- 1 -              Rev 1461/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1461/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. R., OIB: ..., iz Z., koju zastupaju punomoćnici A. V. i A. Z., odvjetnici iz Z., protiv prvotuženika M. R., OIB: ..., iz Z., osobno i kao zakonskog nasljednika iza pokojnih S. R. i Š. R., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., drugotuženika I. T., OIB: ..., iz Z., i trećetužene I. R., OIB ..., iz Z., (drugo i trećetuženici kao zakonski nasljednici iza pokojnih S. R. i Š. R.) koju zastupa punomoćnik O. R., suprug, radi utvrđenja ništavosti ugovora o darovanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1475/15-2 od 27. siječnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-20/2015-34 od 1. srpnja 2015., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavim Ugovora o darovanju od 20. svibnja 1998. sklopljenog između R. S. i R. Š., kao darodavca sa jedne strane i R. M. iz Z., kao daroprimca s druge strane, kojim darovci daruju daroprimatelju z.k.č. 5249/1 i z.k.č. 5249/3, k.o. Z., na nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zaprešiću uspostave stanja na z.k.č. 5249/1 i z.k.č. 5249/3, k.o. Z., kakvo je bilo prije provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2000., broj Z-1805/00, ozn. Z-12967/99, tako da se briše uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama s imena R. M. uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo R. S. u 3/5 dijela i R. Š. u 2/5 dijela te na naknadu parnični troškova (stavak I izreke). U stavku II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 21.966,25 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se prihvati revizija i preinači pobijana presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da se donese rješenje kojim će se prihvatiti revizija, ukinuti u cijelosti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom tužiteljice nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužiteljica ukazuje.

 

Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su cijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze tužiteljice i prvotuženika te svjedoka (I. K., M. K., O. R., I. T. i dr.) i drugu dokumentaciju koja prileži u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Takvim postupanjem nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Tužiteljica u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je suprotno odredbi čl. 373.a ZPP drugačije obrazložio odbijanje tužbenog zahtjeva i pritome bez ikakva razloga i utvrdio drugačije činjenično stanje nego je to utvrdio prvostupanjski sud zaključujući da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Nadalje, ističe da je drugostupanjski sud selektivno uzeo dokaze koji su proturječni osnovnim dokazima u spisu koji se tiču stupanja u posjed prvotuženika.

 

U drugostupanjskoj presudi nije učinjena bitna povreda odredaba parničnom postupka na koju tužiteljica ukazuje, jer je iz obrazloženja vidljivo zašto je drugostupanjski sud utemeljio svoju presudu na odredbi čl. 373.a čiju pravilnu primjenu tužiteljica revizijom dovodi u pitanje.

 

Odredbom čl. 373.a propisano je ovlaštenje drugostupanjskog suda da presudom odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinači prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili
2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

 

Prigodom donošenja takve odluke drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju koji je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, što je u konkretnom slučaju i učinjeno kada je na temelju utvrđenih činjenica drugostupanjski sud izveo drugačiji zaključak o stupanju u posjed prvotuženika.

 

Zbog toga što opisano postupanje suda proizlazi iz njegovog ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373.a ZPP, okolnost da je drugostupanjski sud bez provođenja rasprave, u situaciji kada je ocijenio da je pred prvostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP utvrdio činjenično stanje koje je propustio utvrditi prvostupanjski sud, ne predstavlja nezakonito postupanje suda kojim je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 373.a ZPP.

 

Ostalim navodima, kojima kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka tužiteljica u suštini prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argumenti iz odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati. Preostali navodi tužiteljice kojima prigovara načinu na koji su nižestupanjski sudovi vrednovali provedene dokaze zapravo se također svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi, a kako je to već naprijed navedeno.

 

Slijedom navedenog nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se revizijom ukazuje.

 

Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavim ugovora o darovanju sklopljenog 20. svibnja 1998. između sada pokojnih R. S. i R. Š., kao darodavatelja i M. R. kao daroprimatelja, i to darovanje kčbr. 5249/1 i kčbr. 5249/3 k.o. Z., uz tvrdnju da se radi o darovanju bez prave predaje.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su prvotuženik M. R. kao daroprimatelj i njegovi roditelji, S. R. i Š. R. zaključili 20. svibnja 1998. ugovor o darovanju, kojim su darodavatelji darovali daroprimatelju nekretnine i to kčbr. 5249/1 i kčbr. 5249/3 k.o. Z.,

 

- da je isti ugovor i ovjeren kod javnog bilježnika 21. svibnja 1998. pod brojem Ov-3845/98 ,

 

- da se na temelju istog ugovora prvotuženik M. R. upisao kao vlasnik navedenih nekretnina 4. veljače 2000. te da se danas iste čestice u zemljišnim knjigama nalaze upisane u vlasništvu prvotuženika,

 

- da je u čl. 7. Ugovora o darovanju navedeno da daroprimatelj (ovdje prvotuženik) odmah nakon potpisa ugovora, stupa u posjed navedenih nekretnina,

 

- da se danas u posjedu nekretnina ne nalazi prvotuženik jer mu je tužiteljica zabranila korištenje istih,

 

- da je danas u naravi cijela kčbr. 5249/3 k.o. Z. te veći dio kčbr. 5249/1 k.o. Z., šikara koju nitko ne obrađuje.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje da predmetni ugovor o darovanju sklopljen između sada pokojnog S. R. i Š. R., kao darovatelja i prvotuženika M. R., kao daroprimatelja je pravno valjan te da činjenica neulaska u posjed predmetne nekretnine ne umanjuje valjanost predmetnog ugovora o darovanju te na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev. Dakle, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan jer predmetni ugovor o darovanju nije protivan odredbi čl. 322. ZOO.

 

Drugostupanjski sud međutim ocjenjuje da je osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te u tom smislu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, a na temelju utvrđenih činjenica koje je propustio utvrditi prvostupanjski sud ocjenjuje da je pravilno primjenom materijalnog prava iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika te čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" 78/93, 29/94 - dalje: ZJB) trebalo isto odlučiti i odbiti tužbeni zahtjev, ali iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Tužiteljica se u reviziji izrijekom poziva na postojanje revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, postojanje kojih razloga određeno ne navodi i ne obrazlaže. Stoga ovi revizijski razlozi nisu uzeti u obzir.

 

Revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava također se svode na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pa pretežnim revizijskim navodima kojima tužiteljica ustraje u osporavanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocijenjeni.

 

U konkretnom slučaju istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija dopuštena nije obrazložen, a iz sadržaja revizije proizlazi da je revizija izjavljena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle iz razloga zbog kojih se revizija ne može izjaviti.

 

Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud ispituje pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.