R. H. P.-676/19 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

I

R. J. E. Š. E. N. J. E.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja E. M. d.o.o. Z., H. 82., O.:, koji je zastupan po
punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika B. A., iz S.,
M. 64., O.:, koja je zastupana po punomoćniku D. M.,
odvjetniku u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. I. R., odvjetnice u S. i zamjenice
punomoćnika tužene M. J., odvjetničke vježbenice kod D. M., odvjetnika u
S., te proglašenja presude od 2020.

p r e s u d i o j e

I. O. se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N.
K. iz S. posl. br. O.-1036/19 od 2019. u dijelu kojim je obvezana
tužena, u roku 8 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 119,62 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 17. srpnja 2018. do isplate tog iznosa po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o j e

I. P. radi prebijanja odbija se kao neosnovan.

I.. D. je tužena u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u
iznosu od 825,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

2

O.

R. o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. posl. br. O.- /19 od
2019. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na isplatu iznosa
od 119,62 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna naplata tih tražbina. M., nakon
pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to rješenje je primjenom odredbe 58. O.
zakona („N. novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), dalje O., stavljeno izvan snage
u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga.

U. prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je osporila navedeno rješenje u
cijelosti navodeći da uredno podmiruje svoje obveze. U. nastavku postupka tužena je istakla
prigovor radi prebijanja.

T. je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.

U. postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvoda iz otvorenih stavaka dužnika od 2019., okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja br: F.-08/2015 od

2015. i aneksa br. 1. tog ugovora od 2019., zahtjeva za mobilnim uslugama
H. telekoma od 2016., računa za lipanj 2018., O. uvjeta poslovanja
H. telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne
usluge H. telekoma), dalje: O. uvjeti, priloženih izvadaka iz E. N., dopisa
H. teke oma d.d. Z. s priloženom dokumentacijom.

T. zahtjev je osnovan.

U. postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti
tužbenog zahtjeva.

O. čl. 9. Z. o obveznim odnosima (N. novine 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18), dalje Z., propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju
obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

O. čl. 29. st. 1. Z.-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

S. odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Z. o parničnom
postupku („N. novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14), dalje: Z., u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. Z. Z.-a (N. N.
70/19) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na
prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za
prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su
izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

I. izvedenih, a naprijed navedenih dokaza sud je utvrdio:

3

- da su tužena i H. telekom bili u obveznopravnom odnosu na način da je tužena
2011. postala pretplatnik usluge mobilnog interneta, i to usluge „N. M. net
tarifa“,

- da je navedeni ugovor produžen 2016. temeljem zahtjeva broj --- uz
primjenu opcije obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca,

- da je po isteku obveznog trajanja ugovornog odnosa od 24 mjeseca, dakle nakon 2018. predmetni pretplatnički odnos nastavljen na način da je H. telekom i dalje
pružao uslugu mobilnog interneta, a tužena je plaćala račune ispostavljene za period nakon
isteka obveznog trajanja ugovornog odnosa dakle račune od kolovoza do 2018. kad
je predmetni pretplatnički odnos raskinut,

- da je predmetni pretplatnički odnos raskinut 2018. iz razloga što tužena
nije podmirila račun za lipanj 2018.,

- da je prije raskida pretplatničkog odnosa H. telekom uveo ograničenje obavljanja
telekomunikacijskih usluga, ali usprkos tome tužena nije platila račun za lipanj pa je 27. prosinca

2018. raskinut pretplatnički odnos,

- da je sporni račun za lipanj 2018. bilo potrebno platiti na broj računa H.
telekoma: I.: H., model 01, poziv na broj primatelja:
-1, te da je poziv na broj važan zbog evidentiranja primljenih uplata, a što
je razvidno iz spornog računa (str. 26. spisa),

- da tužena tvrdi da je platila sporni račun za lipanj 2018., ali o tome nije dostavila nikakav dokaz, a niti je predložila izvođenje dokaza na tu okolnost,

- s druge pak strane, tužena je uredno u spis dostavila izvatke E. N. za one
račune koje je podmirila, ali među njima nije dokaz o podmirenju utuženog računa za lipanj

2018.,

- da je H. telekom predmetnu tražbinu prenio na tužitelja, što proizlazi iz okvirnog
ugovora o prodaji i ustupu potraživanja br: F.-08/2015 od 2015. i aneksa br. 1. tog
ugovora od 2019.

D., iz svih naprijed izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužena

2016. sklopila s H. telekomom ugovor o pretplatničkom odnosu usluge mobilnog
interneta u obveznom trajanju od 24 mjeseca. N., tužena nije podmirila račun za lipanj

2018. koji je dospio 2018., dakle za vrijeme trajanja obveznog ugovornog odnosa od
24 mjeseca. T. račun iznosio je ukupno 119,62 kn. H. telekom je tu tražbinu prenio na
tužitelja. S. je tužena u obvezi podmiriti utuženu tražbinu tužitelju sukladno O. uvjetima
koji su sastavni dio ugovora i sukladno čl. 9. Z.-a.

U. pogledu izvršenog ustupa tražbine za navesti je slijedeće. S. odredbi čl. 80.
Z.-a u svezi s čl. 23.3. O. uvjeta, ustup tražbine (cesija) je prijenos otuđive tražbine od
dosadašnjeg vjerovnika na novog vjerovnika, a dužnik i tražbina ostaju isti. S. odredbi čl.

82. Z.-a pristanak dužnika na ustupanje nije potreban. I. tako ni obavijest dužnika nije uvjet
za valjanost ugovora o ustupu tražbine. O. dužnika bitna je za odnos između cedenta,
cesionara i dužnika. S. je ugovor o prijenosu tražbine perfektan u trenutku sklapanja ugovora
o cesiji.

V. (ustupitelj) je obvezan obavijestiti dužnika o učinjenom ustupu, ali to nije
uvjet za valjanost ugovora o ustupu. (P., P.-/93 od 1993., »P.« 2/45.).
O. o izvršenom ustupanju nije bitna za valjanost ugovora o cesiji (V. trgovački sud
R., P. /94 od 1996. I. i V. R.-9/01 od 2001.)

4

T. nije osnovan ni prigovor da priloženi izvod iz otvorenih stavaka dužnika od 19.
ožujka 2019. nije vjerodostojna isprava. N., u povodu uloženog prigovora stavljeno je van
snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je postupak nastavljen kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga. T. znači da u ovoj fazi postupka sud odlučuje da li
ostaje na snazi ili ne izdani platni nalog. P. nalog je vrsta tužbe. S. se u ovoj fazi
postupka koji se vodi pred parničnim sudom dokazivanje vrši po odredbama Z.-a. Z. ne
propisuje da se određene činjenice dokazuju točno određenim dokazima, već štoviše, Z.
omogućava dokazivanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima sukladno pravilu o teretu
dokaza.

Z. istaknuti je i to da tužena niti jednim dokazom nije dokazala da je podmirila utuženi
račun, a što je dužna dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza. S. pravilu o teretu dokaza
(čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2. Z.-a), kad stranka koja se na određenu
činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih
sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja
stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

I. svega naprijed navedenog sud smatra nedvojbeno utvrđenim da tužena, sukladno
O. uvjetima te čl. 9. Z.-a, duguje tužitelju utuženi iznos u ukupnom iznosu od 119,62 kn
sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na način kako je to specificirano u točki I. izreke
presude. T. koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju
na temelju odredbe čl. 29. Z. i 112. st. 1. Z.-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate
za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. S. zateznih kamata temelji se na
odredbi čl. 29. Z., P. kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (N. novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16,
64/17).

S. navedenog sud je održao na snazi platni nalog primjenom odredbe čl. 451. st. 3.
Z.-a u svezi s O. uvjetima i čl. 9. Z. te čl. 29. Z. i P. kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
(N. novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17) te odlučio kao u točki I. izreke presude.

U. pogledu prigovora radi prebijanja istaknutog od strane tužene za navesti je slijedeće.
Z. opstojnost prigovora radi prebijanja potrebno je da se određeno navede što se stavlja u
prijeboj utuženog potraživanja i da na nesumnjiv način bude u tom pogledu istaknut zahtjev -
prigovor radi prebijanja, jer bez tako opredijeljene procesne radnje nema niti prigovora –
V. sud R. H. R.-3027/1990-2 od 1991. (tekst cjelokupne
odluke dostupan na službenoj internet stranici V. suda (https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr).
R. zašto određeno treba navesti koji se iznos stavlja u prijeboj činjenica je da se
procesna kompenzacija vrši tako što sud treba u izreci utvrditi postojanje tražbine tužitelja,
postojanje tražbine tuženika i potom izvršiti prijeboj. A. tuženik nije određeno naveo tražbinu
koju stavlja u prijeboj onda sud ne može u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje te
tražbine, a time ne može ni vršiti prijeboj (čl. 338. st. 2. Z.-a).

U. konkretnom slučaju tužena tijekom cijelog postupka nije navela određeni iznos za koji
traži da sud izvrši prijeboj u slučaju da prigovor radi prebijanja utvrdi osnovanim. T. je
isticala prigovor radi prebijanja u pogledu plaćenih računa za srpanj, kolovoz, rujan i listopad

5

2018. ali nije navela koji je to iznos te da li ističe prigovor radi prebijanja samo u pogledu
glavnice, ili i zateznih kamata na te uplate. S. je takav neodređen prigovor radi prebijanja
nedopušten pa ga je trebalo odbaciti.

M., za istaknuti je i to da čak i kad bi istaknuti prigovor bio određeno postavljen da
bi bio neosnovan u cijelosti. N., uplate za srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2018. odnose se
na nastavak ugovornog odnosa po proteku obveznog trajanja ugovornog odnosa od 24 mjeseca.
S. odredbi čl. 17. O. uvjeta tužena nije dala izjavu da raskida predmetni obvezni
odnos s H. telekomom slijedom čega se taj obveznim odnos nastavio, ali bez primjene
opcije obveznog trajanja pretplatničkog odnosa. S. je H. telekom nastavio tuženoj
pružati uslugu mobilnog interneta te joj ispostavio račune koje je ona uredno podmirila. T. je
tužena konkludentnom radnjom (plaćanjem računa) pristala na produženje predmetnog
pretplatničkog odnosa kojeg je H. telekom raskinuo 27. prosinca 2018. zbog toga što
tužena nije podmirila račun za lipanj 2018. S. je dakle tužena plaćanjem računa za srpanj,
kolovoz, rujan i listopad 2018. platila ono što je bila dužna platiti po osnovu svog pretplatničkog
odnosa. S. navedenog na strani H. telekoma nema stjecanja bez osnove.
Z. istaknuti je i to da je H. telekom na tužitelja cesijom prenio tražbinu na ime
računa za lipanj 2018. S. se prigovor radi prebijanja zbog plaćenih računa za srpanj, kolovoz,
rujan i listopad 2018. ne može isticati u odnosu na tužitelja već u odnosu na H. telekom pa
je u tom smislu promašena pasivna legitimacije za taj prigovor.

U. konkurenciji razloga za odbacivanje i odbijanje tužbenog zahtjeva prednost treba dati
meritornom odbijanju jer ono protivniku pruža jaču, suštinsku zaštitu. T. se tuženik štiti od
opasnosti da tužitelj svoj odbačeni zahtjev ne ponovi i tako tuženik ostane u začaranom krugu.
O. pravni stav zauzima i pravna teorija (T. S., D. M., G. parnično
procesno pravo, Z., N. novine, 2005, str. 143.).

S. je sud predmetni prigovor radi prebijanja odbio, a ne odbacio i odlučio kao u točki
I. izreke rješenja s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 338. st. 3.
Z.-a.

O. o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Z. i 155. Z.. T.
je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje V.) u
iznosu od 119,62 kn.

S. T..7. točka 8. T. tužitelju je obistinjen trošak jednokratne nagrade za cijeli
prvostupanjski postupak, dakle i na prijedlog za ovrhu (sada tužbu) i za daljnja zastupanja na
ročištima pred sudom u iznosu od 500,00 kn. T. iznosu pridodan je iznos od 125,00 kn na ime
P.-a i iznos od 100,00 kn na ime troškova sudske pristojbe te materijalni trošak
javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kn (80,00 kn javnobilježnička nagrada i 20,00 kn
pdv), što sveukupno iznosi 825,00 kn.

N. dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja
do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. Z.-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. Z.-a. S.
zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Z. 05 i P. kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
(N. novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

S. odredbi čl. 164. st. 4. Z.-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se
završava postupak. O. čl. 451. st. 3. Z.-a propisano je da sud odlučuje održava li se
platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u
ovršnom postupku. O. naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj
stvari kojom se postupak završava. N., platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje

6

tužbu (čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. Z.-a). D., ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i
parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi čl. 58.
st. 2. O.-a), prerastao u parnični postupak. U. pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja
tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za
ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za
cijeli prvostupanjski postupak (T..7. točka 8. T.). J. pravni stav zauzima i Ž.
sud u S. u presudi G.-2250/15 od 12. listopada 2015.

N., zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove
odluke. Z. kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je
stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak
izdavanja platnog naloga ne završava. N., postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek
donošenjem ove odluke.

Z. navedenog, sud je odlučio kao u točki I.. izreke ove rješenja.

U. S. 2020.

S. M.. sc. Z. T.

U. o pravnom lijeku:

P. ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka
pismenog otpravka istog. Ž. se podnosi Ž. sudu putem ovog suda u tri primjerka.
P. kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo
zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
S. koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. S. koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. Z.-a).

D.: tužitelju
tuženoj po pun
u spis

B. zapisa: 17895-cc89f

K. broj: 00bfd-00dd8-07fca

O. dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
C.=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.