- 1 -              Revd 515/2020-2

Broj: Revd 515/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u Z., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-942/2018-4 od 22.listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10913/2010-50 od 12. rujna 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-942/2018-4 od 22.listopada 2019. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik N. P. iz Z. je podneskom od 23. prosinca 2021. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-942/2018-4 od 22.listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10913/2010-50 od 12. rujna 2018.

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP/19) revizijski sud je utvrdio da naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Pitanje broj 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se odnosi na jasnu odredbu čl. 375. st. 1. ZPP, prema kojoj u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Međutim, u primjeni te odredbe nije moguće unaprijed dati formulu o potrebnom sadržaju i obimu obrazloženja primjenjivom za svaki slučaj, jer obrazloženje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaju.

U pobijanoj presudi nije izraženo pravno shvaćanje suprotno shvaćanju na kojemu se temelje obrazloženja odluka Vrhovnog suda RH navedenim uz pitanja broj 2. i 2.a. i to Rev-601/98, Revx-965/14, Rev-939/06, Rev-1763/91, Revr-183/11, Ustavnog suda RH broj U-III-6002/2011 od 11. 10. 2012 i U-III-4673/2008 od 20.5.2009 i Odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv RH po zahtjevu broj 32457/05 od 13. prosinca 2007. (…).

Pitanja broj 2. i 2.a. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer polaze od pogrešne interpretacije sadržaja spisa i obrazloženja pobijane presude glede identifikacije nekretnine za koju tužitelj traži naknadu za neovlašteno korištenje. Pitanja se odnose na navodno pogrešnu i nedovoljnu identifikaciju nekretnine, iako je nekretnina dovoljno identificirana na način da ne ostaje nikakva dvojba o kojoj je nekretnini riječ (oznakom adrese zgrade, oznake diletacije, oznake parkirnog mjesta, te oznake katastarske čestice na kojoj je sagrađena zgrada). U pobijanoj presudi nije izraženo pravno shvaćanje suprotno shvaćanju na kojemu se temelje obrazloženja odluka Ustavnog suda RH poslovni broj USRH U-III-4150/2010, U-IIIB-580/2010 i U-IIIB-842/95.

Pitanja broj 3.a., 3.b., 3.c. i 3.d. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na teret dokazivanja, dokazna sredstva i ocjenu izvedenih dokaza, a glede primjene zakonskih odredaba čl. 7., 8., 219., 220. te 221.a. ZPP. Međutim, nije moguće unaprijed dati formulu o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje od tih činjenica su sporne i na kome je teret dokaza o spornim činjenicama, te kojim dokaznim sredstvima se mogu dokazivati sporne činjenice, jer to ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaju. U ovom slučaju nižestupanjski sudovi u primjeni navedenih odredaba nisu postupili arbitrarno, a obrazloženje pobijane presude nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem na kojemu se temelje obrazloženja odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-57/13, Rev-1423/12, Revr-253/15, Rev-2377/99, Rev-1901/10, Revx-632/15.

Pitanja broj 4. i 4.a. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer polaze od tvrdnje da je tuženik stekao pravo vlasništva nekretnine dosjelošću kao pošteni posjednik nekretnine koju posjeduje od 1991. godine, a prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je dokazao da tuženik nije bio pošteni posjednik, odnosno da je uzurpacijom zauzeo i ogradio predmetno parkirno mjesto, iako je znao da mu to mjesto ne pripada. Samim time naznačena pitanja koja se odnose na to kad je tuženik prestao biti pošteni posjednik nisu važna za odluku u ovom sporu, odnosno na konkretnu poziciju tuženika u parnici.

Pitanja broj 5., 5.a., 5.b. i 5.c. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer glede primjene zakonskih odredaba čl. 7., 8., 219., 220. te 221.a. ZPP nije moguće unaprijed dati formulu o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje od tih činjenica su sporne i na kome je teret dokaza o spornim činjenicama, te kojim dokaznim sredstvima se mogu dokazivati sporne činjenice, jer to ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaju. U odnosu na dio pitanja koji se odnosi na identifikaciju nekretnine odgovor na prijedlog je već iznesen u ovom obrazloženju o pitanjima broj 2. i 2.a.

U odnosu na pitanje broj 6 u reviziji nisu određeno naznačeni razlozi važnosti zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Podredno se napominje da je obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije sadržajno pretežito usmjereno na tvrdnju o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što inače nije dopušten revizijski razlog, niti je osnova za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP/19 dopuštenjem revizije.

Slijedom navedenih razloga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP/19, i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP/19 riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. svibnja 2020.