Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja N. P. iz S., J. P. 4, OIB: …,
zastupan po punomoćniku S. V., odvjetniku u S., protiv tuženika H.
M. d.o.o. sa sjedištem u Z., K. 2, OIB: …., zastupan po
punomoćniku H. & P. d.o.o., P. S., radi naknade nematerijalne štete,
nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19.veljače 2020. u nazočnosti
punomoćnika stranaka i objavljene dana 11.svibnja 2020.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 21.travnja 2018. po stopi u skladu s čl. 29.st.2 ZOO pa do isplate“ kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je M. kronika u svom tiskanom
izdanju 21.siječnja 2019. objavila članak naslova „Najveći uhljebi Makarske rivijere“, a kojim
člankom na ponižavajući način autor organizira fiktivno natjecanje za uhljeba Makarske
rivijere. Nadalje, da predmetni članak objektivno vrijeđa pravo osobnosti, ugled, čast i
dostojanstvo tužitelja. Nadalje, da predmetni članak u bitnome opisuje tužitelja ( donačelnika
P.) kao uhljeba, u ulozi savjetnika načelnika „ koji ni sam ne zna za što točno, koji
nema radno vrijeme“ i to sve na podrugljiv i omalovažavajući način, čime se o istome stvara
negativna slika, izaziva prijezir i rušenje ugleda, slijedom čega tužitelj potražuje naknadu
štete.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj javna osoba te da je iznosio
činjenične tvrdnje, te da granice slobode u iznošenju činjeničnih tvrdnji i vrijednosnih sudova
su šire u odnosu na javne osobe.
Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem članka objavljenog u dnevnom listu
„Makarska kronika“ pod naslovom „Najveći uhljebi rivijere“, zahtjeva za objavu isprike,
izvatka iz sudskog registra, saslušanjem svjedoka A. T. te tužitelja u svojstvu
parnične stranke pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
Među strankama nije sporno da je u dnevnom listu „Makarska kronika“ objavljen
članak autora A. T. sa naslovom „Najveći uhljebi rivijere“.
Međutim, kao sporno postavilo se pitanje je li navedenim člankom povrijeđeno
dostojanstvo, čast i ugled tužitelja odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju
nematerijalnu štetu.
Odredbom članka 16. Zakona o medijima ( „Narodne novine“ 59/04,84/11,81/13;
dalje ZM-a) propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast
građana.
Prema odredbi članka 22. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete
sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od
nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada
ispravak nije moguć.
Prema odredbi članka 21 st.1 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u
medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim
zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija
kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor
imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru
njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je
postupao u dobroj vjeri.
Odredbom članka 21 st 3 ZM-a propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti za
naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako zakonom nije drugačije
određeno.
Odredbom članka 1046 Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj
33/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen
pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti,
a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj ili duševnoj boli, predstavljaju
kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s
odredbom čl. 1100 ZOO.
Saslušani svjedok A. T. je u svom iskazu naveo da je predmetni članak
komentar koji se temelji na osobnom mišljenju novinara autora predmetnog članaka te na
istinitim provjerenim informacijama. Nadalje, da u predmetnom članku navodi se desetak
imena, a najmanje prostora da je posvećeno konkretno N. P.. Nadalje, da se
predmetni članak temelji na ranijim člancima novinarke N. L. koja je također
novinarka „Makarske kronike“ te na ostalim člancima koji su pisali novinari diljem Hrvatske
o toj temi u kojima se također spominje N. P. kao netko čije se radno mjesto i plaća
preispituju. Nadalje, da su povod pisanja članka upravo ljudi koji su na javnim funkcijama i
financiraju se iz državnog proračuna, a u svezi kojih se postavilo pitanje odnosno dano na
prosudbu ljudima odnosno čitateljima je li njihovo radno mjesto opravdano s obzirom na
način na koji su zaposleni s obzirom na to kakvu struku imaju, a na koje radno mjesto su
primljeni. Nadalje, da je tužitelj u intervjuu objasnio kakav je djelokruga poslova te kako je
regulirana naknada te da su o tome pisali i drugi kolege. Nadalje, da nije kontaktirala tužitelja
prije pisanja predmetnog članka buduće se radi o komentaru u kojem iznosi svoje osobno
mišljenje pa ne mora kontaktirati osobu o kojoj piše da bi dala svoje mišljene o istoj. Nadalje,
da postoji interes javnosti budući tužitelj prima plaću iz državnog proračuna pa smatra da
svaka osoba ima pravo propitivati osobe na funkcijama kao što je tužitelj koje se financira iz
državnog proračuna. Nadalje, da nijedna osoba koje se spominje u tom članku osim tužitelja
nije tužila ni svjedoka ni novine. Nadalje, da nije imala namjeru povrijediti prava osobnosti
tužitelja te da je članak napisan u dobroj vjeri kako bi javnosti dobila informaciju o radu državnih službenika.
Iz iskaza tužitelja proizlazi da je za predmetni članak čuo od poznatih ljudi koji su
istog počeli zafrkavati o tome što sve u članku piše, o tome kako se u članku piše o tužitelju te
da je istome bilo neugodno. Nadalje, da istog najviše boli što su ga svrstali u kategoriju ljudi
koji su postavljeni na radno mjesto od strane neke stranke ili osobe, međutim da nije član ni
jedne stranke, te je na radno mjesto zamjenika načelnika općine P. izabran na lokalnim
izborima. Dakle, da nije istina da ga je netko na tu dužnost postavio kako iz članka proizlazi
već je na istu dužnost izabran. Nadalje, da predmetnom članku nema ni jedna istinita
informacija, već je cijeli članak iskonstruiran. Nadalje, da nitko nikada prije ni poslije objave
predmetnog članka nije istog kontaktirao niti intervjuirao. Nadalje, da je predmetni članak
objavljen je u novini „M. kronika“ koja izlazi mjesečno, te se u istoj piše o lokalnim
prilikama i istog čita cijela M. rivijera. Nadalje, da se i danas kada se u društvu u
kojem sjedi spominje riječ uhljeb spomene i njegovo ime baš vezano za predmetni članak
gdje se istog tamo kao takvog proziva. Nadalje, da su znali zafrkavati i njegovog brata da je
postao maneken pošto se to spominje u predmetnom članku. Nadalje, da se nakon predmetnog
članka nije dobro osjećao, da je bio pomalo depresivan te da nije htio izlaziti u kafić dok se
sve skupa ne slegne. Nadalje, da je na mjesto načelnika općine Podgora izabran na lokalnim
izborima pošto je u dobrim odnosima sa M. koji ga je zamolio da bude na listi kao
njegov zamjenik. Nadalje, da je bilo još članaka o njemu, ali da je samo ovaj prenijela
„S. D.“.
U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu budući se istog u predmetnom članku
naziva „uhljebom“, što da istog vrijeđa, a tuženik se brani se navodeći da se radi o terminu
koji se odnosi na one koji zarađuju na lagan način, bez mnogo truda, a obično se odnosi na
zaposlenike čija je plaća iz državnoga proračuna.
Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti uvrijeđen zbog toga što se među ostalima našao
na listi uhljeba, iako nije postavljan već izabran na mjesto zamjenika načelnika općine
Podgora.
U konkretnom slučaju, proizlazi da se riječ uhljeb odnosi na trenutnu funkciju tužitelja
kao zamjenika načelnika, a ne na njegovu osobni integritet.
Međutim, imajući u vidu da se u predmetnom članku tužitelj spominje kao javna osoba
koja obnaša javnu funkciju to postoji nedvojbeno i interes javnosti za njegov rad. Isto tako
tužitelj kao javna osoba mora otrpjeti kritike na račun svog rada.
U konkretnom slučaju, sporni tekst u kojem se opisuje tužitelja kao uhljeba odnosno
osobu koja obavlja političku funkciju i lagano zarađuje novac ne može izazvati zgražanje
javnosti niti bliže rodbine i prijatelja tužitelja budući su stavovi novinara o tužitelju izneseni
na zadirkujući način, a nisu zlonamjerni niti podrivaju ozbiljno njegov ugled i čast, niti
predstavljaju napad na tužiteljevu osobnost jer se odnose isključivo na njegovu funkciju,
odnosno traže opravdanje za postojanje iste, a tužitelj kao javna osoba unaprijed pristaje da će
kako osim hvalospjeva na račun svog rada tako biti izvrgnut i kritici javnosti.
Osim toga, svojstvo javne ličnosti i činjenica aktivnog sudjelovanja u izvršavanju
određene javne funkcije neizbježno nosi sa sobom izvjesno pomicanje granica tolerancije u
odnosu na medijski tretman ( Tako i US RH u postupku U-III-279/1998)
U konkretnom slučaju, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku
naknade štete nastale informacijom objavljenom u tisku treba imati na umu da se radi o
postupku u kojem se sukobljuju dva prava istog ranga, s jedne strane pravo na zaštitu
privatnosti odnosno osobnosti, ali s druge strane i pravo na zaštitu slobode izražavanja.
U takvim postupcima nužno je ocijeniti koje je od dvaju suprotstavljenih prava istog
ranga pretežnije, a između ta dva prava u svakom pojedinom slučaju mora se naći razumna
ravnoteža i to uzimajući u obzir okolnost da je javna rasprava za demokraciju od ključne
važnosti i da u demokraciji rasprava mora imati dostatno prostora zato što je demokracija
upućena na slobodan protok informacija i na sudjelovanje bez straha jer se demokracija na
tome temelji. Zbog toga, ne smije razrješenje sukoba između slobode izražavanja i zaštite
prava osobnosti i osobnih prava privatnosti imati za posljedicu gušenje otvorenosti
raspravljanja i mogućnost zastupanja kritičkih i iritirajućih stajališta i ne smije odvraćati od
sudjelovanja u javnim raspravama. ( Tako i ŽS ST Gž- 906/17)
U konkretnom slučaju, iz informacija iznijetih u predmetnom članku stječe se dojam
čitatelja da se radi o osobi koja prima naknadu, a ne radi ništa pa se stoga naziva istu
uhljebom po mišljenju ovog suda ne opravdava dosuđenje naknade za štetu samo zbog toga
što tužitelj smatra da se iznose neistine, odnosno zbog toga što riječ uhljeb ima negativno
značenje u poznatom okruženju tužitelja, jer sud smatra da nisu izneseni u namjeri da
obezvrijede tužitelja niti ozbiljnije ugrožavaju njegov ugled i čast. Osim toga, tužitelj nije
poznat široj javnosti da bi ikome osim njemu bliskih ljudi odnosno sumještana bilo poznato o
kome se radi odnosno da je šteta po ugled tužitelja veća zato što je članak prenijela „S.
D.“. Prema tome, predmetni članak koji niti ne objavljuje sliku tužitelja ne izaziva
zgražanje javnosti niti upoznaje javnost sa negativnim osobinama tužitelja jer nije napisan u
namjeri da istog obezvrijedi i omalovaži već je napisan o tužitelju kao osobi koja zbog svoje
funkcije konkurira ostalim „ uhljebima“ pri čemu ta riječ ne predstavlja sama po sebi povredu
nečije časti i ugleda jer se radi o uličnom izrazu za sve koji primaju plaću za svoj (ne)rad iz
državnog proračuna pri čemu se ne temelji nužno na istinitim i provjerenim informacijama
zbog čega samo predstavlja provokaciju i izaziva promišljanje kod prosječnog čitatelja o
određenim funkcijama u javnom sektoru, zbog čega je pravo na iznošenje mišljenja pretežnije
u konkretnom slučaju u odnosu na pravo zaštite privatnosti.
Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-
a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti
predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine
broj 91/04, 37/05,59/07) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne
novine“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“
broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova,
zastupanje na ročištu od 24.rujna 2019 100 bodova, zastupanje na ročištu od 22.lisopada
2019. 100 bodova, te zastupanje na ročištu od 19.veljače 2020. 100 bodova, odnosno
sveukupno 400 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 10,00 kuna ( Tbr. 50)
sveukupno iznosi 4.000,00 kuna uvećano za PDV (25%) u iznosu od 1.000,00 kuna što
sveukupno, iznosi 5.000,00 kuna. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 11.svibnja 2020.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u
Splitu u 3 primjerka.
Dna:
-pun tužitelja
-pun tuženika
-spis
