- 1 -              Revd 591/2020-2

Broj: Revd 591/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. iz Z., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku Z. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika N. M. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-167/2018-2 od 9. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1628/2014-45 od 1. prosinca 2017., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u točki I izreke za iznos od 5.000,00 kn“ (u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika isplatiti joj 5.000,00 kn sa pripadajućim kamatama),

- u stavku II. izreke, djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda „u točki I izreke za iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i točki II izreke“ tako da je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici 3.000,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 19. ožujka 2014. pa do isplate - te joj naknaditi trošak parničnog postupka od 5.631,63 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. pa sve do isplate,

dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 15.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. do isplate.

Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja.

Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 9. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanjima koja je u prijedlogu postavio, prema njihovom smislu i sadržaju, sugerira prihvatiti da je drugostupanjski sud o prijepornoj naknadi štete odlučio polazeći od shvaćanja da pretpostavke za naknadu štete nisu (pored i drugih pretpostavki) protupravnost radnje kojom je ona uzrokovana i uzročna veza između te radnje i utužene štete - a to nije točno: osporena presuda na takvome shvaćanju nije temeljena - i na takvo se shvaćanje drugostupanjski sud niti u jednom segmentu svoje odluke nije pozvao.

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

Revident je dopuštenje revizije predložio i u odnosu na odluku o parničnom trošku.

Međutim, pitanje koje je glede toga postavio nije ono o kojemu je riječ u odredbi čl. 400. st. 2. u svezi sa odredbom čl. 385.a ZPP-a (obzirom da se o trošku u parnici za naknadu  ne odlučuje samo prema uspjehu pojedine stranke glede visine zahtjeva) - takvo da bi se imalo zaključiti da su bar glede njega ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 12. svibnja 2020.