- 1 -              Rev 4298/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4298/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. osiguranje d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., protiv tuženih M. R., OIB: ..., P. R., OIB: ..., D. R., OIB: ... i S. R., OIB: ..., svi iz S., , svi zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., radi stjecanje bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-778/2018-2 od 7. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-387/16-12 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-778/2018-2 od 7. ožujka 2019. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-387/16-12 od 7. veljače 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se tuženicima naloži isplatiti mu na ime stjecanja bez osnove iznos 10.706,16 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2014. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate (točka I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 1.450,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2018. do isplate (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima da mu na ime stjecanja bez osnove isplate iznos 10.706,16 kn, koji je isplaćen na račun punomoćnika tuženika radi naknade troškova parničnog postupka koji je prethodno vođen između stranaka.

 

Na temelju slijedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-118/09-15 od 30. rujna 2011. naloženo Jadranskom osiguranju d.d. Zagreb kao tuženiku da u tom predmetu tužiteljima Mariji Rašić, Peji Rašić, Dejanu Rašić i mlt. Stipi Rašić naknadi troškove postupka u iznosu 21.328,70 kn,

 

- da je tužitelj 4. veljače 2013. isplatio tuženicima na ime troškova postupka dosuđenih u tome predmetu 21.328,70 kn i na ime zateznih kamata na troškove postupka za razdoblje od 30. rujna 2011. do 4. veljače 2013. iznos 3.449,34 kn,

 

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-3227/2011-5 od 18. rujna 2013., između ostalog, ukinuto rješenje prvostupanjskog suda u odnosu na troškove postupka i u tome dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

 

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-118/09-26 od 31. srpnja 2014. tužitelj obvezan nadoknaditi troškove postupka u iznosu 14.230,52 kn, te da je navedeno rješenje preinačeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1969/2014-2 od 18. studenog 2015. na način da je tužitelju naloženo da tuženicima isplati iznos 14.068,88 kn,

 

nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj izvršio isplatu troškova parničnog postupka u vrijeme kad ih još nije bio dužan isplatiti, po nepravomoćnoj presudi protiv koje je izjavio žalbu i u odnosu na odluku suda o troškovima postupka, a nije zadržao pravo na povrat, niti je platio da bi izbjegao prisilu, pa stoga nema pravo zahtijevati vraćanje utužene razlike između isplaćenih i pravomoćno dosuđenih troškova, sukladno odredbi čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO/05, a isto je propisano ranijom odredbom čl. 211. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).

 

Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja, tužitelj je u reviziji naznačio pravna pitanja:

 

„Ima li presuda koju je donio Općinski sud kao prvostupanjski sud u vrijeme dok još nije postala pravomoćna značenje pravne osnove?,

 

Da li se dobrovoljno izvršenje po nepravomoćnoj sudskoj odluci može tumačiti primjenom odredbe iz čl. 1112. st. 1. ZOO-a kao plaćanje neduga i da li bi takva isplata predstavljala jedan od izuzetaka iz predmetne odredbe?,

 

Može li se po pozivu za uplatu duga na ime stjecaja bez osnove te odgovora na navedeni poziv od strane punomoćnika da je stranka obaviještena o pozivu i da je pozvana postupiti po donesenim odlukama te izvršiti plaćanje kako je navedeno u tim odlukama, smatrati da je isti kao obogaćeni znao da se neosnovano obogatio na račun osiromašenog te njegov pristanak na povrat istoga?“

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja, tužitelj navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu, a da je u pobijanoj presudi izneseno pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju zauzetom u odlukama revizijskog suda broj Rev-874/11 od 29. ožujka 2017., Rev-776/07 od 14. rujna 2007. te Rev-702/12 od 31. kolovoza 2016.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

Naime, u odluci ovog suda broj Rev-874/11 od 29. ožujka 2017. (a koja se referira i na odluku Rev-776/07 od 14. rujna 2007.) izraženo je shvaćanje da „djelomično izvršenje prvostupanjske nepravomoćne sudske presude dobrovoljnim plaćanjem dijela dosuđenog iznosa ne predstavlja plaćanje neduga jer postoji određena pravna osnova (presuda suda), pa ne može doći do izuzetaka od obveze vraćanja onog što je plaćeno, a nije dugovano, u skladu s odredbom čl. 211. ZOO-a“.

 

Nadalje je u toj odluci izraženo shvaćanje: “Sukladno odredbi čl. 214. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, kao i neosnovano plaćen parnični trošak i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva“ (što propisuje i odredba čl. 1115. ZOO/05).

 

Prema navedenom, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno je pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom u citiranim odlukama, te su s obzirom na pogrešno pravno shvaćanje sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

No, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno te nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a riješiti kao u izreci i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.