- 1 -              Revr 80/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 80/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stjepana Županića, iz Draganića, Lazina 117, OIB: 22880202031, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika AUTOTRANSPORT KARLOVAC d.d., Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 97662921077, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplati odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-405/17-2 od 11. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-45/2016-10 od 16. prosinca 2016., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se utvrdi da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženika sklopljenog 28. prosincu 2015. nedopuštena, da radni odnos nije prestao, te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju bruto plaću za razdoblje od prestanka radnog odnosa tj. od 5. veljače 2016. do povratka tužitelja na radno mjesto nadzornika tehničke ispravnosti vozila u mjesečnim iznosima od po 9.477,69 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u toč. I. izreke prvostupanjske presude, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka od 1.562,50 kn u roku od osam dana.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

             

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, da radni odnos nije prestao, te zahtjev za isplatu naknade plaće.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 15. listopada 2003. bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme u Stanici za tehnički pregled vozila na radnom mjestu nadzornika tehničke ispravnosti vozila,

 

- da je tuženik odlukom od 28. prosinca 2015. tužitelju dao redoviti otkaz ugovora o  radu zbog skrivljenog ponašanja,

 

- da se tom odlukom tužitelju stavlja na teret da je ovjeravao tehničku ispravnost vozila iako je znao da su ista neispravna,

 

- da je tužitelj u svojoj obrani od 7. prosinca 2015. izjavio da je znao ovjeriti tehničku ispravnost vozila iako je bio svjestan da su vozila neispravna i ne zadovoljavaju uvjetima koji su propisani,

 

- da je tužitelj uhićen od strane djelatnika Službe kriminalističke policije Karlovac 1. prosinca 2015. zbog sumnje da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti i krivotvorenja službene  i poslovne isprave, kojom prilikom su mu oduzete dozvola obavljanje poslova u stanici za tehnički pregled i dozvola za obavljanje periodičnih tehničkih pregleda te licenca MUP-a za obavljanje poslova kontrolora tehničke ispravnosti vozila.

 

Na temelju navedenih utvrđenja, a polazeći od dužnosti tužitelja pri obavljanju poslova radnog mjesta na kojem je isti radio, kao i od značaja tog radnog mjesta, nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 – dalje: ZR) odbili predmetni tužbeni zahtjev, zaključujući da su se ostvarile pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelja, s obzirom da ovjeravanje tehničke ispravnosti za vozila koja nisu tehnički ispravna predstavlja grubo kršenje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila kao i da je takvim njegovim postupanjem ugrožena sigurnost svih sudionika u prometu zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja pa stoga ni nastavak radnog odnosa više nije moguć.

 

Prije svega u odnosu na navode revidenta koji dijelom u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, posebice da bi upravo on ovjerio tehničku ispravnost vozila, kao i da je pečat bio dostupan trećim osobama, valja reći da sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Stoga, imajući na umu citirane odredbe, te činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja. Naime, tužiteljevo ovjeravanje tehničke ispravnosti za vozila koja nisu tehnički ispravna, a kojim postupanjem je ugrožena sigurnost svih sudionika u prometu predstavlja kršenje radne obveze.

 

Posljedično tomu su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilnom primjenom materijalnog prava odbili i preostale zahtjeve (da radni odnos nije prestao, te isplata plaća).

 

Na osnovu svega izloženog s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija  izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.