- 1 -              Rev 2129/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2129/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. N. iz Đ., sada u R. S., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. V. & S. B. u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2538/2015-2 od 7. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj P-1050/2015-12 od 21. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2538/2015-2 od 7. travnja 2016. pod točkom a) u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj: Ovrv-4/08 u odnosu na zatezne kamate na iznos od 167.060,00 kuna za razdoblje od 13. prosinca 2006. do 26. veljače 2007. te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima ovršnog i parničnog postupka i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj P-1050/2015-12 od 21. rujna 2015. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos od 167.060,00 kuna za razdoblje od 13. prosinca 2006. do 26. veljače 2007. te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima ovršnog i parničnog postupka te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na pitanje: „Od kojeg datuma odvjetnik ima pravo na kamatu na dospjeli nenaplaćeni račun: da li od dospijeća svog računa ili od datuma kada eventualno utuži račun, odnosno, od datuma kad su njegovoj stranci presudom dosuđeni troškovi?“.

 

II. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2538/2015-2 od 7. travnja 2016. odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na preostala dva pitanja.

 

III. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

 

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Đakovu presudom poslovni broj P-1050/2015-12 od 21. rujna 2015. djelomično je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz O. broj: Ovrv-4/08 od 8. siječnja 2008. tako da je naložio tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos od 167.060,00 kuna isplati zakonske zatezne kamate počevši od 26. veljače 2007. do isplate po stopama kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude kao i da joj naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.471,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2008. do isplate po stopama kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude te parnični trošak u iznosu od 11.787,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2015. do isplate u roku od 15 dana.

 

U preostalom dijelu ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz O. broj: Ovrv-4/08 od 8. siječnja 2008.

 

Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj: Gž-2538/2015-2 od 7. travnja 2016. odbio je žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu, a djelomično uvažio te je pod točkom a) potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz O. broj: Ovrv-4/08 od 8. siječnja 2008. u odnosu na iznos od 20.820,00 kuna kao i iznos od 32.330,00 kuna s pripadajućim kamatama, u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz O. broj: Ovrv-4/08 od 8. siječnja 2008. u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos do 167.060,00 kuna za razdoblje od 13. prosinca 2006. pa do 26. veljače 2007. te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog i parničnog postupka. Pod točkom b) preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz O. broj: Ovrv-4/08 od 8. siječnja 2008. u odnosu na iznos od 30.500,00 kuna te je u tom dijelu održao na snazi platni nalog i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2007. do isplate po stopi kako je to pobliže opisano u izreci drugostupanjske presude.

 

Protiv točke a) drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu tako da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Suprotno revizijskim navodima revidentice, pobijana presuda u odbijajućem dijelu nije donesena prema odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP čak niti sadržajno, već je naprotiv donesena na temelju odredbe čl. 368. ZPP pa nema pretpostavki za podnošenje revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenih u točkama 1.-3. istog članka.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica kao punomoćnica (odvjetnica) zastupala tuženika u predmetu Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: P-381/97 na temelju punomoći koju joj je tuženik dao 19. siječnja 2001. te da je to jedini predmet u kojem ga je zastupala,

 

- da je tužiteljica obavijestila sud podneskom od 21. ožujka 2001. da zastupa tužitelja u tom predmetu,

 

- da je presuda u predmetu broj: P-381/97 donesena 26. veljače 2007.,

 

- da je tužiteljica tuženiku izdala tri računa za izvršeno zastupanje i to: račun br. 56/06 na iznos od 187.880,00 kuna, račun br. 14/07 na iznos od 32.330,00 kuna i račun br. 28/07 na iznos od 30.500,00 kuna na temelju kojih je 8. siječnja 2008. javni bilježnik donio rješenje o ovrsi broj: Ovrv-4/08 protiv kojeg je tuženik podnio prigovor,

 

- da se iznos od 30.500,00 kuna odnosi na trošak sastava žalbe po računu broj 28/2007 s dospijećem od 2. svibnja 2007.,

 

- da je tuženik platio tužiteljici 4.500,00 EUR tj. iznos od 32.940,00 kuna,

 

- da tužiteljica nije dokazala koje su to radnje (za koje je tvrdila da su poduzete do svibnja 2001. i na koje se odnosi plaćeni iznos od 4.500,00 EUR), kad i gdje su obavljene, a zastupala je tuženika samo u toj parnici,

 

- da tužiteljici nisu priznati troškovi izbivanja iz kancelarije jer te troškove u toj parnici nije spominjala niti ih je tražila,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-450/11 od 27. studenog 2013. održan na snazi platni nalog u iznosu od 167.060,00 kuna, dok je u ostalom dijelu u kojem je platni nalog ukinut presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je održao platni nalog na snazi u odnosu na zatezne kamate na već ranije dosuđeni iznos od 167.060,00 kuna koje teku od donošenja presude u predmetu broj: P-381/97 tj. od 26. veljače 2007. jer je od ukupno dosuđenog iznosa od 200.000,00 kuna za radnje poduzete u parnici broj: P-381/97 valjalo oduzeti iznos od 32.900,00 kuna (tj. iznos od 4.500,00 EUR) čime se dobije već ranije dosuđeni iznos od 167.060,00 kuna. Pri tome je ukinuo platni nalog u odnosu na zatezne kamate tekuće na iznos od 167.060,00 kuna tekuće od 13. prosinca 2006. do 26. veljače 2007.

 

Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na zatezne kamate koje teku na iznos od 167.060,00 kuna od 26. veljače 2007., a preinačio je i dosudio daljnji iznos od 30.500,00 kuna na ime sastava odgovora na žalbu u predmetu P-381/97 po računu broj 28/2007 sa zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2007. do isplate.

 

Tužiteljica je u reviziji naznačila sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li je kod utvrđivanja prava na obračunatu nagradu za izvršenu odvjetničku uslugu sud vezan Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ili nagradu određuje diskreciono odnosno prema uspjehu stranke u sporu?

 

2. Da li odvjetnik ima pravo naplatiti svoju odvjetničku uslugu od svoje stranke u punom iznosu neovisno od toga u kolikom je omjeru njegova stranka uspjela u sporu pa i onda kad njegova stranka izgubi spor?

 

3. Od kojeg datuma odvjetnik ima pravo na kamatu na dospjeli nenaplaćeni račun: Da li odvjetnik ima pravo na kamatu na dospjeli neplaćeni račun od dospijeća svog računa ili od datuma kada eventualno utuži račun, odnosno, od datuma kad su njegovoj stranci presudom dosuđeni troškovi?“

 

Kao razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja tužiteljica se pozvala na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-254/05 od 1. lipnja 2006., Rev-749/05 od 7. srpnja 2007. i Rev-453/05 od 3. svibnja 2007.

 

U odnosu na prva dva postavljena pitanja valja reći da je sud nagradu za izvršenu odvjetničku uslugu dosudio upravo sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Nadalje, sud nije dosudio trošak tužiteljici prema uspjehu stranke u sporu nego je priznati trošak za zastupanje u predmetu poslovni broj: P-381/97 dosudio u cijelosti za svaku radnju za koju je dosudio trošak (s obzirom da je tuženik je u predmetu P-381/97 uspio u cijelosti), a ne u nekom omjeru.

 

Kako od postavljenih pitanja ne ovisi ishod spora, prva dva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga je primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. i 5. ZPP valjalo odbaciti reviziju u odnosu na prva dva postavljena pitanja i odlučiti kao u izreci.

 

Međutim, vijeće revizijskog suda ocjenjuje da je treće postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tom pitanju postoji različita praksa revizijskog suda i drugostupanjskog suda.

 

Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je sud na dosuđeni iznos parničnog troška za radnje koje je poduzela punomoćnica tuženika u predmetu Općinskog suda u Đakovu P-381/97 u kojem ga je zastupala, dosudio zatezne kamate od dana presuđenja u predmetu Općinskog suda u Đakovu P-381/97 tj. od 26. veljače 2007., a odbio je zatezne kamate na taj iznos tekuće od 13. prosinca 2006. do 26. veljače 2007.

 

Shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužiteljica kao odvjetnica za radnje poduzete u svrhu zastupanja u drugom parničnom predmetu ima pravo na kamate od dana presuđenja u tom predmetu je pogrešno.

 

Takvo shvaćanje je u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-749/05 od 5. srpnja 2007. na koju se revidentica pozvala u reviziji i u kojoj je izraženo shvaćanje da je pravo na isplatu nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika dospjelo u času obavljanja svake pojedine radnje u postupku.

 

Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 87/93, 16/94, 11/96 i 91/2004), za pojedine radnje (kao što su sastavljanje podnesaka, zastupanje stranke na ročištima i sl.), odvjetniku pripada određena naknada. Kada nema posebnog sporazuma, između odvjetnika i klijenta kojeg zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (tako i u Rev-953/12 i Rev-2111/14).

 

Slijedom navedenog, tužiteljica bi u konkretnom predmetu imala pravo na kamate nakon obavljanja svake pojedine radnje u postupku jer je tada dospjelo pravo na isplatu nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika.

 

Budući da je u ovom predmetu tužiteljica izdala račune nakon obavljenih radnji, tužiteljica bi imala pravo na kamate od dana dospijeća navedenog u svakom pojedinom računu.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice odnosno datume dospijeća pojedinih računa, nema ni uvjeta za preinaku pobijane presude.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, poštujući odredbu članka 394.a ZPP-a upotpuniti činjenično stanje i potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

Stoga je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice u odnosu na treće postavljeno pitanje i ukinuti nižestupanjske odluke u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.