R. H. P.-536/19 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari
tužitelja H. I. d.o.o., Z., M. 12., O.:, koji je
zastupan po zakonskom zastupniku predsjedniku uprave, a on po generalnoj punomoćnici E.
G., zaposlenici tužitelja, punomoć pod S.-1571/07, protiv tuženika G. M., iz
S., H. 27., O.: 1, koja je zastupana po punomoćniku V.
M., suprugu, iz S., D. rata 41., radi isplate, nakon provedene glavne i javne
rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene te
proglašenja presude od 11. svibnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T.
K.-M. iz S. posl. br. O.-422/19 od 27. ožujka 2019. u dijelu kojim je
obvezana tužena, u roku 8 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 1.182,54 kn sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 98,545 kn od 16.02.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.03.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.04.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.05.2018., - na iznos od 98,545 kn od 18.06.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.07.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.08.2018., - na iznos od 98,545 kn od 17.09.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.10.2018., - na iznos od 98,545 kn od 16.11.2018., - na iznos od 98,545 kn od 17.12.2018.,

- na iznos od 98,545 kn od 16.01.2019., pa do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K.-M.
iz S. posl. br. O.-422/19 od 27. ožujka 2019. u dijelu kojim je obvezana tužena, u
roku 8 dana, isplati tužitelju iznos od 1.182,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje

2

na taj iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao
neosnovan.

III. Dužna je tužena u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u
iznosu od 118,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika T. K.-M. iz S. posl. br. O.-
422/19 od 27. ožujka 2019. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na
isplatu iznosa od 2.365,08 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna naplata tih tražbina.
M., nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to rješenje je primjenom odredbe 58.
Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), dalje OZ, stavljeno
izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen
kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je osporila navedeno rješenje u
cijelosti navodeći da je iz predmetnog stana iselila prije 35 godina kad se udala. U tom stanu da je
ostala živjeti njezina majka, ali da je ona preminula prije 35 godina. Nadalje je navela da koliko je
njoj poznato u tom stanu žive izbjeglice.

Tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, rješenja
G. S. klasa: U./I-363-03/16-02/003675 od 11. siječnja 2017., rješenja H. voda
klasa: U./I-325-08/16-91/003675 od 11. siječnja 2017., rješenja C. za socijalnu skrb S.
klasa: U./I-555-05/14-05/26 od 16. ožujka 2015., prijedloga za ovrhu od 9. ožujka 2018. i
rješenja o ovrsi O.-800/2018 od 9. ožujka 2018. te izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 2.
veljače 2018., dopisa od 9. veljače 2018., dopisa od 1. listopada 2012., uvjerenja o prebivalištu za
tuženu, presude i rješenja ovog suda I.-715/95 od 22. ožujka 2000., ugovora o upravljanju
željezničkom infrastrukturom od 15. lipnja 2008., Z. 9387 k.o. S., zapisnika ovog suda P.-
5709/10 od 9. travnja 2013., izvatka iz M. R. o prebivalištu/boravištu za P. M. i
tuženu, presude ovog suda P.-5709/10 od 30. lipnja 2014. i presude Ž. suda u S.
G.-413/2014 od 14. siječnja 2016., Z. k.o. S., rješenja T. suda u S. T.-
06/9090-2 od 29. prosinca 2006., plana podjela trgovačkog društva H.-hrvatske željeznice d.o.o.
Z., saslušanjem svjedokinje A. Š. D. – zaposlenice tužitelja, čitanjem rješenja
ovog suda O.-4061/17 od 7. studenog 2008., saslušanjem svjedoka P. M. i tužene te
pregledom cjelokupnog spisa ovog suda P.-5709/10.

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

3

U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a (Narodne Novine
70/19) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na
prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za
prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su
izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

Iz izvedenih, a naprijed navedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tužitelj pravni slijednik trgovačkog društva H.-hrvatske željeznice d.o.o. Z.,
- da se sporni stan nalazi u S., na samom željezničkom kolodvoru u K. te da ima
anagrafsku oznaku H. 27.,

- da je zbog činjenice da se nalazi na željezničkom kolodvoru u K. predmetni stan
ušao u infrastrukturni pojas slijedom čega je stupanjem na snagu Z. o željeznici (Narodne
novine 123/03, 194/03, 30/04, 79/07) ex lege postao javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske
pod upravom H. I. d.o.o. Z. (tužitelja),

- da se predmetni stan nalazi u baraci na željezničkom kolodvoru u K.,
- da je danas ta baraka podijeljena na tri prizemna stančića koji imaju zasebne ulaze s
ceste,

- da jedan stančić koristi tužena, jedan stančić koristi svjedok P. M. (djever tužene), a treći koristi susjed B.,

- da tužena koristi stančić na kojem je njezina majka imala stanarsko pravo i to samo polovinu tog stana, jer je drugu polovinu P. M. preuredio u drugi stančić,

- da je prije podjele na dva stana to bio jedan stan površine 36,19 m2 na kojem je pok.
majka tužene A. K. imala stanarsko pravo koje je stekla presudom i rješenjem ovog suda I.-
715/95 od 22. ožujka 2000., dok je otac tužene S. K. na tom stanu stekao stanarsko pravo
rješenjem pravnog prednika tužitelja iz 1989. koje priliježe u spisu P.-5709/10,

- da je 1992. majka tužene u taj stan primila izbjeglice i to djevera svoje kćerke P.
M. i njegovu suprugu A., a tadašnji zaposlenik tužitelja koji je tada vodio stambenu
politiku dopustio je da P. M. sa suprugom tu boravi,

- da su se oni smjestili u posebnoj prostoji toga stana te je s vremenom P. M. od
te prostorije oformio zasebni stan na način da je napravio zaseban sanitarni čvor i priključak za
vodu, a od susjeda B. je provukao struju,

- da P. M. od tužitelja dobiva račune za vodu koje redovito podmiruje,
- da je svjedok P. M. naveo da su stanovi iste veličine,

- da iz rješenja G. S. iz 2017. kojim se P. M. utvrđuje obveznikom
komunalne naknade (str. 10. ovog spisa) i rješenja H. voda iz 2017. kojim se P.
M. utvrđuje obveznikom plaćanja vode (str. 11. ovog spisa) proizlazi da je stan kojeg on
koristi površine 18,19m2, što znači da je stan kojeg koristi tužena površine 18m2; zbroj površina
ta dva stana daje površinu nekadašnjeg stana na kojem je majka tužene imala stanarsko pravo
(18,19 +18 =36,19 m2),

- dakle, navedena rješenja G. S. i H. voda, oba iz 2017., su materijalni
dokaz da je stan na kojem je pok. majka tužene A. K. imala stanarsko pravo površine 16,19

4

m2 podijeljen po pola na dva manja stana, jedan kojeg koristi tužena i drugi kojeg koristi P. M.,

- upravo zato što su ta dva stana nastala podjelom jednog stana međusobno su povezani nutarnjim vratima,

- da je P. M. u posjedu stana od 18,19m2 proizlazi i iz iskaza svjedokinje
A. Š. D. – zaposlenice tužitelja (str. 82. spisa) koja vodi brigu o stanovima tužitelja te
ima obvezu redovito obilaziti stanove i utvrđivati tko je u njima,

- da P. M. ne živi u stanu od 18,19m2, ali je u posjedu na način da ima ključ ulaznih vrata, prijavljen je na tu adresu i povremeno dolazi u taj stančić,

- da tužena ne stanuje u stanu u kojem je bila njena majka, ali posjeduje ključ ulaznih vrata
i ona je ta koja djelatnicu tužitelja svjedokinju A. Š. D. dočeka u tom stanu kad
svjedokinja obavlja svoju redovnu radnu dužnost obilaska tih stanova,

- da je tužena ključ od ulaznih vrata za taj stan dobila od svoje pok. majke koja je imala
stanarsko pravo, a o kojoj se prije smrti brinula tužena,

- da u odnosu na tuženu postoji pravomoćna sudska presuda ovog suda P.-5709/10 od 30.
lipnja 2014. kojom je tuženoj naloženo da napusti predmetni stan u S., H. 27. i
posjed tog stana preda tužitelju kao vlasniku stana, a iz razloga što tužena nema pravni osnov za
korištenje tog stana,

- da tužena nema stanarsko pravo na tom stanu niti se taj stan može otkupiti iz razloga što
je obuhvaćen infrastrukturnim pojasom slijedom čega je javno dobro u vlasništvu R.
hrvatske pod upravom H. infrastrukture, a niti tužena ima bilo kakav drugi pravni osnov za
korištenje predmetnog stana,

- da se trenutno vodi ovršni postupak iseljenja tužene iz predmetnog stana pod posl. br. O.-4061/17.

Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da tužena bez pravnog osnova koristi stan
u vlasništvu tužitelja u S., H. 27., površine 18m2, što je polovina nekadašnjeg
stana od 36,19 m2, jer je taj stan pregrađen na dva manja stana. D. pregrađeni dio tog stana od
18,19 m2 koristi svjedok P. M..

U odnosu na pozivanje tužitelja da ima pravomoćnu presudu kojom je tuženoj naloženoj
da iseli iz stana površine 36,19 m2 za navesti je da se u toj presudi (presuda ovog suda P.-
5709/10 od 30. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Ž. suda u S. G.-413/2014
od 14. siječnja 2016.) odlučivalo o iseljenju dok je predmet ovog postupka stjecanje bez osnove
pa se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

Nadalje, pravomoćna sudska presuda djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih
predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit ius inter
partes). Nadalje, pravomoćna sudska presuda smatra se istinitom po načelu res iudicata pro
veritate habetur (presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita).

Međutim, pravomoćna sudska presuda obuhvaća činjenice do zaključenja glavne rasprave
u kojoj je ta presuda donesena. P. P.-5709/10 donesena je 30. lipnja 2014. S. druge pak
strane, iz navedenih rješenja G. S. kojim se P. M. utvrđuje obveznikom
komunalne naknade (str. 10. ovog spisa) i rješenja H. voda koja datiraju iz 2017. proizlazi
da je predmetni stan od 36,19m2 podijeljen na dva manja stana od 18,19 m2 i 18,00 m2.

Odredbom čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima («Narođne novine» 35/05 i
41/08, 125/11, 78/15, 29/18), daje: ZOO, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji
način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci

5

suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije
moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti
nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove,
moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja,
a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Korištenjem predmetnog stana bez pravnog osnova tužena se obogatila za visinu
najamnine. Stoga je dužna vratiti stečeno bez osnove sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a i čl.

1115. ZOO-a.

Međutim, kako tužena koristi stan koji je polovina nekadašnjeg stana od 36,19 m2 onda je tužitelju dužna platiti polovinu najamnine za taj stan.

Nadalje, tužena niti jednim dokazom nije dokazala da je podmirila utužene račune, a što je
dužna dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl.

219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u
svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima
nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno
je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

Tuženi koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju
temeljem odredbe članka 29. ZOO osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od
kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29.
ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Slijedom svega navedenog sud je održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženoj
naloženo plaćanje iznosa od 1.182,54 kn, što iznosi polovinu najamnine za stan od 36,19 m2, a
temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom 1111. i čl. 1115. ZOO te čl. 29. ZOO i
Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17) te odlučio
kao u točki I. izreke presude.

S obzirom da drugi stan površine 18,19m2, nastao pregradnjom nekadašnjeg stana od
36,19 m2, bez pravnog osnova koristi P. M., sud je ukinuo platni nalog u dijelu u kojem
je tuženoj naloženo plaćanje iznosa od 1.182,54 kn, jer se taj iznos odnosi na drugu polovinu
najamnine za nekadašnji stan od 36,19m2, pa je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije
u tom dijelu osnovan. Stoga je sud odluči kao u točki II. izreke presude sukladno odredbi čl. 451.
st. 3. ZPP-a, jer u tom dijelu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1111. i

1115. ZOO-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju
je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS)

2.365,08 kn

Tužitelju je obistinjen trošak materijalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 137,50 kn
(100,00 kn javnobilježnička nagrada i 37,50 kn trošak dostave) te trošak sudske pristojbe na
presudu u iznosu od 100,00 kn, što sveukupno iznosi 237,50 kn.

Međutim, kako je tužitelj u postupku uspio samo sa 50% u tom omjeru obistinjen je trošak
postupka što iznosi 118,75 kn.

6

Sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se
završava postupak. Odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se
platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u
ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari
kojom se postupak završava. Nadalje, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (čl.

446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom,
već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi čl. 58. st. 2. OZ-a),
prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema
pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za
daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski
postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife). Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu u presudi
Gž-2250/15 od 12. listopada 2015.

Nadalje, zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove
odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je
stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak
izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek
donošenjem ove odluke.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja
do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa
zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
(Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 11. svibnja 2020.

S. M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka
pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo
zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužitelju
tuženoj po pun
u spis

Broj zapisa: 17895-cbd66

Kontrolni broj: 0c403-56c59-e1ed4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.