- 1 -

Broj:Jž-507/2020

 

 

                      

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv drugookrivljenog M.H. i trećeokrivljene V.H. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj:85.PpJ-1103/2019-26 od 2. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir, ukida se prvostupanjska presuda u točki III. izreke prvostupanjske presude i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom drugookrivljeni M.H. i trećeokrivljena V.H. oslobođeni su optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obrazloženjem da nije bilo dokaza da bi drugookrivljenik i trećeokrivljena počinili prekršaj na način na koji se tereti, budući da je prvookrivljena iskazala da nije niti vrijeđana niti napadnuta od strane drugo i treće okrivljenika, pa je u nedostatku dokaza prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona odlučio kao u točki III. izreke pobijane presude.

 

Protiv te presude u odnosu na točku III. izreke ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, Policijska postaja Beli Manastir je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u svezi odluke o oslobađanju od optužbe drugookrivljenog M.H. i trećeokrivljene V.H.. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka koji su iskazujući sam tijek događaja potvrdili činjenično stanje koje je konstatirano u optužnom prijedlogu, odnosno da je iz istog razloga razvidno da su M.H. i V.H. počinili prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te da je prvostupanjski sud ishitreno donio odluku kojom je okrivljene oslobodio od optužbe ne navodeći sve činjenice koje su u navedenom događaju relevantne kako bi se u cijelosti utvrdile okolnosti prekršaje.

 

Predlažu da se žalba prihvati, te da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) i po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da pravilno žalitelj ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti utvrđeno, odnosno preuranjena je odluka o oslobađanju od optužbe M.H. i V.H. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u točki III. izreke prvostupanjske presude.

 

Naime, prvostupanjski sud je drugookrivljenog M.H. i drugookrivljenu V.H. oslobodio od optužbe navodeći da su prekršaj kategorički porekli, a da je prvookrivljena I.H. iskazala da nije niti vrijeđana niti napadnuta od strane drugo i treće okrivljenika, već da je samo ona napala svog supruga M.H. i zadala mu jedan udarac desnom rukom u predjelu glave, a da je drugookrivljeni M.H. i trećeokrivljena V.H. istom tom prilikom nisu napadali niti vrijeđali.

 

Međutim, pravilno žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije proveo sve dostupne dokaze u cilju utvrđivanja materijalne istine u odnosu na odluku o krivnji drugookrivljenog M.H. i trećeokrivljene V.H..

 

Iz obrazloženja prvostupanjske presude, između ostalog, proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio uvid u zapisnike o ispitivanju svjedoka S.S. i D.P., međutim iste nije analizirao niti cijenio, a prvostupanjski sud nije obrazložio iskaz četvrtookrivljene A.D. koja je teretila drugookrivljenog M.H. i trećeokrivljenu V.H. da su se ponašali na način kako je navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga u odnosu na oslobađajući dio presude.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije proveo sve dostupne dokaze, a koji su i predloženi u optužnom prijedlogu, odnosno da se izvrši uvid i u zapisnike o ispitivanju svjedoka S.S., te u zapisnika o ispitivanju svjedoka D.P., te je prvostupanjski sud svakako u postupku trebao izvršiti uvid, a po potrebi ispitati i navedene svjedoke, jednako tako provesti i dokaz suočenja u odnosu na nesuglasje u obranama okrivljenika i svjedoka, te nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica u ovom predmetu u odnosu na oslobađanje od optužbe drugookrivljenog M.H. i trećeokrivljene V.H. donijeti novu valjano obrazloženu odluku.

 

Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 11. svibnja 2020.