- 1 -              Revt 142/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 142/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. b. d.d. u stečaju, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu I., O. i p. u Z., protiv tuženika M. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. D. M. d.o.o. u Z., radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2485/2015-1 od 24. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3635/11 od 15. siječnja 2014., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2485/2015-1 od 24. svibnja 2017. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3635/11 od 15. siječnja 2014. kojom je utvrđeno da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja G. b. d.d. u stečaju Sporazum o ispunjenju obveza od 9. siječnja 1998. sklopljen između G. b. d.d., sada u stečaju i tuženika M. d.d., Z., a kojim su tužitelju umjesto isplate iznosa 3.351.370,68 kn ustupljene dionice G. b. d.d., Z. i to: 166 dionica druge emisije serije B od kontrolnog broja ... i kontrolnog broja ... pojedinačne nominalne vrijednosti od 18.000,00 kn, odnosno po novom stanju u dioničkoj knjizi ukupno 29.880 dionica druge emisije, serije A i to 20.520 dionica od kontrolnog broja ... i 9.360 dionica od kontrolnog broja ... pojedinačne nominalne vrijednosti od 100,00 kn, te je naloženo tuženiku vratiti u stečajnu masu tužitelja iznos 3.351.370,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 10. prosinca 1998. do isplate, kao i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 452.960,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, što znači da ista nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući prigovoriti pravilnost pobijane presude prigovarajući da sud zanemaruje činjenicu da je sporni odnos stranaka iz ovog postupka posljedica ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog između trgovačkog društva A.-I. d.o.o. 1. siječnja 1998., sadržajno je prigovor činjenične naravi i kao takav neodlučan  u  revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, pri čemu je uzgred za primijetiti da je drugostupanjski sud ovu činjenicu imao u vidu kada je odlučivao o žalbi tuženika i u tom pravcu i dao svoje razloge zašto taj žalbeni prigovor tuženika ocjenjuje neosnovanim. S tim u vezi ocijeniti je da nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. ZPP-a, a na koju revident opisno ukazuje.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je bez pravnog učinka prema tužitelju Sporazum o ispunjenju obveza od 9. prosinca 1998. sklopljen između G. b. d.d. sada u stečaju i tuženika, a kojim su tužitelju umjesto isplate iznosa 3.351.370,68 kn od strane tuženika ustupljene dionice G. b. d.d., te nalaganje tuženiku vratiti u stečajnu masu iznos 3.351.370,68 kn.

 

Obzirom na činjenična utvrđenja utemeljena na rezultatima provedenog postupka i to:

 

- da je povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad G. b. d.d. od 6. travnja 1999., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-83/99 od 30. travnja 1999. otvoren stečajni postupak nad G. b. d.d., time

 

- da je 9. prosinca 1998. između G. b. d.d. i tuženika sklopljen predmetni Sporazum o ispunjenju obveza, a kojim se tuženik obvezao umjesto isplate novčane tražbine G. b. d.d. u iznosu 3.351.370,68 kn ustupiti joj određeni broj dionica te banke,

 

- da u vrijeme sklapanja tog Sporazuma (četiri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka nad G. b. d.d.) dionice G. b. d.d. nisu imale ni likvidacijsku ni ekonomsku vrijednost, zbog čega

 

- da tužitelj nije naplatio likvidno potraživanje koje je imao prema tuženiku,

 

a polazeći od odredbe čl. 127. i čl. 132. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96 i 29/99 – dalje: SZ), a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog pravnog odnosa, pravilna je ocjena iz pobijane presude da su sklapanjem takvog Sporazuma te ustupanjem mu njegovih bezvrijednih dionica, a koji Sporazum je sklopljen četiri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka nad G. b. d.d., tužitelj doista nije dobio odgovarajući ekvivalent za svoju tražbinu, posljedica čega jest oštećenje tužiteljevih vjerovnika, jer je time objektivno došlo do umanjenja stečajne mase, a iz koje su stečajni vjerovnici imali pravo namiriti svoje tražbine prema stečajnom dužniku.

 

Naime, da je umjesto ustupanjem bezvrijednih dionica Sporazumom između G. b. d.d. i  tuženika bila ugovorena stvarna isplata dugovanog iznosa (3.351.370,68 kn) taj bi iznos ušao u stečajnu masu i mogao biti predmetom naplate stečajnih vjerovnika. Ovako pak je to izostalo, što u konkretnom slučaju doista jest razlog za pobijanje predmetnog sporazuma. Posljedica pak ovog Sporazuma jest ta da je tuženik neosnovano stekao imovinsku korist u iznosu za koji je presuđen pobijanom presudom, sve u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96).

 

Bespredmetno je ustrajanje tuženika na ugovoru o cesiji sklopljenog između trgovačkog društva A.-I. d.o.o. kao cedenta i G. b. d.d. kao cesionara, a u kojem ugovoru je tuženik imao položaj cesusa, a u nastojanju osporavanja osnovanosti zahtjeva tužitelja. To stoga što tuženik svoju obvezu koju je imao prema trgovačkom društvu A.-I. d.o.o., a koju je ovaj ugovorom o cesiji cedirao G. b. d.d., izvjesno nije mogao ispuniti putem dionica G. b. d.d., a koje dionice su u to vrijeme bile bezvrijedne, a kako je to u postupku utvrđeno. Dakle, položaj tuženika ne bi bio bolji i da njegova obveza nije cedirana G. b. d.d., jer on tim obveznicama svoj dug ne bi mogao namiriti prema A.-I. d.o.o.

 

Slijedom navedenog, reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tuženika.

 

Zagreb, 12. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.