- 1 -   

Broj: Jž-643/2020

 

 

 

                                        

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.S. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17 i 126/19) odlučujući o žalbi okrivljenog M.S. podnesenoj po branitelju D.R. odvjetniku iz S. protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 36. Pp J-719/2019-17 od 14. siječnja 2020. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2020. godine

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.S. i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M.S. oslobađa se obveze naknade troška žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni M.S. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji mu je na temelju odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 dana s tim da je temeljem odredbe članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobađen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude okrivljeni M.S. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

 

              Žalitelj u bitnom ističe da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da mu nije omogućeno tijekom postupka da iznese svoju obranu niti mu je omogućeno da ispituje svjedoke optužbe, navodeći da nije pristupio na raspravu zakazanu za 14. siječnja iz razloga što je riječ o starijoj osobi, lošeg zdravstvenog stanja te da je krivo pročitao poziv misleći da je rasprava zakazana za 20. siječnja 2020. godine, a ne za 14. siječnja 2020. godine. Smatra da nije bilo osnova da se rasprava od 14. siječnja 2020. godine održava bez njegove nazočnosti, a navodi i da izreka presude nije u skladu sa činjenicama utvrđenim u spisu jer da se kao adresa boravišta navodi xx gdje nikada nije boravio već boravi na adresi xx. Jednako tako žalitelj ističe da svjedokinji M.D. nisu dana sva upozorenja u skladu sa zakonom.

 

Predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine, da se okrivljeni ispita i da se žalitelju omogući da iznese obranu pred prvostupanjskim sudom kao i da se u postupku ispita u svojstvu svjedoka Č.S., brat okrivljenika i oštećenice.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka, 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz koijih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenog povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljeni navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da mu nije omogućeno da tijekom postupka iznese svoju obranu niti mu je omogućeno da ispituje svjedoke optužbe.

 

              Međutim, kako je to vidljivo iz stanja spisa, okrivljeniku je osobno uručen poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 14. siječnja 2020. godine, a što je razvidno iz dostavnice o uručenju poziva za glavnu raspravu koji je okrivljeniku osobno uručen 11. prosinca 2019. godine. Dakle ostvarili su se uvjeti iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona za provođenje glavne rasprave te je prvostupanjski sud u postupku ispitao u svojstvu svjedoka M.D. sestru okrivljenika i B.L., a jednako tako je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika M.S. te u zapisnik o ispitivanju svjedoka M.D. i B.L. sastavljenim od strane Policijske postaje Dvor koji su uredno popunjeni sa svim potrebnim upozorenjima, pa je suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

 

              Da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja počinjenog prekršaja to jest psihičkog nasilja prvostupanjski sud je zaključio iz iskaza M.D., sestre okrivljenika i svjedoka B.L., u čijim iskazima nema proturječnosti ni nedosljednosti i na temelju kojih je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik kritične zgode počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na način, da je verbalno napao svoju sestru M.D. na način da ju je vrijeđao riječima „kurvo, skupljaš muškarce u dvorištu, to nije tvoje dvorište, već i moje, ti se ne smiješ tako ponašati“ a što je kod M.D. izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti jer navedeno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka.

 

              Ovaj Sud nije prihvatio žalbeni navod žalitelja da se u postupku ispita njegov brat Č.S., jer iz iskaza ispitanih svjedoka je razvidno da isti nije bio prisutan predmetnom događaju, te dakle bezuspješan je pokušaj okrivljenika da iskaze navedenih svjedoka obezvrijedi navodeći da isti nisu objektivni i da su pristrani.

 

              Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao je u svemu prihvatljive razloge na koje se žalitelj upućuje.

 

              Valja naglasiti da nije prihvaćen niti žalbeni navod okrivljenika da svjedokinja M.D. nije upozorena na blagodat nesvjedočenja te da joj nisu dana sva upozorenja u skladu sa zakonom, naime, iz zapisnika o ispitivanju oštećene, svjedokinje M.D. od 3. prosinca 2019. godine je razvidno da je ista upozorena u smislu odredbe članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku u svezi stavka 1. navedenog članka da će se njezin iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njezinu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, te je svjedokinja upozorena da ne mora svjedočiti te je izjavila da otklanja blagodat nesvjedočenja i da će svjedočiti, a nakon toga je upozorena u smislu odredbe čl. 286. stavka 1. i članka 288. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku da je dužna govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, te kaznu na posljedice lažnog svjedočenja kao i da nije dužna odgovarati na pojedina pitanja ako bi time izložila sebe ili svojeg bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu.

 

              Dakle, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelj navodi, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno a jednako tako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju.

 

              Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se žalitelj žali zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama međutim, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava u sebi sadrži žalbu i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

              Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti, koje, u smislu općeg pravila izbora vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

 

              Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajne sankcije, stanovište ovog Suda je da je primijenjena uvjetna osuda i više nego primjerena i dostatna prekršajno pravna sankcija, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja tako i u odnosu na ostvarenje zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Odlučujući o troškovima postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ovaj Sud je okrivljenika oslobodio  od naknade istih budući da iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik slabog imovnog stanja zbog čega bi po ocjeni ovog Suda plaćanjem troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Zbog navedenog trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

 

                                                    U Zagrebu, 11. svibnja 2020. godine

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.