- 1 -              Gr1 301/2019-2

Broj: Gr1 301/2019-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Goranki Barać-Ručević, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. d.o.o. u stečaju, R., OIB: …, kojeg zastupa stečajni upravitelj S. Š., a on zastupan po punomoćniku V. Z., odvjetniku u R., protiv ovršenika A. d.o.o., S., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Čakovcu, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj Ovr-360/19-2 od 2. srpnja 2019. i Trgovačkog suda u Varaždinu, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj Ovr-18/2019-3 od 8. kolovoza 2019., 12. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Čakovcu.

Obrazloženje

Općinski sud u Čakovcu, rješenjem poslovni broj Ovr-360/19-2 od 2. srpnja 2019. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje i predmet po pravomoćnosti rješenja ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu. Navodi da je 1. srpnja 2019. Trgovački sud u Rijeci tom sudu dopisom dostavio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, s napomenom da se radi o prijedlogu vezanom za provedbu ovršnog postupka, zbog čega ne postoji stvarna nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci, već suda provedbe ovrhe.

Otklanjajući svoju stvarnu nadležnost, Općinski sud u Čakovcu se pozvao na odredbe čl. 37. st. 1. i čl. 171. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), te odredbe čl. 34.b st. 1. i st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ. Smatra da u ovom predmetu postoji stvarna nadležnost trgovačkog suda, s obzirom da su stranke u postupku pravne osobe i da je nad ovrhovoditeljem otvoren stečaj, a kako se sjedište ovršenika nalazi na području Trgovačkog suda u Varaždinu, smatra da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan taj sud.

Trgovački sud u Varaždinu, dopisom poslovni broj Ovr-18/2019-3 od 8. kolovoza 2019. izazvao je sukob nadležnosti, pozivajući se na odredbe čl. 37. st. 1. i 2. te čl. 43. st. 1. i 2. OZ, uz obrazloženje da ovršenik u ovom predmetu predlaže sudu donošenje rješenja u smislu odredbe čl. 210. OZ, a kako je riječ o ovršnom, a ne o parničnom postupku, činjenica da je nad ovrhovoditeljem otvoren stečaj, nema utjecaja na nadležnost suda u ovršnom postupku, zbog čega smatra da je u ovom predmetu stvarno nadležan Općinski sud u Čakovcu, primjenom odredbe čl. 43. st. 2. OZ, u svezi odredbe čl. 171. OZ.

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Čakovcu.

Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik 17. lipnja 2019. Trgovačkom sudu u Rijeci podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava, u smislu odredbe čl. 210. OZ, a s obzirom da je ovrhovoditelj prethodno, 17. kolovoza 2017., u smislu odredbe čl. 209. OZ, putem Financijske agencije, protiv ovršenika zatražio izravnu naplatu svoje ovršne tražbine na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-360/2017-17 od 18. lipnja 2018., preinačenog rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5988/2018-2 od 3. travnja 2019., na novčanim sredstvima ovršenika. Navedeni je prijedlog ovršnika Trgovački sud u Rijeci uz dopis od 1. srpnja 2019. dostavio Općinskom sudu u Čakovcu, uz napomenu da se radi o prijedlogu vezanom za provedbu ovršnog postupka.

Dakle, u ovom predmetu nije riječ o parničnom postupku, odnosno sporu između pravnih osoba, niti o sporu u kojem je stranka osoba nad kojom je pred trgovačkim sudom otvoren stečajni postupak (čl. 34.b st. 1. i 5. ZPP), već je riječ o ovršnom postupku izravne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na novčanim sredstvima, po računu ovršenika, koju provodi Financijska agencija na temelju ovršne odluke suda, u kojem postupku je ovršenik podnio pravna sredstva u smislu odredbe čl. 210. OZ, a kako to osnovano i navodi Trgovački sud u Varaždinu u svom dopisu u kojem izaziva sukob nadležnosti.

Odredbom čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 - dalje: ZPONS), propisano je da ovrhu na temelju toga Zakona provode Financijska agencija (dalje: Agencija), Hrvatska narodna banka i banke, dok je odredbom čl. 4. st. 3. ZPONS propisano da, ako tim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.

Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Odredbom čl. 210. st. 2. OZ, propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Prema odredbi čl. 37. st. 1. OZ, općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.

Sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe (čl. 37. st. 2. OZ).

Nadalje, prema odredbi čl. 43. st. 1. OZ, za provedbu ovrhe stvarno su nadležni općinski sudovi, ako zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom čl. 43. st. 2. OZ propisano je da je sud provedbe ovrhe ovlašten odlučivati o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga postupka te o svim pitanjima koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema OZ odlučuje u tom postupku, te o zahtjevu za naknadu troškova postupka koji naknadno bude podnesen tijekom postupka (članak 14. stavak 6.).

S obzirom da citirane odredbe OZ propisuju stvarnu nadležnost općinskih sudova za određivanje i provedbu ovrhe, njihovu stvarnu nadležnost za postupanje u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi i drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu, kao i njihovu stvarnu nadležnost za odlučivanje o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga postupka ili koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema odredbama OZ odlučuje u tom postupku, za odlučivanje o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno o njegovom prijedlogu za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a imajući u vidu i citirane odredbe čl. 2. i čl. 4. st. 3. ZPONS, stvarno nadležan je općinski sud, u ovom slučaju, Općinski sud u Čakovcu, kao mjesno nadležni sud, na čijem području ovršenik ima registrirano sjedište, u skladu s odredbama čl. 171. st. 1. i 3. OZ, u vezi s odredbom čl. 38. OZ.

Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP, u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. svibnja 2020.

                            Sutkinja:

              Goranka Barać - Ručević, v. r.