toga dana nije raskinula ugovor o ortakluku, pogotovo što su prema zapisniku sa sastanka od 13. siječnja 2009., kojem su nazočili umješači, punomoćnica tužitelja, te tuženica tada punomoćnica prvotnog tuženika I. M., još i tada raspravljali o spornim stvarima i načinima njihova rješavanja, i što su zaključili da će se sastaviti novi ugovori između tih stranaka kako bi utvrdili daljnje obveze svake od tih njih. Uz navedeno zaključuje da predmetni ugovor nije raskinut ni po samom zakonu (čl. 360. - 368. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO-a).

 

Vezano za naknadu štete, prema iznesenom shvaćanju drugostupanjskog suda, tuženica nije dokazala njezinu visinu. Naime, cijeneći da se prema navodima tuženice šteta sastojala od troškova sanacije nekvalitetno izvedenih radova (fasade, krova, instalacija) paušalno navedenih u iznosu od 150.000,00 kuna, izgubljene zarade zbog kašnjenja izgradnje i nemogućnosti davanja u najam apartmana u iznosu od 200.000,00 kuna, troškova plaćene: struje, vode i ostalih komunalnih usluga u paušalnom iznosu od 20.000,00 kuna, te troškova eventualne legalizacije u iznosu od cca 250.000,00 kuna, a da tuženica do okončanja postupka nije dostavila dokaz da je platila račune za režije na koje se pozvala, da nije određeno zatražila izvođenje dokaza "upitima nadležnim službama" o troškovima legalizacije i visini izgubljene zarade, kao ni provođenju dokaza građevinskim vještačenjem vezano za troškove sanacije nekvalitetne gradnje, nego je samo predložila da trošak novog vještačenja po vještaku građevinske struke snosi tužitelj, ukoliko on predloži novo građevinsko vještačenje, smatra da time nije dokazala visinu štete koju potražuje.

 

Tvrdnjom da je otkazom punomoći tužitelju ujedno otkazan i predmetni ugovor revidentica iznosi prigovor činjenične naravi kojim iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te se njom sugerira prihvaćanje činjeničnog stanja koje ona nalazi pravilnim, a kako se navedeni prigovor  odnosi na dio drugostupanjske presude vezano za zahtjev na utvrđenje da je raskinut ugovor o ortakluku, u kome dijelu je odbačena revizija tuženice, taj je prigovor irelevantan, a osim toga drugostupanjska presuda se i ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a).

 

Navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz odredbi čl. 360. - 368. i čl. 655. ZOO-a, a koje se odnose na raskid ugovora o ortakluku, navodi tuženice da je taj ugovor prestao nemogućnošću ostvarenja cilja ortaštva jer se radi o objektu koji se mora rušiti, kao i tvrdnja da je predmetni ugovor prestao smrću tuženika I. M., koja je nastupila za vrijeme žalbenog postupka, su također neosnovani, jer se odnose na drugostupanjsku presudu u odnosu na koju je odbačena revizija tuženice.

 

U odnosu na zahtjev za naknadu štete tuženica u reviziji navodi da je podneskom i na održanom očevidu neposredno zatražila da se vještak decidirano izjasni o visini počinjene štete, da se vještak propustio očitovati o tom zahtjevu, pa da nije odlučeno o dopuni vještačkog nalaza, te da je time počinjena bitna povreda postupka, ne navodeći o kojoj bi se bitnoj povredi radilo.

 

Neosnovani su i revizijski navodi u kojima se (sadržajno) tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a iz razloga što tuženica, nasuprot njezinoj navedenoj tvrdnji, nije zatražila provođenje dokaza građevinskim vještačenjem vezano za troškove sanacije nekvalitetne gradnje, nego je samo predložila da, ukoliko tužitelj predloži novo građevinsko vještačenje, tada trošak novog vještačenja po vještaku građevinske struke snosi tužitelj. Osim toga odredba čl. 220. st. 2. ZPP-a određuje da će sud odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa neprihvaćanjem jednog od dokaznih prijedloga stranke nije počinjena bitna povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a.

 

Pravilno je primijenio i materijalno pravo jer tuženica, na kojoj je bio teret dokaza, ni po ovome sudu nije dokazala ni osnovu ni visinu štete jer do okončanja postupka, kako je pravilno utvrdio drugostupanjski sud, nije dostavila račune za režije na koje se pozvala, nije određeno zatražila izvođenje dokaza o troškovima legalizacije i visini izgubljene zarade, kao ni provođenju dokaza građevinskim vještačenjem vezano za troškove sanacije nekvalitetne gradnje, nego je samo predložila da trošak novog vještačenja po vještaku građevinske struke snosi tužitelj, ukoliko on predloži novo građevinsko vještačenje.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.