- 1 -              Revd 812/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 812/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. N. iz V., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku T. P., odvjetniku iz V., protiv I. tuženika M. R. iz Z., (OIB: ...), II. tuženice J. D. iz P., (OIB: ...) i III. tuženice D. R. iz K. N., (OIB: ...), svih zastupanih po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz V., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž Ob-158/2018-3 od 4. prosinca 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima posl. br. P Ob-263/2016-39 od 18. svibnja 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II.              Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice kao osnovana i prvostupanjska presuda preinačena „na način da ista, sada preinačena, glasi“:

 

"1. Utvrđuje se da su tužiteljica A. N. iz V., ..., OIB:... i sada pokojni Z. R. iz V., ..., OIB:.., koji je umro ..., živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici neprekidno u razdoblju od 28. svibnja 1992. pa sve do smrti Z. R. ...

 

2. Tužiteljica A. N. iz V., ..., OIB:... nasljeđuje sada pokojnog Z. R. iz V., ..., OIB:... koji je umro ... temeljem zakona jednako kao i da je njegov bračni drug.

 

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 13.925,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.050,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Tuženici su podnijeli prijedlog da im se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja.

 

Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije i predložila da se ovaj odbije kao neosnovan.

 

Prijedlog tuženika da im se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 4. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na utvrđenje da je sa sada pokojnim Z. R. „iz V., ..., OIB:..., koji je umro ...“ živjela „zajedno u izvanbračnoj zajednici neprekidno u razdoblju od 28. svibnja 1992. pa sve do smrti Z. R.“, kumuliran sa zahtjevom tužiteljice na utvrđenje da „nasljeđuje sada pokojnog Z. R....temeljem zakona jednako kao i da je njegov bračni drug“.

 

Drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice ocijenio osnovanim te (preinačenjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da „temeljna pretpostavka postojanja izvanbračne zajednice je zajednica života sadržajno ista bračnoj zajednici, a to znači da postoji uzajamna briga i pomaganje, briga oko ishrane, vođenje jednog ekonomskog domaćinstva, a sve prema danim okolnostima u kojima takve osobe žive. Navedeno ne uključuje nužno i zajednicu života, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1121/07 od 22. studenog 2007., jer za postojanje trajnije izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja (sama po sebi) činjenica stanovanja na istoj adresi, već o postojanju trajnije zajednice života izvanbračnih drugova sud mora odlučivati od slučaja do slučaja“,

 

- da „činjenice da je pokojni Z. do svoje smrti svakodnevno boravio u stanu tužiteljice, a samo noćio u svom stanu, da su zajedno jeli, da su zajedno posjećivali obitelj i prijatelje, odlazili na vjenčanja i druge društvene događaje, da su zajedno odlazili u šetnje, da su zajedno dočekivali goste u njezinu stanu, da je tužiteljica skrbila o sada pokojnom Z. u vrijeme njegove bolesti, a što potvrđuju nesrodni svjedoci, ne mogu se tumačiti na način kako tvrde tuženici da je između njih postojala samo prijateljska ili dobrosusjedska veza, već je među istima postojala i izvanbračna zajednica“.

 

Tuženici su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa su, uz navod da shvaćanje na kojemu se ta presuda temelji nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, konkretno - od pravnih pitanja o kojima sudska praksa nije jedinstvena, u prijedlogu postavili pitanja:

 

1. „Je li za priznavanje postojanja izvanbračne zajednice nužno da su izvanbračni supružnici živjeli na istoj adresi i da su bili prijavljeni na toj adresi nadležnim tijelima?“,

 

              2. „Je li za priznavanje postojanja izvanbračne zajednice nužno da je izvanbračna zajednica trajala do ostaviteljeve smrti?“.

 

Međutim, time što su tako odredili razloge svoga prijedloga te konstatirali da ga podnose prema odredbama čl. 385.a ZPP-a i zbog navedenih pitanja, predlagatelji nisu ispunili sve pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to (ovdje bitno) važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu, priložene uz prijedlog odluke suda na koju se predlagatelj poziva ili njezinu  određenu naznaku, sve uz postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao reviziju dopustiti.

 

U ovome slučaju o takvoj situaciji nije riječ: o pitanjima naznačenim u prijedlogu za dopuštenost revizije revizijski sud je izrazio shvaćanje u odluci posl. br. Rev-1121/2007 od 22. studenoga 2007., a po njemu pretpostavka postojanja trajnije izvanbračne zajednice muškarca i žene ne uključuje nužno i zajednicu života sa činjenicom stanovanja na istoj adresi.

 

U tome je ujedno sadržan i odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja: on se neposredno odnosi na prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, pa ga ne treba ponavljati - a nevažnim za odluku o predmetu spora čini drugo pitanje.

 

To sve obzirom da je drugostupanjski sud uz izloženo shvaćanje revizijskog suda o sadržaju odnosa koji čine izvanbračnu zajednicu, razumnim zaključivanjem - i samo primjenom toga shvaćanja na utvrđeno činjenično stanje, pravilno zaključio da je izvanbračna zajednica tužiteljice i ostavitelja (u tome sadržaju) trajala do ostaviteljeve smrti - iako nisu stalno u svakodnevici života bili u istome stanu i u ovome prijavljeni kod „nadležnih tijela“.

 

Drugostupanjska presuda temeljena je suštinski upravo na takvome (već prihvaćenom) shvaćanju i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedlog) ne nalazi razloge da bi (nakon što se o tim pitanjima već izjasnio) takvo shvaćanje trebalo promijeniti ili da bi ono i dalje imalo bilo nesigurno i u praksi neujednačeno: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske), Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.