- 1 -              Rev 960/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 960/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća u pravnoj stvari ovrhovoditeljice I. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2341/11-2 od 16. travnja 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4106/10 od 4. siječnja 2011. te odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2341/11-2 od 16. travnja 2013. u pobijanom dijelu u točki 1. u kojem je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4106/10 od 4. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu i u točki III. i IV. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-4106/10 od 4. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja od 7.011,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. ožujka 2009. do isplate te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata od 972,13 kn kao i troškova ovršnog postupka od 922,50 kn odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi Ovrpl- 4106/10 od 4. siječnja 2011. i rješenje istog suda poslovni broj Ovrpl-4160/10-9 od 4. ožujka 2011. te odbacio ovršni prijedlog.

 

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi i odbačen ovršni prijedlog ovrhovoditeljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, dalje: ZPP). Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi.

 

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ovrhovoditelj postavlja u bitnom sljedeće pitanje:

 

"Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?"

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 1. ožujka 2011, Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2124/12 i broj Gž-1963/2012 iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na koji bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika (u iznosu od 4.170,63 kn na ime dijela zateznih kamata dospjelih do 18. ožujka 2009.), a da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata dospjelih do 18. ožujka 2009. u iznosu od 972,13 kn kao i cjelokupno glavno potraživanje – sukladno čemu je naznačio tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pri tom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju s izrekom priložene ovršne isprave budući je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata s drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditelju dosuđeno ovršnom ispravom.

 

Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka – u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

 

Proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je prijedlogom za ovrhu zatražena isplata zateznih kamata s drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a uz prihvaćenje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.